-Na utakmice Bijelo-plavih dolazio sam još u dječačkim danima, kad me otac Josip redovito vodio u Wilsonovu ulicu od naše kuće u Višnjevcu - govori glavni urednik dotične krugovalne postaje čiji glas tako uvjerljivo odzvanja stadionom u slavonskoj metropoli. - Podrazumijeva se da je danas na tribini neizostavna moja kćerka Marinela.
Mario Mihić doista pripada važnim nogometnim ljudima iza kulisa. S njima svaka priredba počinje i završava.
-Bitna je korektnost, odmjerenost i koncentriranost. Nikad ne smiješ reći ništa ružno o gostujućoj momčadi, to je kriterij koji strogo poštujem. Informacije se doziraju ovisno o razvoju događaja, nije uputno bombardiranje pustim rečenicama. Treme nemam neovisno o tome nazoči li 2.000 ili 20.000 gledatelja; na to sam navikao u studiju – čim se upali crvena lampica pa znaš da si u eteru, mozak ti je na radnoj temperaturi!
Treba napomenuti da je MM stalni reporter Gradskog radija i s nebrojenih nastupa A reprezentacije:
-Bio sam na svih pet svjetskih i svih pet europskih prvenstava. Međutim, da se moram opredijeliti za državnu ili osječku momčadi, prednost bi dobila osječka.
Tu je doma, tu su njegovi puleni i frendovi. Svi odreda, niz se proteže od Ivana Lukačevića do Antonija Peroševića.
-Tko bi zaboravio generaciju Luksa, Ivice Grnje, Ljupka Petrovića, Stjepana Čordaša, Mile Dumančića. Ili one europske: Josipa Balatinca, Bakira Beširevića, Juricu Vranješa, Ivicu Beljana, Petra Krpana, pa Nenada Bjelicu, Matu Neretljaka, Almira Turkovića, Marija Prišća, Dumitrua Mitua…
Mnogi su s Drave odselili prije stjecanja međunarodne afirmacije:
-Zamislite kakvi bi nam bili rezultati da su duže ostali Davor Šuker, Goran Vlaović, Igor Cvitanović, Robert Špehar, Marko Babić!
Traje ugodna era. Poslije tri sušne sezone opterećene borbom za spas klub je sređen, momčad uspješna.
-Plod je to akcija „Pokrenimo grad“ i „Osijek navija za Osijek“ koje je potaknula nova Uprava predvođena Ivanom Meštrovićem i njegovim mađarskim partnerom Lorincom Meszarosem. Taj polet i toliki zanos komplicirano je opisati, teško shvatiti, jer ovo je kao bajka! Dašak optimizma pretvara se u pravu malu euforiju, koju svi nastojimo suzbiti svjesni njenih štetnih konotacija.
Mario je novinarski oduvijek naslonjen na NK Osijek, osjeća se punopravnim članom kolektiva premda je statusom volonter:
-Putujem s prvotimcima, pišem vijesti za klupsku internetsku stranicu, na raspolaganju sam kolegama, iako nisam glasnogovornik.
Ključno je da se ne odvaja od tih boja, i tih sportskih heroja:
-Jednako mi je javljam li se iz Blata na Korčuli ili iz londonskog West Hama!
U Gradskom vrtu rado animira navijače:
-Kohorta se vratila, što je veliki plus. Nema utakmice, bilo gdje, da izostanu njeni bučni pripadnici. Podrška je dragocjena.
Pozdravlja i fair play te poticajnost medija. A o Zoranu Zekiću i momcima pričao bi danima:
-Zoran je specifičan trener. Ja sam ih zaista puno promijenio, ali s njim je odnos najbolji. Uvijek je raspoložen za razgovor o nogometu, krasi ga izvrstan pristup svojim učenicima, profesionalcima te nesumnjivo znanje temeljeno na praksi vrsnog sportaša.
Koga spiker najviše simpatizira među igračima?
-Kažem li „sve“, nećete vjerovati. Iako je istina. Makar dodatno obožavam Muzafera Ejupija, koji se priključio u petom kolu i zaključno s desetim zabio četiri presudna gola.
U jedanaestom stiže Inter-Zaprešić, kakav je ugođaj u tjednu nakon neplaniranog domaćeg remija s Istrom 1961?
-Nismo neumjereni, jasno da se ne može dobivati u neprekidnoj seriji; nije to išlo ni Dinamu s Robertom Prosinečkim, Edinom Mujčinom, Tomom Šokotom. I dalje uživamo zbog čak pet pobjeda na strani, pet od pet!
Uživaju intimno i interno, na javnoj sceni nema opuštanja.
-Osijek se ne boji nikoga, ni Dinama ni Rijeke ni Hajduka. No nije opterećen imperativima. Cilj je postavljen visoko, a glasi: prodor u Europu.
Pojašnjava zašto su tako jaki:
-Ljetni prijelazni rok iskorišten je maksimalno. Kadar je dopunjen kvalitativno i kvantitativno, svjedočimo super dobroj nadgradnji. Budući da je sve posloženo i u uredima, da je brendiranje sustavno i ambiciozno, trag je sve dublji.
Baza je u suradnji i prijateljstvu:
-Ključan je team. I gospodske relacije s okruženjem. Svakome u 1. HNL želimo biti suparnik, čak ne ni protivnik, nipošto neprijatelj. Uostalom, to je tako ružna riječ da se mora staviti pod navodnike!
Mario Mihić odlično pridonosi takvoj strategiji, i takvoj filozofiji. Miran, kulturan, fin. Vječito nasmijan, pristupačan, dobrodušan. Ton povisi jedino kad predstavlja strijelca:
„I 2:0 za Osijek! Pogodak je postigao igrač s brojem 8, Aljoša, Aljoša… Vojnović!“
U to vrijeme na travnjaku su svi u zagrljaju, u svečanoj loži svi u misiji „daj pet!“
Kohorta grmi. Grad je pokrenut. Osijek navija za Osijek.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
