Goran Brajković bio je odličan vezni igrač koji je dva puta nosio dres hrvatske nogometne reprezentacije.
Rođen je 18. srpnja 1978. godine. Igračku karijeru započeo je u mlađim uzrastima HNK Rijeke, gdje je od 1998. do 2003. godine igrao za prvu momčad.
Zatim je od 2003. do 2004. godine Brajković u Ukrajini, gdje igra za momčad Arsenala iz Kijeva.
Potom se vraća kući i 2004. godine nogometaš je Pomorca iz Kostrene.
Nakon toga odlazi u Sloveniju, gdje od 2005. do 2007., godine igra za momčad Bele Krajine.
U sezoni 2007./08., Brajković igra na dalekom Islandu u momčadi HK Kopavogs, a iduću sezonu 2008./09., igra u Albaniji za ekipu KS Flamurtari.
Od 2009. do 2010. godine Goran Brajković je u Grčkoj gdje je nogometaš Kastorije, nakon čega se vraća u Hrvatsku i pristupa momčadi NK Opatija, gdje je bio i trener pionira.
Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, kao nogometaš Rijeke, Goran Brajković 2001. godine odigrao je dvije utakmice. Debitirao je 10. studenog 2001. godine u Seoulu, u prijateljskoj utakmici u kojoj je Južna Koreja pobijedila Hrvatsku sa 2:0. Od dresa reprezentacije oprostio se 13. studenog 2001. godine u Gwahgju, također u prijateljskoj utakmici protiv Južne Koreje, koju je Hrvatska s domaćinima odigrala neodlučeno 1:1.
Igrao je Goran Brajković i za hrvatske nogometne reprezentacije do 20 i 21 godine starosti
Bio je nogometaš koji je u sredini terena dirigirao igrom, čovjek od kojega je sve počinjalo, vješt u dodavanju, odlična udarca. Prava je šteta što su ozljede više puta prekidale njegovu dobro formu. Svaki put bi se uspio vratiti, ali je onda trebalo ispočetka.
Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju ima svega dva nastupa. Treba priznati da je u njegovim najboljim igračkim godinama u veznom redu hrvatske nogometne reprezentacije vladala prava gužva. Sve asa do asa hrvatskog nogometa i to je jedini razlog što Brajković nije više igrao u dresu sa državnim grbom. Bilo je to još vrijeme Prosinečkog, Stanića, Rapaića i ostalih velikana hrvatskog nogometa.
Ipak bila mu je utjeha da je za A reprezentaciju igrao dva puta na turneji u Koreji, kada je izbornik bio Mirko Jozić. Bila je i tada na navedenoj turneji respektabilna momčad u kojoj su pored Gorana Brajkovića, još bili Šimunić, Soldo, Jarni, Vlaović, Balaban, Rapaić, Petrić i drugi velikani hrvatskog nogometa.
Brajković je bio nogometaš čije su lopte imale oči. Vješto proigravanje krila bila mu je specijalnost. Dobro je izvodio i slobodne udarce. Ukratko rečeno, Brajković je bio odličan nogometaš, sa svim predispozicijama koje imaju istinski nogometni asovi.
Nepromišljeni nasrtaji igrača protivničke momčadi, nekoliko su puta u zenitu spriječili vrhunski razvoj jednog velikog nogometnog talenta.
Riječka publika koja poznaje nogomet mnogo ga je puta zbog borbenosti i majstorstva nagrađivala pljeskom, a on je uživio u aplauzu na otvorenoj sceni.
Njegove odlične igre na Kantridi nisu ostale nezapažene, bilo je poziva s više strana. Kada je došlo vrijeme odlaska sa Kantride izabrao je Ukrajinu, tada vrlo ambicioznu momčad Arsenala, gdje je zajedno s njim igrao bivši hajdukovac Ivica Pirić.
U Ukrajini je u početku pružao dobre igre. Vrlo brzo je i u dalekom Kijevu zadobio simpatije navijača, ali je vrlo brzo došla ozljeda i sve je krenulo drugim neželjenim smjerom. Potom je provao na više mjesta u nekoliko država. Borio se, trsio, davao sve od sebe, ali ozljede su bile prepreka.
Hrvatski nogometni savez izražava najdublju sućut obitelji preminuloga Gorana Brajkovića.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
