-Kao dječak gledao sam kako tata kući donosi pehare i medalje. Bilo mi je šest godina kad je na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu sudjelovao kao mladi znanstvenik i studirao kako se osvaja rukometno zlato (on je 1964. iz Tokija donio vaterpolsko srebro). Dakako da mi je dostavio prigodne poklone - majice, značke, olovke, zastavice, i da je to za mene bio poseban doživljaj - priča nezaboravni vaterpolist, gromoviti pucač, as naoružan svim atributima, zlatni s OI u Seoulu 1988., srebrni s OI u Atlanti 1996., nositelj naše zastave na svečanom otvaranju OI u Ateni 2004., dvostruki svjetski prvak i...da ne nabrajamo sve uspjehe i trofeje, ispunilo bi to cijelu ovu rubriku, dodajmo tek da je i diplomirani kineziolog.
Popularni Dudo se zarana okušao u većini sportova. Ne i u nogometu?
-To mi nije jasno. Igrao sam jedino u parkiću ispred nebodera. Ali sam, valjda i zato, tako dobar s nogometašima, znanac i prijatelj s nebrojenima iz toga miljea, uključujući i vas novinare.
Simpatizer Dinama?
-To se podrazumijeva. Počelo je sa šampionskom Dinamovom generacijom 1982. Famozni Ćirin bijeli šal, Zeko, Cico, Mlinka i svi ostali... Žutog Prosinečkog sretao sam u Saloonu, danas, pak, kontriram Bišćanu, Mariću i Franji u tenisu i, na žalost, redovito gubim premda mi je povremeni savjetnik vjenčani kum Goran Prpić. Da ne spominjem kakve su mi šanse protiv Bobana, nikakve!
S majstorima bubamare vezan je i familijarno:
-Tomislav Gričar oženio je moju sestru Ivu. Uz parket sam doduše još iz ere Miće Vujanića.
Još nešto:
-Sasvim je normalno da je kafić pokraj bazena u Daničićevoj ulici držao nogometaš, Slaven Zambata, s kojim sam se sretao svakog dana, sretao i razgovarao. Kako ne bih, tko bi propustio takvu priliku.
Na trenutak je zastao pa energično podvukao:
-Strašno, strašno, strašno me smeta neshvatljivi antagonizam Dinama i Hajduka, Hajduka i Dinama. Odgajan sam u vrijeme kad je vrijedila sintagma "Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska, njima se ponosi cijela Hrvatska!" Zašto više nije tako? Tko kome smeta, tko kome išta brani? Kad će se smiriti ti mladi raspojasani navijači? Izvrstan sam i s dečkima koji su proslavili klub s Poljuda, s Mišom, Jarnijem, Bokšićem, Đolongom, s fantastičnim Rapaićem. Najmanje nekoliko puta godišnje odem na Hajdukove utakmice, pogotovo ljeti, dok sam u Dalmaciji, u kvalifikacijama za europski Kup bodrim Bijele koliko me grlo nosi. Kako ne bih, zar bi bilo logično da se ponašam drukčije!?
Viđao se s Hajdukovcima dok je nosio kapicu Jadrana. Osobito memorirao Sliškovića:
-Kakva divna osoba. Zamislite što je napravio: vraćamo se mi sa srebrom iz Atlante pa na Plesu spazim Blaža. Priđem i pitam "Kako to da si tu, kamo putuješ?", a on uzvrati: "Ne putujem, upravo sam sa sinom doputovao iz Mostara samo da tebe vidim i pozdravim, da ti čestitam!" To može samo Baka.
Šimencova ocjena nacionalne nogometne lige?
-Pratim je, gledam, podržavam. Naravno da mi nismo ni Njemačka ni Italija u kojima sve vrvi od sponzora, što je ogroman manevarski prostor. Nema ovdje ni približnog bogatstva kakvim se diče Juventus, Inter, Milan, Roma, Bayern, Borussija Dortmund. Ili Real Madrid, Barcelona, Chelsea, Manchesteri. Ali ima talenata i srca. Bitno je da se neprestano pojavljuju nova i nova pojačanja za sve reprezentativne uzraste.
Vrlo mu se sviđa jedan svježi primjer:
-To da je velikan Igor Bišćan preuzeo mali Rudeš, kojeg odlično sprema i isto tako vodi u Drugoj ligi. Njegovi učenici možda nisu ni svjesni povlastice koju uživaju! Ima još "Bišćana", zaslužuju povjerenje i potporu.
Drago je uvaženom sugovorniku kad namjerno ili slučajno naiđe na Prosinečkog, Bobana, Zajeca, Kranjčare, Vilsona Džonija... Krivo što veću karijeru nije izgradio Tudor:
-Igor bi bilo svjetska marka da ga nisu zaustavljale ozljede.
Nešto o današnjim asovima:
-Modrić i Ćorluka istinski su predvodnici u očekivane pobjede i uspjehe.
S Dudom smo se čuli ove nedjelje, nekoliko sati uoči dvoboja Finska-Hrvatska. Nije bio zabrinut gostovanjem na sjeveru Europe:
-Izbornik raspolaže s dvije podjednako jake selekcije, A i B, kvaliteta neupitna. Dopadaju mi se i momci iz prividne sjene, Nikola Kalinić i Kramarić.
Nije zaboravio sljedeće ime i prezime:
-Alen Halilović, moj susjed iz Starigrada na Hvaru. Prekrasan dečko iz uzorne obitelji. Zaslužuje avanziranje iz mladog državnog sastava.
Dubravko Šimenc u zaključku:
-Sve najbolje stavimo pod hrvatsku kapu i hrvatski barjak. I prestanimo se svađati. Moje načelo oduvijek je bilo LJUBAV. Nipošto MRŽNJA; odstranimo je jednom zauvijek!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
