Podrazumijeva se da je prvi intervju najradije dao svojima.
Ovo je drugi.
Tko je i odakle „dobri duh Rijeke“, kako ga uglas nazivaju Marko Cvijanović i Ivan Volarić, novinari Novog lista?
-Rođen sam 1963. u mjestu Kijevo u općini Klina na Kosovu. Na Kvarneru od 1978. Čim sam završio osnovnu školu, pozvao me kolega koji se već snašao u Hrvatskoj.
Brzo se snašao i Gashi. Marljiv, tih, ozbiljan. Simpatičan, jednostavan, pouzdan. Nastavak školovanja zapinjao je zbog nepoznavanja jezika, no ruke su bile u formi:
-Godine 1981. počeo sam raditi na glavnom igralištu Kantride.
U međuvremenu je, dakle, avanzirao do svlačionice. Dogurao do šefa ekonomata!
-Šef sam jedino sebi, budući da nemam pomoćnika. Nije problem, stignem na sve.
Sređen je i obiteljski: žena se zove Julijana, kćerka Valentina, sin Pajtim.
-Valentina je udana, ima dvoje djece, Emu i Eduarda, moje mezimce.
Rustem pak ima još jednog sina, Đulijana, golmana Opatije, iz druge veze, ali nećemo o tome da ne provociramo gđu. Julijanu…
-Stanujemo na Krnjevu tako da mi do Rujevice ne treba više od deset minuta.
Kakav je teren na novom stadionu? – pitamo starog majstora za podlogu.
-Jako zahtjevan jer je trava kombinirana, priroda i umjetna.
Hvali novu lokaciju, lijepu i svrsishodnu. Međutim, pati za starom:
-Normalno, zato što je Kantrida legendarna. Nadam se da ćemo se jednog dana spustiti na nju i nastaviti dodatnim žarom. Ipak je Rujevica kamp…
Bezgranično voli „klub koji teče“. I svoj posao. Brine da je nogometašima sva oprema savršena, od žniranaca preko ovratnika do krampona.
-Bilo bi loše da se obvezama ne posvetiš potpuno, da ne živiš s njima i za momčad. Radim sve živo i ništa mi nije teško.
Danas profesionalci koriste vlastite kopačke?
-Ja ih prvo očistim, pa stavim kremu da budu mekane, da ne žuljaju. Moraju i blistati.
Zadovoljan je proizvodima tvrtke Jako. Prezadovoljan nadređenima:
-Matjaž Kek je trener i pol, veliki stručnjak. Baš mu se divim. Vrlo kulturan i korektan. A predsjednik Damir Mišković spada u posebnu kategoriju: čudo od čovjeka i sportaša, svaka mu čast i kapa do poda. On je Rijeku spasio!
Zna Junak s komplimentima. A zna se i ponašati: jednom je na pripremama u Benahavisu nedaleko Marbelle i te kako pazio da u revijalnoj utakmici na dva malo veća gola – ovaj novinar imao je čast biti sudac – slučajno ne zatrese predsjednikovu mrežu; dovoljno za opću zafrkanciju i tapšanje poradi praktično/pragmatične lukavosti!
-Plaća? Nije bajna, nije ni presudno. Glavno da se može živjeti.
Dokad kani ostati to što jest?
-Dok ću hodati, mirovina me ne zanima.
Sjeća se brojnih trenera:
-Miroslav Blažević, Marijan Brnčić, Josip Skoblar, Srećko Juričić koji je sada sportski direktor, Mladen Vranković, Marijan Jantoljak, Branko Ivanković, Nenad Gračan, Ivan Katalinić, Zlatko Kranjčar, Milivoj Bračun, Zlatko Dalić, Dragan Skočić, Elvis Scoria…
Najdraži igrači?
-Pod broj jedan Damir Desnica. Od novijih generacija Andrej Kramarić i Ivan Krstanović, odmah do njih Roman Bezjak. U postojećem sastavu Mate Maleš, Florin Matei, Mario Gavranović.
Nešto o Armadi?
-Znači puno, brojna i bučna, nikad klub nije izdala.
Prati li hrvatsku reprezentaciju?
-Kako ne. I za mene je Luka Modrić prva violina.
Za koga će navijati 6. listopada kad se u Skadru za kvalifikacijske bodove sučele Kosovari i Hrvati?
-Za Hrvatsku. Odavno sam otišao iz rodnog kraja, malo koga tamo poznam. Živim u ovoj zemlji, cijenim i volim sve što je njeno. Sve što je naše!
Kosovu će, kaže, palčeve stiskati u svim ostalim utakmicama. Koliko često ode u Kijevo, na albanskom: Kijevë, kasabu na pola puta od Prištine do Peći, jugozapadno od Mitrovice i sjeveroistočno od Đakovice, nadomak Iljinoj Glavi…?
-Nisam bio dvije godine. Red je da krenem prvom prilikom, naći se s bratom Hetemom i rođacima. Tko zna što je s prijateljima, mislim da su se odavno raselili na sve strane.
Julijana je iz obližnjeg Mališeva, kad su se upoznali?
-Kad smo bili mali!
Vrijeme leti. Skoro da leti i novo Volkswagenovo vozilo na kojem piše „Ovaj kombi vozi Gashi!“ Šteta što iz Vinkovaca nije dovezao sva tri boda?
-Izdala nas je sreća; nije ugodno promašiti penal u zadnjoj sekundi, kakva šansa…
U nedjelju stiže Dinamo, prognoza?
-Gosti su favoriti. To doduše nije razlog da ih ne iznenadimo i pobijedimo. Ima nade!
Kad je najviše uživao gledajući svoje prvotimce?
-Dok su se plasirali u Europu. Pogotovo dok su osvajali trofeje. Kup 2005., 2006. i 2014. Superkup 2014. Prvenstvo nam dosad nije bilo suđeno, valjda će biti. Red je da vratimo ono što nam je izmaklo 1999. u utakmici s Osijekom…
U čudnim okolnostima?
-Tako se pričalo. Ja ne znam, nije moja domena.
Njegova domena je iza kulisa, tamo ore praktički od zore do zore.
-Nema druge. Poštuju me jer sam radnik.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
