Ovog četvrtka je komemoracija na prvom katu stadiona u Kranjčevićevoj okupila brojne Željkove prijatelje - suigrače, trenere, sportske djelatnike, novinare, navijače. Iskrenu sućut primali su supruga Dubravka, sin Marko, snaha Oksana, brat Josip. Majka Štefanija i unučice Daša, Maša, Kaja ostale su kod kuće, za njih je gubitak sina, odnosno, djeda preveliki šok s kojim se teško nose. Kako li će tek biti u petak od 14:30 na posljednjem ispraćaju u najvećoj dvorani Krematorija…
Delegaciju HNS-a prevodili su Stjepan Merkaš i Zorislav Srebrić, Dinamovu, pak, Tomislav Svetina i Ado Kožul, Zagrebovu Igor Šestić i Zlatko Abramović, u međuvremenu se priključio Tomislav Čilić, dakako, da se podrazumijevao dugogodišnji bivši predsjednik Ante Vrdoljak s članovima poodavne Uprave Jakom Andabakom, Žarkom Čuljkom i Tomislavom Galovićem. HOO je zastupao Smolekov kolega iz svlačionice i s igrališta Josip Čop, iz ZNS-a su nazočili Ivica Šparavec i Darko Cvitković. Došli su negdašnji stratezi Pjesnika Otto Barić i Ivo Šušak, svakako i svojedobni doministar sporta Tomislav Paškvalin, sportski kolega iz susjedstva Nikola Dragaš te dokazani nogometni zaljubljenici Ivan Turudić i Vlado Kalember.
Izlažemo se riziku zbog neminovnog izostavljanja bivših Zagrebaša u kopačkama, ali evo onih koje smo uspjeli vidjeti: Zlatko Dračić, Mladen Azinović, Drago Rukljač, Pero Močibob, Atif Lipovac, Stipe Perić, Branko Tucak, Zvonko Čopor, Bobo Gaćeša, Dragan Milanović, Damir Petravić, Vatroslav Mihačić, Vjekoslav Škrinjar, Miroslav Bićanić, Željko Sopić, Krunoslav Pinturić, Mario Osibov, Nino Bule…
Dračić je podsjetio na Kokinih 670 utakmica u bijelom dresu, zasluženi imidž i rejting pravog dragulja, opravdani status legende, mjesto među sedam, osam vrhunskih, najznačajnijih „jedanaestica“ s YU-prostora. Milanović na stil asa s lijevog krila koji je rušio sve prepreke nadirući izravno prema vratima, navodeći da je fenomenalni Smolek objedinio vrline Josipa Skoblara, Dragana Džajića i Krasnodara Rore, likom i djelom plavi vitez. Srebrić je podsjetio na superiornu karijeru koja uključuje dragocjeno Željkovo participiranje u kvalifikacijskom srazu za Prvu saveznu ligu srpnja 1973. s Osijekom (2:2, Zagreb dobio na jedanaesterce) kad je u Maksimiru zabilježena rekordna posjećenost: 64.128 prodanih ulaznica i barem 5.000 „ilegalaca“ sa stajanja.
-Željko je 35 godina bio dobri duh ovoga kluba, kao igrač, sportski direktor, šef škole, trener, djelatnik raznih profila i zaduženja. Nikad neraspoložen, uvijek pristupačan, ležeran - nipošto neodgovoran. Veličina ne samo u povijesti NK Zagreba, nego i hrvatskog nogometa, zato gubitak osjeća svih 1.600 naših klubova – istaknuo je Zorislav.
Govorio je i Stjepan Benić, frend i suparnik iz Karlovca, ističući Željkovu svestranost i omiljenost, zaključujući da usprkos smrti čovjek živi onoliko koliko ga pamte „…a mi Željka nećemo zaboraviti nikada!“
Azinović je također podvukao besprijekornu Smolekovu nogometašku i ljudsku dimenziju, dobrodošlost u svim krugovima i društvima. Veličinu koja nije glumila, već prednjačila jednostavnošću.
Post-festum je najstandardniji Zagrebov navijač Željko Boronić, jedan od nažalost malobrojnih, u kuloarima ispričao kako je Koka Smolek nekom zgodom uništio Napredak u Kruševcu:
-Zgrabio je loptu na centru i u punom sprintu predriblao sedmoricu, na kraju i osmoga, vratara pa ušetao u mrežu. Spektakularno!
Izlazeći iz podjednako oronulog i turobnog zdanja „pogorelaca“, prepun emocija i uspomena, Barić je rekao Rukljaču:
-Koki si dodao barem tisuću sjajnih lopti, kome ćaš dodati sada…?
Nikome jer nema kome.
Ode Koka s drugim jatom…
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
