Posrijedi je znamenita osoba nogometa u Hrvata. Rođen 1970. u Osijeku. Apolonskog izgleda, ne igrač nego nogometaš. Čista "desetka" plemenite tehnike i razorna udarca.
-Jača je desna noga makar sam češće pogađao lijevom.
Najpopularnijim sportom bavio se i otac Slavko, poznati vratar iz Gradskog vrta s osmogodišnjim stažom u Drugoj saveznoj ligi, loptu je pod svoje uzeo i sin Dino, član Osijeka pa Dinama, Lokomotive, Istre 1961, Splita.
-Supruga Božica sad kad me uglavnom nema također je nadomak igralištu - brine o dva malonogometna terena s umjetnom travom na Jugu II, podalje je samo kćerka Sara, studentica medicine.
Roberta su 1980. smatrali premladim te s poligona iza južne tribine poslali kući, sugerirajući da svrati za dvije godine.
-Požurio sam poslije prve. Učitelj je bio Karapandža. Ostao sam dvije sezone. Na još toliko otišao stjecati praksu u lokalnu Olimpiju. Sve dok direktor Sumić nije naredio da se svi vratimo u matični klub.
Stvorena je odlična formacija u kojoj su bili i Šuker, Džeko, Pakasin, Maretić.
-Onda je buknuo rat. Sudjelovali smo na premijernom, turnirskom prvenstvu mlade države, u Zagrebu, s Dinamom, Hajdukom i Rijekom. Mene su proglasili najboljim. Te 1992. izbornik Poklepović uvrstio me u ekspediciju za turneju Australijom, bilo je fantastično premda se nisam naigrao.
Početkom 1993. je zajedno s Bićanićem transferiran u Kranjčevićevu, predsjedniku Jerkoviću i treneru Skoblaru.
-Vjerujem da se mnogi sjećaju sastava sa Žitnjakom, Čekom, Kalapačem, Jedvajom, Župetićem, Rossom, Popovićem. Naslov prvaka 1994. promašili smo za nijansu. Ali čim je NK Osijek preuzeo Glavaš, svi mi sa strane krenuli smo u grad na Dravi.
Iduće sezone Špehar je bio vodeći strijelac Prvenstva s 23 pogotka. Dovoljno da ga zamijeti i angažira Club Brugge, u kojem je sa Stanićem stvarao čuda:
-S klupe je dirigirao legendarni Gerets. Osvojili smo Prvenstvo, Kup i Superkup. Mario je uništavao vratare prve sezone, ja druge, kad sam s 26 golova osigurao prvo mjesto u poretku najefikasnijih. On je preselio u Parmu, godinu kasnije ja u Monaco, za rekordnih 13 milijuna DEM koliko nisu dali ni za Klinsmanna; mene su trebali jer je Anderson pristupio Barceloni.
U Belgiji je svlačionicu dijelio s Van Der Elstom i Staelensom, markama s nastupima na čak četiri SP-a, s Claessensom. U Francuskoj, pak, s Barthezom, Trezeguetom, Henryjem, trener se zvao Tigana...
-Monaco je u četvrtfinalu Kupa prvaka izbacio Juventus, ja sam zabio za 3:2, u polufinalu ipak nismo prošli Manchester United.
Okušao se i na drugim adresama:
-Hellas Verona, Sporting Lisabon, Galatasaray, Standard Liege, Omonia Nicosija.
Na rastanku još jedna runda sa svojim Osječanima.
-Nedavno sam tamo bio i predsjednik. Dvije godine se sa suradnicima trudio da klub ne propadne, nestane sa scene. Vrlo mi je drago zbog aktualne priče, prekrasne u svakom smislu, naravno da je podržavam s veseljem i ponosom. Svi mi Bijelo-plavima želimo sve najbolje! Dugo se čekao ulagač sa strane, i napokon dočekao.
Stekao je Špehar diplomu Uefa Pro na Nogometnoj akademiji HNS-a s naraštajem Bobana i Vlaovića. Okušao se za stručnim kormilom županijskog ligaša Višnjevca. I ljetos rado prihvatio poziv iz Požege.
-Trenutačno smo drugi. Kod lidera Varaždina izgubili 0:1 pred tisuću gledatelja. Kolega Mumlek računao je na iskusne španere Šafarića, Kresingera, Mujanovića, Jerteca, među mojih 18 čak 14 je bilo na granici punoljetnosti. Domaći su priznali da smo ih namučili kao nitko i zaslužili remi u otvorenoj, pretežito ravnopravnoj igri. Pohvale gode.
Važno je da projekt NK Slavonije podržava i gradonačelnik Neferović.
-Sustav nam je 4-2-3-1 s promjenom na 4-4-2. Stasamo, rastemo.
Priča Robert kako je krajem proljeća izborom navijača Cluba Bruggea (glasovi su bili internetski "klikovi") odabran za izvođača početnog udarca u presudnom derbiju s Genkom:
-Bivši moji pobijedili su 3:2 i uzeli trofej prvaka. Više od 40.000 gledatelja grmjelo je cijelo vrijeme. Da ih je i upola manje na našim stadionima...
Krivo mu je što neki njegovog sina proglašavaju - starim, iako su mu tek 22 godine:
-Poremećeni su odnosi, nakaradni zaključci. Ja sam u inozemstvo otišao s 25, no moderno je ići sa 17. Čemu žuriti u velika iskušenja, zašto se talenti ne dokažu ovdje, potom će vani biti lakše. Stalno se vrti fraza da je nogomet sve manje sport, a sve više biznis; i ne slutimo koliko je ta ocjena točna!
Štogod o Ligi 10?
-Ne smijemo je ni podcijeniti ni precijeniti, rezonirajmo hladne glave. Dobro je, ali može biti bolje.
S 86 pogodaka Robert Špehar je osmi na vječnoj ljestvici topnika Prve lige. Ima i osam utakmica za A reprezentaciju. I precizan plan najmanje za idućih osam radnih dana svoje Slavonije:
-Vježbamo ponedjeljkom, utorkom, srijedom i petkom, igramo subotom, slobodno je, dakle, četvrtkom i nedjeljom.
Ne pati od bezgraničnih ambicija, ali i ne tone u bespotrebnoj skromnosti:
-Ja sam borac, mislim da imam nešto.
Nešto, zar samo to!?
-Radim i šutim. Važno je biti stručan, marljiv i normalan. Ako me netko primijeti - u redu. Ako ne - nikom ništa.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
