-Gostoprimstvo su iskazala oba saveza, rado sam pristao na mjesto u čarteru HNS-a. Vraćam se u petak sa skupinom prijatelja i znanaca, budući da Vatreni nastavljaju za Finsku - priča trešnjevački susjed, stanar nadomak rotoru koji spaja Kranjčevićevu i Novu cestu.
Kad smo već kod aviona, nije suvišno podsjetiti na udes koji se dogodio u lipnju 1990. dok je s Hajdukovim sportskim direktorom Juricom Jerkovićem iz Prištine trebao odletjeti za Split. Ne škodi ni mali uvod:
-Ja sam iz Đakovice. Igrao sam za drugoligaški Vlaznimi, zatim dvije sezone za prvoligašku Prištinu. Klasičnog fora. Išlo mi je pa su se zainteresirali veliki klubovi; u ime Dinama zvao je Velimir Zajec, na Partizan usmjeravao Momčilo Vukotić, u Hajduku želio Zdravko Reić - naknadno sam saznao da su me često snimali Vojo Kačić, Ivan Katalinić, Ivica Kalinić.
Opredijelio se za Majstora s mora.
-Jurica je došao u maloj Cesni, samo pilot i on. Meni se priključio bratić Genc. Baš je počelo nevrijeme zato polijetanje nije uspjelo dva, tri puta. Napokon jest. U zao čas: nedaleko Užica sve se s oblacima toliko zakompliciralo da smo se morali spustiti. Prisilno. Na livadu pokraj sela Prilika.
Kakva neprilika!
-Cesna se prevrnula, jednom, dvaput. Usprkos svemu izvukli smo se živi i zdravi. I taksijem nastavili do Beograda, onda JAT-om za Split...
Na Poljudu je trener bio Luka Peruzović. Uskoro, pak, Joško Skoblar. Iz te ere najviše se pamti osvajanje Kupa maršala Tita 1991:
-U četvrtfinalu smo izbacili Pelister, u polufinalu banjalučki Borac. U finalu na Stadionu JNA povijesnim golom Alena Bokšića svladali svježeg europskog prvaka Crvenu zvezdu. Na terenu sam bio do 83. minute, kad je ušao Joško Jeličić.
Kozniku je s Hajdukom uzeo i nekoliko hrvatskih trofeja, dva Prvenstva i Kup.
-Nakon četiri godine nastavio sam u Cannesu i Le Harveu, potom u Apoelu, Bastiji, od 1998. do 2000. u Dinamu, doveo me Zlatko Kranjčar.
Žali što ga u Maksimiru nisu tretirali bolje:
-Zajec me držao na klupi. Tako je nastavio i Osvaldo Ardiles. Jedino mi je vjerovao Ilija Lončarević, kome sam uzvratio golom Osijeku u Gradskom vrtu za naslov u drugoj sezoni, naš je bio i u prvoj.
Kako se osjećao na hrvatskim stadionima?
-Fenomenalno. Bilo je sjajnih igrača, u svakom klubu i u svakoj liniji.
Miroslav Blažević vodio ga je na SP 1998. u Francusku:
-Iako nisam nastupio ni minutu, smatram se osvajačem brončane medalje.
Ima sedam reprezentativnih utakmica i dva pogotka, Litvi i Australiji. Ima i trenersku diplomu:
-Asistirao sam Krunoslavu Jurčiću u Dinamu, Royu Ferenčini u Lokomotivi, Damiru Mužeku u Interu. Samostalno vodio Shkendiju iz Tetova u Prvoj makedonskoj ligi. Čekam nove izazove.
Spominjao se kao kandidat za kosovskog izbornika, no tu funkciju trenutačno obnaša Albert Bunjaku. Ne zna se što nosi budućnost. Popularni Ardi zna što će 6. listopada biti na stadionu Loro Borici na Bulevaru Bujara Bishanakua u Shkodëru:
-Spektakl!
Za koga će navijati?
-Moji su jedni i drugi tako da ne mogu izgubiti.
Kako procjenjuje izglede?
-Normalno da je Hrvatska favorit.
Makar nema Luke Modrića, Ivana Rakitića, Dejana Lovrena, Marka Pjace?
-Da. Alternacije će se dodatno truditi pa se to ne mora osjetiti. Doduše...
Doduše?
-Luku je nemoguće zamijeniti!
Kakav rezultat predviđa, ili, barem, kakav rasplet?
-Ja sam loš prognozer. Hrvatska je prekaljena i jaka, Kosovo mlado i poletno, nema zvijezda. Sigurno je da će 17.000 gledatelja uživati. Ulaznice su stvarno planule za manje od 60 minuta, veliku većinu pokupovali su Albanci s Kosova.
Iz Prištine se automobilom stiže za dva, dva i pol sata via Prizren odnosno Kukës i Pukë, neke dionice su pod autoputom.
-Najbliži je Prizren, zatim Peć i Đakovica, Tamo žive moja tri brata i jedna sestra, druga je u Njemačkoj...
Tvrdi da "domaćin" nema što izgubiti:
-Sve osim poraza bila bi senzacija, prema tome isplati se boriti. Činjenica da Hrvatska ne smije kiksati ide u prilog suparniku, ipak je to psihološki pritisak.
Koga među kosovskim internacionalcima najviše cijeni:
-Lijevog bočnog Fanola Perdedaja iz Münchena 1860, vezne Bersanta Celinu iz Twentea i Bernarda Berishu iz Anžija, ofenzivca Milota Rashicu iz Vitessea, svakako i Valona Berishu iz Red Bull Salzburga, procijenjenog na 2,5 milijuna eura po čemu je u toj selekciji najskuplji.
Perdedaj je igrao za mlađe njemačke uzraste, Rashica za albanske, Celina za norveške za koje je V. Berisha nanizao čak 53 nastupa, za Norvešku A zavidnih 18. Svi oni, i drugi, bez osobitog razmišljanja opredijelili su se za svoju ili domovinu svojih roditelja.
-Momčad se tek formira, vjerojatno će za izvjesno vrijeme biti vrlo dobra. Sada je nosi euforija iz svlačionice i s tribina. Kako i ne bi kad se u kratkom roku ostvarilo priznanje Uefe i Fife te dvoboj s oduvijek simpatiziranom Hrvatskom, službenih 90 minuta za SP!
Misli Ardian da su Albertovi puleni kvalitetniji u vezi i napadu negoli obrani.
-U Skadru će dobiti nogomet. A Kosovu bi remi bio jednak pobjedi. U tom slučaju fešta bi bila totalna!
Potvrđuje vijest iz Prištine:
-Iako Hrvatska s Modrićem i bez Modrića nije ista, svi žale što Luka neće biti na travnjaku. Kladim se da bi mu publika skandirala.
Ne sumnja u dobrodošlicu zagrebačkoj ekspediciji, iskreno uvažavanje pa i obožavanje. Uvijek, osim sada!
-Naše prijateljstvo je dugoročno, nikada Kosovo i Hrvatska nisu bili ni u kakvom sukobu. Tko se među mojim zemljacima ne sjeća koliko su Fadilu Vokrriju i nogometnoj federaciji pomagali Davor Šuker i Zvonimir Boban, prethodno Vlatko Marković i Slaven Bilić...
Njegovi su i Hrvati, s kojima dijeli primjeran suživot. Tamo kraj rotora u Kranjčevićevoj čekaju ga supruga Allmira s kćerima Teutom i Dianom. Zna se da je Diana bila naša reprezentativka, odlična skakačica u vodu. Tatina sportska nasljednica.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
