Glede broja utakmica lista Top 10 je ovakva:
1. Stanko Mršić 453
2. Ilija Lončarević 337
3. Ivan Katalinić 302
4. Miroslav Blažević 254
5. Mile Petković 241
6. Branko Ivanković 235
7. Dražen Besek 216
8. Zlatko Kranjčar 213
9. Luka Bonačić 212
10. Ivo Šušak 209
S liderom, po četvrti put šefom stručnog stožera Cibalije, razgovarati je ugodno. Mali problem je tek uloviti sve rečenice, podjednako zanimljive, konkretne, emotivne. Javi se uvijek, tako je bilo i sinoć. Pa, kako je?
- Tako-tako. Igram dobro, ali ne mogu dobiti nikoga.
Peče subotnji poraz (0:2) u Gradskom vrtu:
- Pucali smo 17 kornera, uzalud. Pričalo se da Osijekov vratar nije naročit, a skine nam dva zicera ni ne trepnuvši…
Mršić je rođen 12. rujna 1955. u Imotskom. Ozbiljnim nogometom počeo se baviti kasno, kao 21-godišnjak. Prethodno je drmao igralištima s dva mala gola. Ipak je stigao ostaviti zamjetan trag u Mračaju, Splitu, Rudaru iz Ljubije, dvaput vinkovačkom Dinamu, klubu pune igračke afirmacije kakva mu nije bila suđena u Hajduku.
- Bio sam vezni, potom ofenzivni desni bočni.
Nikad se nije štedio, štoviše, ginuo je za svaku loptu. Takav je taj imotski gen, imotski plan:
- Svaki put sam želio biti najbolji, trošeći se bez kalkuliranja. A zbog takvog stila stradaju kosti i mišići.
Kad su ga zvali Hajduk, Velež i Zagreb zbog Tomislava Ivića odabrao je Poljud:
- Još čuvam njegove skripte. Nije bilo jednostavno probiti se u sastavu sa Šurjakom, Rožićem, Luketinom, Primorcem, Vujovićima, Gudeljom, Šalovom, Pešićem, Čutukom…
Učio je i od Stanka Poklepovića, Ante Mladinića. Njihove postulate slijedi i danas kad je, eto, prvoligaški rekorder s trenerskom palicom. Naravno da su mu primarni vlastiti stavovi, zaključci temeljeni na osebujnim zapažanjima, modernim trendovima i doista zavidnoj praksi prostrtoj od Cibalije '93 do Cibalije '16.
- U međuvremenu sam bio u Zadarkomercu, Čakovcu, Varteksu, Imotskoj krajini, Posušju, Šibeniku, Osijeku, Zadru, Šibeniku, Zadru, Međimurju, Puli, Imotskom, Primorcu iz Biograda, Cibaliji, Osijeku, Splitu, Cibaliji i Vinogradaru, tim redom.
Pamti nebrojene detalje precizno locirajući godine, što za ovu priču nije presudno. Rado ističe da je u Osijeku imao igrača sezone Nenada Bjelicu, u Šibeniku najboljeg strijelca prvenstva Joška Popovića sa 21 pogotkom. Još ga peče ispadanje u 3. kolu Kupa UEFA, nakon efektne eliminacije Brondbyja i bečkog Rapida:
- U Gradskom vrtu pobijedili smo prašku Slaviju 2:0, u gostima do 89. minute gubili 1:3 i držali prolaz. Da smo izdržali, išli bismo na Barcelonu!
U Europu je odveo i Vinkovčane, nisu prebrodili sjevernoirski Cliftonville. Jedanaestercima je izgubio finale kupa poslije dramatičnih Osijekovih nadmetanja s Dinamom, u elitni državni razred uveo i Zadar i Cibaliju, Zadar ktome spasio u kritičnoj situaciji.
- Najbolje je bilo s Osijekom. I zato što su uvjeti bili najpovoljniji. Jednom smo u 25 nastupa zaredom izgubili smo jednom, s Cibalijom imam niz od 19 susreta bez poraza.
Tuži se na kroničnu besparicu kraj Bosuta, potpuno posvećen borbi za preživljavanje:
- Smatram da je Cibalia, zajedno s Vinkovačkim jesenima, glavna institucija te regije, već i stoga zaslužuje više.
Stanko je i životno vezan za Vinkovce:
- Odavde je moja supruga Sanja. Imamo sina Antonija i kćerku Maritu. Tonijev sin zove se Ivano, Maritina kćerka Mei. Prebivalište nam je u Zadru zahvaljujući i Anti Jurjeviću-Baji koji mi je pomogao u vezi sa stanom.
Antonio je vrsni nogometaš, trenutačno član Bnei Yehude, izraelskog prvoligaša:
- Inozemac je od zime, nedavno je produžio na tri godine, zovu ga i s renomiranijih tamošnjih adresa. U tri posljednje partije zabio je tri pogotka, nerijetko pogađa sa 30-35 metara. Prema tome, njegova ljevica ne zna za predah!
