-Nitko od nas ne sjeća se kad smo u dvije uzastopne utakmice postigli šest pogodaka. Skoro da nije za vjerovati, ali mi smo znali da može i mora biti bolje, da nismo za otpis – kaže klupski tajnik Željko Sučić, nadasve miran i korektan nogometni funkcionar za koga se u svim prvoligaškim sredinama pronalaze samo lijepe riječi.
Kako im je to uspjelo, nakon brojnih mjeseci ispunjenih rezultatskim podbačajima?
-Napokon je nagrađen trud trenera Vjekoslava Lokice i momčadi koja se, drastično promijenjena, dugo formirala.
Sigurno su prezadovoljni i šefovi, Slaven i Jozo Žužul, jesu li ovog utorka bili na Drosini?
-Kako ne, ne propuštaju niti jedan nastup. Naravno da su sretni, ohrabreni. Nastavljamo još većim žarom. Slaven je, poslom, odmah krenuo za Dubrovnik, Jozo tko zna kamo. Glavno da je sada lakše svima.
Istri 1961 suprotstavila se postava s nizom igrača mlađih od 20 godina:
-Luka Kukić, Frane Maglica, Luka Grubišić, Božo Mikulić... Tu su i njihovi vršnjaci Kristijan Jakić, Marin Roglić, Ivan i Matej Jukić, Mateo Baturina, Josip Filipović. Većina je s Goranom Sablićem osvojila naslov državnog juniorskog prvaka. Znači da je potencijal nedvojben.
Sve je drukčije kad se dobiva, zato ni povratak u srijedu nešto prije 04:00 nikome nije pao teško.
-Atmosfera je sjajna. Ne samo zbog pobjede, nego i zbog igre u ta dva posljednja susreta. Ključno je uvjerenje da vrijedimo, taj osjećaj da znaš, da nipošto nisi bez izgleda. Momci su odlični, potpuno usredotočeni na obveze.
Sljedeća, po mnogočemu krucijalna, je u ponedjeljak u Vinkovcima. Bitka za bodove dva najlošije plasirana aktera. Što spremaju Cibaliji?
-Kao prvo, ipak je to samo jedna utakmica u nizu, 14. kolo od 36. Sastat ćemo se još dvaput. Prema tome, dotičnih 90 minuta nema povijesno značenje. Ima sportsko. Nama je ključno da smo se riješili spontanog straha, okolnosti u kojima nitko ne riskira bojeći se promašaja. Ljestvica je prepolovljena – u stvari, više je nas u donjem dijelu, šest, jer ni Lokomotiva nije odmakla. Sve je otvoreno, sve izvjesno. Istru smo trebali svladati i prije produžetaka, zar nisu bile dvije „mrtve“ šanse...
Veseli što se razmahao ionako izvrsni Ivan Pešić?
-Njegove fizikalije su fantastične, počeo je i zabijati. A ne kao dosad, kad se urotilo toliko toga pa nije realizirao ni zicere. Što je je sreća i nesreća: bivšem našem, Aljoši Vojnoviću, u Gradskom vrtu odbije se od pete i uđe u mrežu!
Park mladeži uzda se u kombinaciju golobradih i iskusnih. Željno se čeka oporavak Josipa Jurendića i Miloša Vidovića, ni reprezentativac U-19 Jakić nije na raspolaganju, ni I. Jukić.
-S njima ćemo biti pravi.
Kakva je financijska situacija?
-Neloša. Nekako se snalazimo. Trošimo sredstva od Uefe, gotovo tri milijuna kuna zaslugom Dinamova participiranja u Ligi prvaka. Nešto će kapnuti od televizije, od sponzora malo. Da nema braće Žužul ne bi išlo!
Žali što se predstavnici klubova sastaju tek jednom godišnje, na ždrijebu natjecateljskih brojeva:
-Udruga je ukinuta, ali to nije razlog za izostanak zajedničkih akcija. Recimo, nije li neobično da jedino Prva liga ne koristi loptu istog proizvođača. Koji bi na reklamu uzvratio besplatnim kontingentom; ovako za jednu loptu iskeširamo tisuću kuna, za jednu od sto...
Hvali kvalitetu Prvenstva:
-Jako je, neizvjesno. Sve mi je jasno kad vidim da se igrači iz BiH i Makedonije baš ne snalaze, ne odmah, nužno je vrijeme za prilagodbu. I dobro što Dinamo ne dominira dvanaesti put zaredom, sve je zanimljivije.
Željko Sučić (58) bio je Splitov pionir, kadet, omladinac i prvotimac.
-Ukupno 12 godina. Imao sam povlasticu učiti od glasovitog Luke Kaliterne, moja generacija bila mu je zadnja. Igrao sam stopera ili libera. Tehnički, nesklon grubostima. Ali ni posebno marljiv na treninzima. Prošao terenima republičke i međurepubličke lige.
Pa se uputio u Švicarsku.
-I ostao od 1987. do 2006. U gradiću Bachu te klubu Mannedorfu (dok se nisu ispriječila leđa) u okolici Züricha.
Ima ženu i dvije kćerke, profesorice njemačkog i engleskog, odnosno, francuskog i njemačkog jezika. Nada se i zetovima, unucima pogotovo..
-U RNK Split sam ponovo zbog poziva Ervina Bobana, trenera najmlađih koje sam vodio i ja u paru s Milom Viđakom. Onda sam postao tajnik Škole, na kraju i Kluba. Službeni predstavnik na svim utakmicama otkad smo u najvišem razredu, osim na prvoj, srpnja 2010. kad smo u Rijeci izgubili 0:1 autogolom Velimira Vidića.
Željko je dobri duh Crvenih, čovjek za iskrenu, poštenu suradnju, susretljiv prema svakom gostu, kao što su i svi drugi prema njemu i njegovima. Tako se gradi ne samo sportska, već i gospodska platforma nacionalne lige!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
