U prvi je plan, naravno, iskočio Jakov Puljić, strijelac pogotka koji je Vukovarcima donio povijesnu pobjedu nad Modrima. Kako se protagonist kola osjeća poslije tog velikog događaja?
“Osjećam se ispunjeno, naravno da sam sretan što sam postigao pogodak, ali još sam sretniji zbog momčadi, trenera, cijelog kluba. Nekako smo od početka u podređenoj ulozi pa zato ova pobjeda ima još veću draž i zato je osjećaj sreće još izraženiji”, kaže Jakov Puljić poslije trijumfa koji se nije dogodio slučajno.
“Da se razumijemo, Dinamo je bio lošiji negoli smo to očekivali, ali nepravedno bi bilo našu pobjedu dovoditi u kontekst slabosti slavnog protivnika. Ne bih volio da se umanjuje vrijednost naše pobjede jer Dinamo nije bio na očekivanoj razini, istina je da je Vukovar 1991 odigrao jako dobru utakmicu, da smo bili agresivni, stvarali prilike i na kraju zaslužili pobjedu”.
Jakov je zabio tipičan centarforski pogodak koji se naoko čini vrlo jednostavnim, ali nije uvijek sve onako kako se čini...
“Nekad je najslađe zabijati takve jednostavne pogotke, ali nije situacija bila baš tako jednostavna. Sreća je da sam uklizao, da sam samo ispružio nogu ne bih dobro zahvatio loptu i vjerojatno ne bih zabio, ovako se lopta odbila od jedne neravnine, a ja sam je poklopio koljenom i zabio. Jesam li ikad u karijeri zabio gol koljenom? Iskreno, ne sjećam se... Ako nisam, dobro je da se dogodilo ovaj put, ha, ha, ha...”.
Puljić je, dakle, u kratkom razdoblju igranja za Vukovar već presudio aktualnom prvaku i viceprvaku, u 7. kolu dvama je pogocima srušio Rijeku, a u 11. kolu presudio Dinamu. Statistika je općenito jako dobra: sedam prvenstvenih nastupa i četiri postignuta pogotka...
“Na žalost, prva četiri kola sam preskočio zbog ozljede. U pripremnom razdoblju dobio sam nezgodan udarac u koljeno i morao sam pauzirati, ali vratio sam se na pravi način. Opet uživam u HNL-u, nije me bilo neko vrijeme i uhvatila me nostalgija, osjećam se odlično i jedva čekam nove izazove”.
A zašto baš Vukovar 1991...
“U Mađarskoj mi je istekao ugovor s klubom i bio sam prvi put u životu bez kluba dva ili tri tjedna. Trenirao sam individualno, čekao neke angažmane, ali nijedna opcija mi nije bila primamljiva. Kontaktirali su me čelnici Vukovara 1991 i izrazili želju da dođem, a budući da mi je obitelj u Vinkovcima prihvatio sam ponudu i sada vidim da sam napravio dobar potez”.
Raduju li se djeca tatinim golovima?
“Pa kćerkice od tri i četiri godine znaju da tata igra nogomet i razumiju, sinčić ima godinu dana i ipak je još premali. Hoće li krenuti tatinim stopama? To će on sam odlučiti, ni mene moji roditelji nisu forsirali, sve se dogodilo prirodno i spontano, a ja ću biti tu da budem podrška”.
A koliko se HNL promijenio u odnosu na razdoblje kad je Jakov zadnji put igrao u elitnom hrvatskom razredu?
“HNL je danas na puno višoj razini nego prije, to sigurno, u marketinškom i medijskom smislu pogotovo. Bilo je i onda jako puno dobrih igrača po klubovima, ali cjelokupna priča oko HNL-a danas je puno ozbiljnija. Ona je danas sigurno na razini Poljske i Mađarske u kojima sam imao priliku igrati”.
Za Vukovarce je dosad vrijedilo da su kao debitanti u ligi bili nezgodan protivnik svim momčadima, pobjeda nad Dinamom potvrda je vrijednosti.
“Iskreno, nije mi bilo drago slušati da je Vukovar 1991 simpatična momčad, a pritom nismo skupljali bodove. Zato ova pobjeda nad Dinamom ima još veću vrijednost. Vidljiv je pomak iz utakmice u utakmicu, trgnuli smo se, došao je novi trener, isprovocirali smo i malo sreće. Sada se imamo za što uhvatiti i nastaviti raditi punom parom. Naravno, poslije velike pobjede nad Dinamom trebamo ostati skromni i čvrsto na zemlji”.
Trener Silvio Čabraja nedvojbeno je donio potrebnu energiju...
“Osobno ga nisam prije poznavao, čuo sam o njemu iz nogometnog svijeta, ali imam jako pozitivne dojmove. Treninzi su vrlo zanimljivi i intenzivni, općenito jako dobro treniramo. Ne, ne, nije to onako žestoko kao što se pričalo u kuloarima, a i zašto bi svaki trening bio lagan. Uostalom, momčad smo s dna ljestvice i svjesni smo da nedostatak kvalitete u odnosu na prvoplasirane momčadi moramo nadoknaditi htijenjem, snagom i trkom”.
Kad su u pitanju njegovi osobni ciljevi u tekućoj sezoni, Jakov zna prioritete...
“Nemam neke osobne ciljeve, osim da me zaobiđu ozljede, ali jako bih volio da momčad zadrži prvoligaški status jer smo stvarno dobra klapa. A ja želim nastaviti uživati u nogometu i HNL-u!”.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.

































