Da kao menadžer nije tako uspješan u nogometu, bio bi u bilo kojem sportu, recimo košarci, hokeju na ledu, tenisu, boksu. Jer vještina je ista, različite su nijanse. Marko Naletilić je, vjerojatno niste čuli, bio i te kako aktivan u kopačkama:
-Trenirao sam dugo i marljivo. U podmlatku Dinama. Bio nešto poput kreativnog veznog, „osmica“. No, bilo je evidentno da nisam ekstra, da se neću dokopati prve momčadi. Onda je došao rat i ubrzao odluku o napuštanju igrališta.
Iz njegova naraštaja najdalje su se probili Igor Jovičević i Željko Sopić. A iz njegove obitelji prvoligaški igrač bio je otac Predrag, kasnije fizioterapeut Plavih i prvi pravi nogometni posrednik s prostora bivše države, sinu putokaz i mentor, sretan što ga je dostigao i vjerojatno prestigao...
-Tata je bio Lokomotivin desni bočni. Da ga nije zezalo srce, karijeru sigurno ne bi prekinuo u 25. godini. Prema tome, ja sam stvarno odrastao u nogometnom okruženju, zauvijek odan zbog opredjeljenja, ne zbog interesa.
I Marko rabi sintagmu koja definira sve:
-Način života, eto što je meni nogomet...
Dok je bio dječak i mladić išao je na sve maksimirske utakmice, ljubimci nisu dvojbeni:
-Cico Kranjčar, Marko Mlinarić, Zvone Boban. To su bila vremena kad su se obožavale domaće klase. Premda sam pratio i strane.
Na primjer?
-Moj broj jedan svih vremena bio je i ostao Diego Maradona. Nikad nisam vidio boljega, zasad ne. Bez obzira na statistiku Lionela Messija.
I karizmu Cristiana Ronalda?
-Čini mi se da je CR7 u padu, iako ga je krasno gledati, i Lea i njega. Traži samo šansu i gol, gol, gol, pretvorio se u klasičnog špica i zato postaje rob svoje nepresušne realizatorske ambicije; zanima li Cristiana išta drugo...?
Spomenuo je Naletilić i Zlatana Ibrahimovića i Edena Hazarda. Prvog koji je bio neupitna svjetska marka, no bliži se zalasku, drugog koji može štošta demonstrirati širom engleskih i europskih stadiona.
-Divio sam se i Marcu van Bastenu i Franku Rijkaardu.
Je li se prije igralo ne samo drukčije, nego i bolje?
-U međuvremenu ponestaje majstora s imaginacijom. Uglavnom se sve svodi na tjelesnu komponentu, najviše na brzinu. S tim da je prostor sve kraći, sve uži. Kako oplemeniti i njega i vrijeme, učiniti da nogomet opet bude podvrsta umjetnosti? Gdje su glasovite „desetke“, fantazisti? Izgubljeni u silnim trenerskim shemama. Nema romantike, nema ljepote, nema genijalnosti. Nekad je Dejan Savićević mogao baciti u trans, a Roberto Baggio, Robert Prosinečki i(li) Piksi Stojković iznenaditi strašnim potezom. Enzo Francescoli blistao je u jednom Cagliariju, Gianfranco Zola nosio Napoli – tko danas nosi Juventus, najboljeg među najboljima? Čekajte da se sjetim...Miralem Pjanić, jedino Pjanić. Sve je to suviše defenzivno, plašljivo, skriveno u velikom bunkeru.
MN nastavlja zapažanjima dokazanog esteta:
-Pokušavam se sjetiti i nekog s ovogodišnjeg EP-a. Uzalud. Niti išta pamtim s posljednjeg finala Lige prvaka jer ono što su pokazali Real i Atletico Madrid spada u čistu katastrofu...
Nije mu se previše dopadala Barcina „tika-taka“ po nalogu Pepa Guardiole:
-Kako i bi, kad je dosadnošću uspavljivala i protivnika i publiku? Držiš loptu i to ti je najbolja obrana, iritiraš sve oko sebe pa opališ dvije, tri kontre pokraj frustriranih suparnika i odmah je priča gotova. No, to nije ideal. Pričam o dojmu, ne o efikasnosti.
Nogomet je ipak, neovisno o svemu, kralj sportova?
-Ne ipak, nego definitivno. Kod Brazilaca, Talijana, Argentinaca u statusu religije. I dalje intrigantan budući da autsajder može pobijediti favorita – ni Barceloni nisu zagarantirana tri boda protiv Eibara! Ima li sličnih primjera u rukometu i košarci? Teško. Može li se uspoređivati konkurencija u nogometu i odbojci, kamoli vaterpolu? Nemoguće. Sve to privlači ljude, zarobljenike nostalgije ili nepopravljive optimiste koji stalno očekuju nešto novo, sjajno. Ništa nije slučajno, već spoj svega što je masama drago.
Često je Marko na relaciji Hrvatska-Italija, Italija-Hrvatske. Zato ga nema na ovdašnjim tribinama. No, sve prati i sve zna. Ocjena Prve lige?
-Zaključak je isti, za sve naše lige: makar ima samo 4,5 milijuna stanovnika, Hrvatska je doista nepresušan izvor, talenti stižu kao po pokretnoj traci. Čudo.
Asovi koji prednjače i među Vatrenima?
-Luka Modrić te Ivan Perišić na koga upozoravam već pet godina. Očekujem eksploziju Marka Pjace čim se riješi tih sitnih ozljeda, on je jednostavno i stvoren i osuđen da bude kontinentalna zvijezda!
Shvatljivo je što Marko Naletilić slijedom svojih pogleda trasira i svoj posao – njegovi puleni moraju biti vrhunski, ili neće biti njegovi!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
