Nije prvi put najtrofejniji hrvatski sportaš navijački pratio Zeleno-bijele iz Mladine. Razlog je poseban: sportski direktor „Vinogradara“ podno Plešivice njegov je šogor Tomislav Višević:
-Naše žene su sestre. No, volim nogomet odavno – rado se odazvao gostovanju na portalu MAXtv Prve lige as za sva vremena, otkrivajući zanimljivost iz osnovne škole: -Na jednom prvenstvu metkovskih đaka bio je i uvaženi trener Uzeir Srna. Radio sam na poziciji zadnjeg veznog i odmah me zamijetio.
Zamijetio i pozvao u NK Neretvu.
-Trenirao sam nekoliko godina. Sjećam se da je često dolazio i Uzeirov sin Darijo pa se igrao u pijesku.
Slavko je rođen 1971., a Darijo 1982. To je ta starosna distanca. Kakav je bio Srna Sr.?
-Fantastičan. Kao stručnjak sustavan, kao čovjek besprijekoran. U punom smislu toga pojma – Čovjek. Tretirao me onako kako otac tretira sina. Kontaktirali smo i kasnije, kad god bih bio u starom kraju, dolazio je na rukometne susrete, bio ponosan na mene pa bi govorio „To je moj igrač…“ Sve ga je interesiralo, uvijek bi uskočio korisnom napomenom. Uistinu žalim što ovog lipnja nisam uspio doći na pogreb, ali skoknuo sam na groblje čim sam prvi put došao u Metković.
Budući da pamti i detalje iz vlastite biografije, Slavko se i te kako sjeća da je rukometašima pristupio u prvom razredu srednje škole. Ostalo je povijest.
-Sličnosti rukometa i nogometa? Brojne. Ne samo u tome što rukometaš ne smije loptu dirati nogom, nogometaš rukom. Mi smo obvezno igrali nogomet ne samo na svim pripremama za velika natjecanja, nego i na svakom treningu. Ne biste vjerovali kakve su tu iskre frcale. Strašno!
Normalno da je Goluža, školovan i s „bubamarom“, bio među boljima, najboljima. Tko još?
-Zlatko Horvat i Ivan Čupić, izvrstan šut lijevom nogom ima Josip Valčić. Treba li uopće spomenuti da Igor Vori majstorski posprema i u nogometu!?
Obiteljske emocije usmjerene su Dinamu:
-Sin Ivan (14) zaljubljen je u Plave. Inače vježba rukomet, možda dobijem odgovarajućeg nasljednika.
I tata je fan maksimirskih vedeta, kako komentira aktualno stanje?
-Mislim da je previše stranaca. U redu, prinove su uvijek dobrodošle pod uvjetom da su istinska pojačanja, da stvaraju prevagu. Stvaraju li svi ti koji su tamo? Ja bih se više oslanjao na domaće mlade.
Na Antu Ćorića, Filipa Benkovića i tu skupinu poletaraca.
-Jako mi se dopada Adrian Šemper, čuvar mreže kome je budućnost zagarantirana. Stvarno ga ne treba optuživati zbog tamo nekog pogotka.
Hoće li Dinamo biti prvak i 12. put zaredom ili će Rijeka, Hajduk ili Osijek do kraja zakomplicirati situaciju?
-Siguran sam da će Plavi uskoro nadoknaditi zaostatak. Što će im, zapravo, 15 bodova fore svake sezone, dovoljan je i jedan, dva. Neka bude neizvjesno i napeto, otvoreno, intrigantno, vratit će se publika.
Ne brine za Vatrene, junake mnogih bitaka „mirnodopskim sredstvima“:
-Zaslužuju apsolutnu podršku i povjerenje. Vjerujem u svog prijatelja Antu Čačića, na pravom je putu s pravom selekcijom. Nemojmo biti nestrpljivi. Shvatimo da se na okupljanju koje traje pet dana, često i kraće, ne može do senzacionalnih pomaka. Budimo realni, očekivanja su pretjerana.
A što će biti s – Vinogradarom?
-Žalim što je izgubio u Dubravi. Nije morao. Problem je što se ti momci žele ušetati u mrežu; zašto ne pucaju više, iz svih položaja?
S obzirom na to da je stajao točno iza drugog pomoćnog suca ne dvoji da su njegovi oštećeni:
-Pogotovo onom drugom neprilikom, kad su trojica odjurila naprijed, u nekažnjivo zaleđe, a treći – kome je upućena lopta – nadirao iz duboke pozadine. Da ta akcija nije zaustavljena, moji bi ostali s četvoricom pred golmanom i vjerojatno bi završni rezultat sa semafora glasio 1:2 umjesto 2:1… Što se može. Dugo je Prvenstvo.
Slavko Goluža je zaposlenik Hrvatskog rukometnog saveza, glavni instruktor za muški sektor i izbornik svih mlađih reprezentacija. Vlasnik nebrojenih medalja, nagrada, priznanja. Siloviti igrač, planetarna marka koja je oslikala cijelu jednu epohu, nakon toga izbornik omiljenih „Kauboja“ s kojima je u pet godina osvojio čak četiri kolajne:
-Bronce na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu, Svjetskom prvenstvu 2013. u Španjolskoj i Europskom prvenstvu 2012. u Srbiji te valjda i najdraže odličje, srebro na Mediteranskim igrama 2013. u Turskoj makar smo tamo otišli bez dana priprema za razliku od ostalih koji su formu tesali i do tri mjeseca!
Igrački je uzeo zlato na OI 1996. u Atlanti i OI 2004. u Ateni, zlato ima i sa SP-a 2003. u Portugalu, srebro sa SP-a 1995. na Islandu i 2005. u Tunisu, zlato s EP-a 1994. u Portugalu, zlato s MI 1993. u Francuskoj i MI 2001. u Tunisu… Da se ne navode svi naslovi državnog prvaka i pobjednika Kupa s domaćim i stranim klubovima. Za Hrvatsku je nanizao 204 utakmice i 545 golova. Počasni je građanin Atene. Proglašavan najboljim igračem i trenerom Hrvatske, višestruki dobitnik nagrade Franjo Bučar. Tko bi pobrojio sve što je učinio, tu silnu galeriju uspjeha i trofeja. Sjajno!
Slavko Goluža-Keta (na slici s Uzeriom Srnom), srednji ili lijevi vanjski s parketa. Da ga nije preoteo rukomet, vjerojatno bi bio klasa i na travnjaku. Očito je za to određen sudbinski.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
