Benedik Mioč, autor sjajnog pogotka koji je tradicionalno neugodne susjede iz Vinkovaca osudio na krah u uvijek inspirativnom Gradskom vrtu, već je po svršetku te utakmice sedmog kola, za stanke prouzročene kvalifikacijskim nastupom Vatrenih, počeo misliti o derbiju s Dinamom:
-Uvjeren sam da nismo bez šansi. U Maksimir ne idemo spuštenih ruku, štoviše – idemo se „potući“!
Dok je to govorio činilo se da poput svakog mladog sportaša (on će 6. listopada napuniti tek 22 godine) bilda samopouzdanje, ne vjerujući odveć u uspjeh; vjerojatno su i drugi iz redova Bijelo-plavih priželjkivali najviše bod. Jer momčad koja je jedanaest puta zaredom osvojila naslov prvaka i koju Osječani na njenom terenu nisu svladali 16 sezona uistinu se smjela smatrati neupitnim favoritom. Kad ono – totalna eksplozija koja je raznijela mir Zlatka Kranjčara i njegovih pulena, nenaviklih na takve šokove, možda i nesvjesnih da im se dogodilo baš TO. A jest… Josip Knežević, koji je također zabio Cibaliji, pobrinuo se za senzacionalni odjek prvoligaške subote. Novi Osijek i dalje okupira visoku treću poziciju s gotovo 80 posto uspješnosti.
Za klub, koji se prethodna dva prvenstva spašavao praktički u sudačkoj nadoknadi, posrijedi je fantastična serija. To prije što je s gostovanja donio svih 15 bodova, matirajući Istru 1:0, Inter 2:0, Lokomotivu i Slaven Belupo s po 3:2 i, eto, Dinamo 1:0. Igrajući neopterećeno i lako, rastrčano i efikasno, super dojmljivo. Sijući opasnost kojoj je teško odoljeti.
Sada Benedik Mioč (nije pogreška, pretpostavljivo „t“ na kraju imena nestalo je negdje od rodilišta do matičnog ureda), smije dično reći „Što sam vam rekao…!?“
Iz Gradskog vrta potječe galerija reprezentativaca, od grandioznog Davora Šukera do naprimjer Marka Leškovića. Redovito se prodavalo da bi se opstalo. I iznova proizvodilo i kadrove i bodove. Ljeto 2016. ima posebnu težinu. Nogometašku uvjerljivost plus natjecateljsku svrsishodnost. Uzorni imidž temeljen na autoritativnosti izvedbe.
Dakako da osobite povode za zadovoljstvo i još veći ponos ima Zoran Zekić (42).
Povremeni prvotimac Osijeka u prvoj polovini devedesetih, rasni centarfor kome su proricali dosta bogatiju karijeru. Nakon zavidne runde u Vinkovcima i Otoku nanizao je po dva mandata u Kamen Ingradu i Inter- Zaprešiću, po jedan u Zadru i Rijeci, ponovo u Cibaliji, valja spomenuti dionicu 2004./2005. u Dinamu, okušao se i u Istri, Segesti, Moslavini, Lučkom, Maksimiru, tri puta u inozemstvu – od Pfullendorfa preko Sarajeva do Maccabi Haifa. Dogurao je i do statusa kandidata za A reprezentaciju u eri izbornika Otta Barića. Nikad se nije bunio ni na što. Bez okolišanja je trenerski opus počeo graditi u trećeligaškom Maksimiru, pa skoknuo u Moldaviju, u Tiraspol, do drugog i prvog Šerifovog sastava. Kad je lani u ovo vrijeme glavni grad Slavonije napustio Dražen Besek, napokon se kući vratio Zoran Zekić.
Još zvoni rečenica koju je proljetos, 11. svibnja, po potpisu produženog ugovora ispalio predsjednik Ivan Meštrović:
-Trenerova primanja ovisit će o rezultatima. Nadam se da će direktora Igora Galića dogodine boljeti glava kad se suoči s Zoranovom isplatnom listom!
Zasad je prognoza savršena.
Sigurno je prezadovoljan i gazda Lorinc Meszaros. Dopredsjednici su Ferenc Sakalj i Igor Vekić, Donnin otac. O sportskom sektoru brine direktor Alen Petrović, šefu struke neposredno asistiraju Robert Grnja, Mario Kuić, Ivo Smoje, Domagoj Malovan i Marin Vučko. Sve posloženo, svi složni. Na tribinama vjerna Kohorta, u loži politička krema. Vječiti slogan „Grad na Dravi danas slavi“ potvrđuje se u svom najljepšem obliku. I nije izvjesno da će uskoro nastupiti zastoj. Makar nitko ne prosipa prepotenciju uoči novog okršaja za bodove: Split je ošamućen domaćom pljuskom od Puljana i stoga nezgodan, kao i svaki ranjeni lav… Prvaka u plavom tuširali su Zvonimir Mikulić, Nikola Matas, Borna Barišić, Mateo Barać, Andrej Lukić, Zoran Arsenić, Benedik Mioč, Josip Knežević, Gabrijel Boban, Muzafer Ejupi, Antonio Perošević, Mislav Leko, Karlo Lulić i Alen Grgić. Optimizam je potvrđen, polet utvrđen. Dominira zaključak da nema razloga ni za kakvu sramežljivost. Ovo su dani, tjedni i mjeseci za pamćenje. I za ponavljanje.
Uostalom, zahvaljujući često apostrofiranoj „mađarskoj injekciji života“ osječki prvoligaš ne zna za limite. Ni za predah, nezgodno je naletio samo Rijeci (poraz 0:1 u Vrtu, s Hajdukom je na istoj lokaciji ostalo 1:1). Odlično vođen u svakom segmentu, oduvijek omiljen. I strašno motiviran saznanjem da zna i može. I da hoće? To se podrazumijeva. Hoće svi, no ide rijetkima.
Među njima je više nego zasluženo i NK Osijek, hit vikenda, junak za kojim se zaista praši!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
