No,odmah valjda dodati da će se maksimirska momčad oporaviti, da poljudski jurišnici znaju i mogu premašiti objektivne limite te da silna strast koju nosi Gradski vrt nikako nije bezazlena.
Ipak, Rujevicom dominira poker asova vrijednih svake pozornosti i respekta.
Predsjednik Damir Mišković je i formalni čelnik i suštinski predvodnik. Negdašnji solidni vratar koji se prometnuo u biznismena svjetskog formata spremnog koristiti brojne mogućnosti ne bi li pospješio svoj klub iz svoga grada. Impresionira način kojim to čini, nimalo pretenciozan, a kamoli bahat. Njegov adut je korektnost ogrnuta smiješkom; nikad se ni prema kome ne odnosi svisoka, niti jednom se nije potužio na okolnosti izvan vlastita pogona (na primjer na suce), ne pamti se da je ikad osporio uspjeh suparnika. Niti je vlastitom kadru, trenerskom i igračkom, išta predbacivao – ako jest, obavio je to u internom krugu, ne na javnoj sceni. On je autor zaključka da bi Keka najradije zadržao deset sezona. On je, uostalom, dao sagraditi aktualni kamp, puno bolji od velike većine prvoligaških glavnih arena, on sanja ultra modernu Kantridu boreći se s otporima, birokracijom i koječim. U tankom laganom plavom sakou, efektnom koliko i skupom, taj funkcionar već godinama udara temelje novoj hrvatskoj sportskoj stvarnosti. Znakovito je što nema neprijatelja. Što ne znači da nema onih koji mu zavide. Imaju i na čemu.
Trener Matjaž Kek jednom se naljutio kad smo napisali da je "na hrvaškim stadionima pokupio više popularnosti i ugleda negoli svi hrvaški stručnjaci na deželskim". Čudno, zar ta paralela ne veliča njegove sposobnosti temeljene na igri i rezultatima, na osebujnom stilu, na njemačkoj disciplini kojoj ne manjka ovdašnje lepršavosti? Kek je bio i ostaje istinsko osvježenje Prve lige, tvorac značajnih promjena glede metodike, taktike, motorike pa i psihologije. Tradicionalno pod šiltericom sastava kojeg vodi s puno volje i – voljenja. A da mu pritom osobna financijska dimenzija nipošto nije u prvom planu. Ispostavlja se da je Miškovićevo povjerenje opravdano, ta neograničenost mandata koja zaslužuje najkonkretniju nagradu. Međutim, odrađena je tek prva trećina natjecanja, zar Matjaž nije mudro poručio da bi se jedino budala prepustila samozadovoljstvu zbog jednog fantastičnog derbija. Kojeg je, pretpostavljamo, namjerno zaboravio idućeg jutra. Hercegovački zet, osvjedočeni zaljubljenik u naš Jadran i nezaboravljeni akter iz zagrebačke „Kutije šibice“ toliko je srastao s Hrvatskom da zaslužuje dvojno državljanstvo!
Sportski direktor Srećko Juričić, legenda riječkog nogometa, famozni plavokosi stoper iz dugogodišnjeg para sa Zvjezdanom Radinom, potom temeljiti trener te kao izbornik uvažen u praktički svim zemljama Bliskog Istoka, opet je pustio korijenje u starom kraju (on je iz Voloskoga) upregnut u projekt kome krah ne prijeti ni teoretski. Nije se predsjednik kolebao glede važne stručne pozicije, pogađajući „u sridu“. Računajući i na lokalpatriotsku komponentu nalik vlastitoj. Samozatajni Juričić, naoružan praksom i instinktom, iz pozadine vuče ključne kadrovske poteze, pronalazeći pojačanja na raznim meridijanima. I stalno vrti, vrti, kupuje, prodaje, osigurava zaradu, širi reprodukciju. Katkad se čini da je rotacija i previše, da bi, naprimjer, s Andrejom Kramarićem toliko željeni naslov bio bliže, ali osluškuje se i uvažava zov tržišta pa plovi dalje, i stalno traži zacrtani vrh vrhova. Hoće li ove sezone biti nadohvat ruci? Da, Rijeka je pravi klub, klub i pol. Sportski direktor pravi čovjek, čovjek i pol. Jednom ga je novinar oprezno pitao što kaže za zeta Jasmina Agića, sudionika i kažnjenika iz kladioničarske afere, pretpostavljajući da će tast odmahnuti rukom i zamoliti da se ta tema preskoči. Naravno da nije, nego i tiho i odlučno konstatirao: "On je dobar suprug moje kćerke i sjajan otac mojih unuka, jest pogriješio i red je da taj grijeh okaja, plati, da izvuče pouku!"
Igrač Marko Vešović nesumnjivo spada u – nogometaše. Naime, Miroslav Blažević, trener svih trenera koji je ravnao i Rijekom, čistokrvne nogometaše ozbiljno razlikuje od običnih igrača. Markova eksplozija nije slučajna, univerzalne vrline u najmanju ruku tinjaju i kad nije u formi. Danas je u top izdanju! Nezaustavljiv, raznovrstan, opasan. Odskače poletom, osobinama rasnog profesionalca. Zna sve, jedino se ne zna štediti. Ne zna i ne želi, nije mu u opisu karaktera. Protivniku kojega krasi jedanaest državnih titula zaredom dva je pogotka sprašio, a dvaput je sudjelovao u akcijama koje su realizirale kolege, Mario Gavranović i Alexander Gorgon. Lokalni dnevni list bez imalo grižnje savjesti ocijenio ga je čistom desetkom! Igrao je Crnogorac iz bivšeg Titograda i u Srbiji (Crvena zvezda) i u Italiji (Torino, Spezia), da bi u Hrvatskoj definitivno pronašao sebe. Ne vjerujemo da će se uskoro izgubiti… Nogometaš je bio i njegov otac Rade. S obzirom na to da je s 25 godina Marko podjednako mlad i prekaljen, perspektiva je nesaglediva. U riječkoj galeriji mnogo je kvalitetnih eksponata, stoga se Dinamovi „killeri“ smiju nadati nastavku pobjedonosne serije. To je u redu, liga će biti zanimljiva i neizvjesna, što pridonosi svima!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
