-Eto me sa Šibenčanima, već dva miseca. Zvali su me, pristao sam. Nije daleko – od stana u Splitu do stadiona na Šubićevcu točno 82 kilometra, autoputom preko Dugopolja.
Sreli smo se ovog utorka u Čakovcu, njegovi su spretno i sretno u 1/16 nacionalnog kupa izbacili trećeligaško Međimurje pogotkom u 121. minuti.
-Sve smo trebali riješiti ranije, da novi Brazilac, ljevak, nije loptu namještao na desnu nogu pa promašio cilu branku…
Popularni Kate i dalje je na visokom trećem mjestu po broju trenerskih utakmica u Prvoj ligi. Njegova brojka je 302. Na vrhu je Stanko Mršić s 455, drugo mjesto drži Ilija Lončarević s 337.
-Vodio sam Hajduk, Zadar, Varteks, Rijeku, Zagreb, Split, Slaven Belupo, u Osijeku se zadržao samo tridesetak dana. Radio i u inozemstvu – u Izraelu, Saudijskoj Arabiji, Ukrajini, Albaniji, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini.
Nezaboravne su godine na Poljudu:
-Kao trener golmana, asistent ili šef stožera tamo sam bio od 1983. do 1996. Do 1993. pomagao Stanku Poklepoviću, Peri Nadovezi, Luki Peruzoviću, Josipu Skoblaru. Zatim u gotovo tri godine – što je rekord kad je u pitanju Hajduk – osvojio dva prvenstva, dva kupa i tri superkupa, prvi u povijesti samostalne Hrvatske duplu krunu. Bio je veliki gušt natjecati se s Dinamom.
I s Ajaxom:
-Tada je nizozemski div bio ono što je Barcelona sada, nedodirljiv. Ipak smo ga ujesen 1993. u Ljubljani svladali 1:0 u Kupu pobjednika kupova, morao mi je čestitati pošteni Louis van Gaal. Sezonu potom igrali s Benficom, Steauom i Anderlechtom u skupini Kupa prvaka, prethodniku Lige prvaka.
U dresu su bili Aljoša Asanović, Igor Štimac, Milan Rapaić, Ardian Kozniku, Dean Računica, Mirsad Hibić, Nenad Pralija, Ivica Mornar… Koji je bio najbolji?
-Asanović. Odmah do njega Štimac. A po talentu bez dvojbe Rapaić!
Spomenuo je Dinamo?
-Uglavnom sam dobivao Ćiru Blaževića. Bit će da me zbog toga pozvao u stožer A reprezentacije!
U kojem je participirao od 1996. do 2002.
-Počeo sam EP-om u Engleskoj, završio SP-om u Japanu kod Mirka Jozića. Naravno da je kruna bio Mondial u Francuskoj 1998. s brončanom medaljom. Igrači pune zrelosti, domoljubni naboj fantastičan, atmosfera vrlo poticajna; slušali smo jedan drugoga, dopunjavali, podržavali i – pobjeđivali. Zna se da je nogomet najviše promovirao našu mladu državu, da je Šukerova „devetka“ bila omiljena u svakom kutku kugle zemaljske – od Grenlanda do Fidžija, od Burundija do Uzbekistana. Čudesno!
Katalinić je Blaževiću nametnuo Dražena Ladića, što je bio pun pogodak. Danas rukavice navlači Danijel Subašić?
-Zaslužuje to, apsolutno.
Kako mu se čine međunarodne vedete?
-Razočaran sam jer nema novih snaga, i dalje dominira Gianluigi Buffon, izvrstan je i Manuel Neuer.
Slijedi važna napomena:
-Ne razumijem neobičan trend: mladi, recimo Adrian Šemper, prerano idu u vatru. Normalno da izgore. Nije li već izgorio Oliver Zelenika? Prvo moraš naučiti abecedu, tek potom pisati. Smeta mi što većina brani nogama; kakve noge, zar je nogomet poput rukometa!? Možeš nešto odbiti i njima, nije zabranjeno, ali ih ne forsirati, ne nogama ići naprijed, naprijed se ide rukama!
Sjeća se davnog primjera:
-Ivica Osim aktivirao je za ondašnju selekciju mladog Ladića. Ja sam ga vježbao na pripremama i ustanovio da se pogrešno baca. Zbog čega smo štošta činili drukčije, Dražen se uvrijedio i čak nije htio sa mnom razgovarati. A 10, 12 godina kasnije bio je najbolji na svijetu!
Kako ugledni stručnjak ocjenjuje Prvu ligu?
-Razdijelila se, stalno je istih pet klubova u vrhu, pet na dnu ili tu negdje. Što nije dobro. Natjecanje postaje nezanimljivo.
Nudi zanimljiv prijedlog za povećanje neizvjesnosti:
-Play-off nakon trokružnog igranja, sa šest momčadi iz Prve i četiri momčadi iz Druge lige, tako bi se i širila baza, priliku dobile manje sredine.
Koliko može Šibenik?
-Mnogo je igrača sa strane. Nužno je vrijeme. Pogotovo poslije prošlog prvenstva, koje je završeno šokantno. Pokušat ćemo se do kraja stisnuti i krenuti po sve. Uspjet će onaj koji prednjači uvjetima.
Još jedna definicija iskusnog majstora:
-Lakše je ostati u Prvoj ligi nego se u nju vratiti!
Drago mu je da stasaju perspektivni treneri Goran Tomić, Željko Kopić, Darko Milinović, Dinko Jeličić, Marko Pinčić, da se tih obveza latio i Igor Bišćan. Krivo što se Hajduk neprestano traži, muči. Ne razumije apsurdni antagonizam nogometnog Zagreba i Splita i obratno, niti zašto se u sport upliće politika:
-Bilo bi logično u Zakon o sportu ugraditi regule Uefe, a ne licencu izdavati onima za koje unaprijed znaš da neće izdržati.
Hoće li Dinamo obraniti naslov prvaka?
-Predstoji mu najteža sezona; osim Rijeke i Hajduka prijeti i Osijek, na redu je serija derbija koja će štošta otkriti.
Veli da je njemu najpredsjednik bio Ante Jurjević (Zadar):
-Korektan i konkretan. Realizirao bi sve što se dogovorilo. I to je to.
Mrki brk Ivana Katalinića neuspješno skriva blagu narav. Ona je stvarno neupitna. Nepopustljiva jedino kad se narušava red i mir. Riječ je o vrhunskom sportašu i čovjeku, o vrataru koji je u Jugi s nezaboravnom generacijom Hajduka osvojio četiri naslova i pet Kupova, „jedinicu“ nosio i u Southamptonu. Danas nosi vlastito zadovoljstvo i šibenske ambicije.
-Osjećam se odlično. Imam 65 godina, a prvi ugovor potpisao sam prije 52, 53.
I poanta za rastanak:
-Inače sam u mirovini. Nije bitno kolika je, bitno je da sam je doživio!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