Je li više na tatu ili na djeda Ivana Jankovića-Pinkeca, cijenjenog prvotimca lokalne Spačve i Lokomotive, tehničara i pucača? Vinkovčani peckaju Stanka da je mali pretežito dedin nasljednik…
- Nadam se da će i Ivano, kojemu je devet godina i živi s majkom na Murteru, nastaviti našu tradiciju, zaista ima smisla.
Što smjera glava obitelji?
- Vrijeme leti. Ali, ne namjeravam se predati. Iako katkad namjerno usporim.
Otkriva tajnu:
- Možda ću napisati kakvu knjigu o svemu tome. Nije lako – misli idu brže od ruke!
Cibalia je bila i ostaje u prvom planu, prvoligaški o(p)stanak je imperativ kojeg je postavio sam sebi:
- Možemo i moramo uspjeti. Igramo dotjerano. Bili bismo dosta jači da prinove nisu iz Treće i Četvrte lige. Treba nam još jedan vratar i još jedan stoper, budući da mladi Uremović odlazi u Dinamo. Treba nam po jedno pojačanje u svakoj liniji. U ovih sedam kola nitko nas nije baš nadigrao, kamoli razbio, bili smo ravnopravni i po igri i po šansama. Nedostaje jedino bodovna naplata. Bit će bolje, računamo i na pomoć vjernih Ultrasa. Samo da ne zakaže faktor sreće.
Zagovara model 4-3-3 ili 4-2-3-1:
- Pokušavam sustav prilagoditi osobinama igrača, tako da se iskažu vrline a sakriju mane. Makar je to teško – 90 minuta je previše da se ne bi ustanovili limiti…
Zna se da svaku akciju proživljava temperamentno, ne skrivajući osjećaje. Ni ljutnju naspram sudaca: stisnute usne, blago kolutanje očima kojima ne manjka gnjeva. Do odlaska u svlačionicu i iz nje, kad je ponovo tipičan Stanko Mršić, gospodin kojega oslikava susretljivost i srdačnost.
- Svjestan sam da nisam omiljen. Volim gunđati.
Nastavlja paralelom:
- Lako je onima vani, Carlu Ancelottiju, Joseu Mourinhu, Josepu Guardioli, Antoniju Conteu; proračun njihovih momčadi mjeri se stotinama milijuna eura pa kupe koga hoće, asistira im desetak stručnjaka kojekakvih specijalnosti, uključujući i psihologe. Drugi je to svijet. Međutim, nije loš ni ovaj naš.
Hvali napredak Lige, dopada mu se privatizacija klubova, dotok svježeg kapitala u Rijeku, Osijek, Istru pa i Split, veli da je dobro što Dinamo nije prvak unaprijed, što se osim Rijeke i Hajduka pojavio i snažni Osijek. Komplimentira Vatrenima, napose dosadašnjem i odsadašnjem kapetanu:
- Radio sam i s Darijom Srnom i s Lukom Modrićem. Besprijekorni su sportaši i ljudi. Pretpostavljam da Ante Čačić neće podcijeniti kvalifikacije za SP '18, nikad ništa nije zagarantirano.
I Mrša je participirao u državnim selekcijama, s Martinom Novoselcem bio na EP-u uzrasta U-21 u Njemačkoj '04. Ukupno 15 godina na usluzi HNS-u ne pitajući ni za kunu.
- Spominjalo se ću zamijeniti Martina, prednost je dobio Slaven Bilić. Bio sam u kombinaciji za trenera A-reprezentacije u eri Mirka Jozića, no ta je dužnost pripala Ivanu Kataliniću. Neka, dobro je i ovako, ne tužim se. Jedino mi je krivo što me ne imenuju jednokratnim izbornikom ligaške momčadi kad i ako se revijalno suprotstavlja Vatrenima. Vjerojatno jednom hoće, kurtoazno. Zbog ove 453 utakmice…
Zasad 453. Pokušali smo ga nagovoriti da odabere idealnu formaciju svojih učenika, nije pristao:
- Bilo je bezbroj odličnih, kako se opredijeliti?
Nabrojio je cijelu malu galeriju:
- Subašić, Vargić, Gašpar, Davor Čop, Ergović, Bjelica, Gašpar, Beširević, J. Popović, Olić, Vranješ, Babić, Dujmović, Tomasov, Dalić, Zekić, Toplak, Bartolović, Mate Bilić, Bubalo, Bošnjak. Lešković, Mitrović, Rebić, Santini, Scihldenfeld… A i moj Toni.
Stanko, Toni, Ivano – dinastija koja traje!
Foto: Marijana Vojnić
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
