Zna se da je osebujni Splićanin rodom iz Runovića prijateljevao s nezaboravnim Oliverom Dragojevićem porijeklom iz Vela Luke, asom glazbene kulture čija je smrt obilježila tjedan, mjesec, godinu…?
- Da. Bili smo dobri. Družili se još od 1980. zahvaljujući tenisu. Jako drag čovjek, zafrkant vječito sklon opuštenoj atmosferi, šali, vicu. Kao pjevač naravno fenomenalan. Ostaje za sva vremena.
Razgovaramo dan poslije Hajdukove pobjede u Sofiji, drugog mata (1:0, 3:2) neopravdano optimističnoj Slaviji poradi kojeg je Majstor s mora dospio u treće pretkolo Europske lige; nije nužno podsjećati koliko je i Oliver volio Bile!
- To je bezbroj puta pokazao, dokazao. Uživao bi da je dočekao i ovaj četvrtak. Razumije se da je Split oduševljen rezultatom osjetno oslabljenog Hajduka, koji u bugarskoj metropoli nije ni pomislio na gard gubitnika. A čim se slavi, čim se plasiraš stepenicu više u kontinentalnoj hijerahiji, sve je drukčije. To prije što je uspjeh sasvim zaslužen.
Što se njemu osobito dopalo?
- Sigurnost. Neovisno o prorijeđenom rosteru nije manjkalo samopouzdanja. Dakako da nije bilo ni ležerno – bilo je poželjno, onako kako treba biti, daleko od bilo kakva nerada.
Slijedi obračun s bukureštanskim FCSB-om. Skraćenica krije prominentno ime – posrijedi je Steaua!
- Nisam upoznat sa stanjem u tom kolektivu. Činjenica je da rumunjski nogomet malo stagnira. Možda je i dosta pao. Tko je domaćin prve utakmice?
Poljud 9. kolovoza. Uzvrat je tjedan kasnije.
- To znači da kod kuće valja stvoriti solidnu zalihu, pa na gostovanje otići bez panike. Imperativna je najveća ozbiljnost.
Buljan je bio sportski direktor a Ivan Katalinić – također slavni akter sjajne generacije Bilih iz sedamdesetih – trener u sezoni Lige prvaka 1994./1995. kad se s više nego neugodnim Žutima razigravalo u skupini toga natjecanja. Sjećanja su svježa:
- Kod njih smo iznenadili pa skoro senzacionalno dobili 1:0 pogotkom Aljoše Asanovića. Premda bismo bili prezadovoljni i remijem, zadovoljni pak i minimalnim porazom. Morali smo bez Igora Štimca koji je prethodno isključen protiv Benfice. Domaći su nas opasno pritisnuli, no nismo se dali, čuvajući koncentraciju i prisutnost duha. Ne mareći za neke protivnikove šanse. Taktički smo djelovali pametno, zrelo, u svakom smislu kvalitetno i hrabro, stoga smo nagrađeni.
Steaua je pod Marjanom uzvratila 4:1, čast je spasio Stipe Andrijašević:
- Nama je zapravo bilo svejedno jer smo se već probili u idući krug.
Što Hajduk može u nacionalnom prvenstvu?
- Kako ono kažu Englezi: „No money, no funny“. Najbolji hrvatski nogometaši zarana kreću u inozemstvo, odakle i ne očekujemo ekstra prinove, asove – takvi pronalaze bogatije destinacije. Dijelimo sudbinu svim malih naroda i zemalja, sukladno (ne)mogućnostima. Sva je sreća da stalno pronalazimo talente u vlastitom okruženju tako da se nastavlja reprodukcija kadra i produkcija kakvih-takvih rezultata.
Ljetos je u Europi na drugoj stepenici zapeo Osijek, primoran čestitati Glasgow Rangersu?
- Šteta zbog onih nesretnih 0:1 u Gradskom vrtu, čime je štošta definirano za partiju na Ibroxu. Nedostatno za više od 1:1 i eliminaciju, no važno je da se hrvatski predstavnik predstavio u solidnom izdanju.
Rijeka u pohodu na EL starta posljednja, u trećoj rundi. Suparnik je iz Norveške, zove se Sarpsborg 08, igra se kod njega pa na Rujevici?
- Rijeka prolazi, sve drugo bilo be neugodno iznenađenje. Makar se partnera ni slučajno ne smije podcijeniti. Nikada nikoga. Teško je, naime, promijeniti kamoli popraviti ono što se u prologu pokvari. Uvjeren sam da je naša momčad svjesna i šanse i odgovornosti.
Dinamu se uoči play-offa za grupnu fazu Lige prvaka ispriječila kazahstanska Astana?
- Nije upitno tko je favorit. Bitno je da Plavi daju sve od sebe, pretpostavljam da u toj soluciji ne bi bilo prevelikih problema. Neka pripaze na Marina Tomasova, kojeg smo u Hajduk doveli 2008. iz Zadra. Momak je izvrstan ofenzivac zlatne lijeve noge. Vjerujem da je s obzirom na potencijal mogao u karijeri postići i više.
Ivan je iz imotskoga okruga, ponos Runovića. Ne baš udaljeni susjed efektnom mladom detonatoru iz Vinjana Donjih...?
- Ante Rebić zaista je impresionirao na SP-u! Bio sam ravnatelj škole NK Dugopolja 2005. i 2006. Sjećam se kad su nam doveli Antu i dvojicu kolega kad je imao 12-13 godina. Već tada se vidjelo koliko je smiren i – nemilosrdan. Strahovitog udarca, a iz svakog poteza se očitovalo umijeće. Ponašao se kao iskusan igrač svjestan goleme nadarenosti. U Rusiji se isticao perfektnim dionicama i isto takvim rješenjima. Individualac u službi kolektiva. Apsolutno super!
Kako je Iko doživio čudesno, povijesno srebro?
- Sve je bilo spektakularno. Fantastično. Zadivljujuće. Nedostaje riječi za opis toga remek-djela. Koliko li je uvaženih reprezentacija otpalo odmah, deleko od vodećih 16, onda postupno, jedna po jedna, druga za prvom. Hrvatska nije, išla je suvereno, korak po korak, za svaku pohvalu. Što s obzirom na internacionalce iz najpoznatijih svjetskih klubova ne čudi, ali... Pridonio je i prosjek godina, veći od 25,0. Ispostavlja se da na tako zahtjevnim turnirima dominiraju prekaljeni borci, oni bez „mliječnih zubi“. Naši su bili nevjerojatni, zadužili su nas zauvijek uspjehom koji zaslužuje smo jedan atribut: svemirski!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
