Prolaze naraštaji hrvatskih internacionalaca, izbornika i predsjednika Saveza, on ostaje: Boris Nemec, šef Zdravstvene komisije HNS-a i akter u isto takvom forumu Fife, ortoped svjetskoga glasa, sudionik svih devet velikih završnica, dakle pet EP-a i četiri SP-a, rado je pristao objasniti zašto voli nogomet:
-Ja sam rođeni Varaždinec. A u mom djetinjstvu tamo su dominirala tri sporta: nogomet, veliki rukomet i hrvanje. Naravno da je najlakše bilo s bubamarom. Na velikom odmoru, pogotovo, pak, poslije nastave, stavili bismo torbe umjesto vratnica i napucavali satima. Nije to bilo vrijeme obilja pa bi stradale cokule – kad bih došao doma prvo sam ih premazao pastom da se ne vide ogrebotine i tako se spasio od očeve ljutnje...
Kasnije je bio registriran za Varteks i Slobodu:
-U Varteksu sam igrao desnog halfa, tzv. pomagača, za drugi omladinski sastav, u prvom su bili talenti Švarc, Manola, Cvek, Kapustić. U Slobodi se me smjestili ofenzivnije, na desno krilo.
Za studentskih dana na riječkom sveučilištu kolega je sugerirao da se prihvate zviždaljke:
-Kao, aktivan si u sportu, k tome i zaradiš koji dinar.
Kako je išlo?
-Tako tako. Vjerojatno sam bio previše principijelan, čak tvrdoglav. Dogurao sam do savezne kategorije i tadašnje Hrvatske lige. No, putovanja sve do Dubrovnika i Iloka ili Belišća cestama koje nisu ni sličile autoputu oduzimale su mnogo vremena, kojeg nisam imao.
Ne krije da je dvaput bio u nezgodnim situacijama:
-Na utakmici Borac-Turbina u Bakru isključio sam jednog prgavca domaćih i dosudio kazneni udarac tako da su svi poludjeli – lukaviji, iskusniji pa i pametniji sudac pravio bi se da ništa nije vidio, ja nisam htio glumiti. Zato su me htjeli istući, jedva sam se izvukao. Nezgodno je bilo i na Koprivnica-Zagrebački plavi jer sam u prvoj minuti odstranio lokalnog stopera i potom 89 minuta bio izložen cirkusu. U oba slučaja domaći su izgubili, što mi je pogotovo otežalo položaj...
Bio je dr. Nemec u liječničkom teamu NK Rijeka. Kako ocjenjuje njenu sadašnju ekspanziju?
-Što reći osim da sam oduševljen! Trener Kek osmislio je modernu, dopadljivu i efektno-efikasnu igru, protočnost lopte je skoro savršena. Budući da je sve sjajno posloženo i u klubu, doima se kako je naslov prvaka izvjesniji nego ikad.
Drago mu je što uspješno surađuje Miškovićeva i njegova „tvrtka“:
-Imamo ugovor, rado smo im na dispoziciji kad god zatreba.
Državna selekcija posebna je priča:
-Na klupi sam debitirao travnja 1996. u prijateljskom dvoboju s Englezima na starom Wembleyju, 0:0. U međuvremenu propustio poneki nastup, ne i stalne kontakte s brojnim suradnicima, divnim dečkima.
Ističe dr. Jankovića, dr. Bahtijarevića, dr. Čukelja. Svakako i pouzdanu legiju fizioterapeuta. Najbolji hrvatski nogometaši uživaju najbolju skrb i njegu, bez sumnje. Koje pamti po osobitoj snazi muskulature?
-Činjenica jest da je Šuker bio ozlijeđen najmanje, što ne čudi – toliko je vješt da ga braniči nisu mogli/stigli zaustaviti ni prekršajem! Od mlađih se izvrsno drži Perišić. Dosta je problema snašlo Pršu i Jelavića. Normalno je da su najviše na udaru oni kod kojih je lopta najčešće, na primjer Prosinečki i Modrić.
Nešto o izbornicima?
-Svaki je bio osebujan na svoj način. I vrlo korektan.
Nadamo se plasmanu i na World Cup 2018. u Rusiji?
-Nada je opravdana. Hrvatska je vrlo snažna, kompaktna, tehnički besprijekorna. Ne bude li značajnijih ozljeda, uspjeh se podrazumijeva.
Boris uživa u tom dodatnom poslu:
-Kako ne bih, kad sam neprestano s mladim ljudima, vrhunskima po svemu. Zbog toga se spontano osjećam orno, mladenački. Nanizale su se već tri generacije, ne znam s kojom mi je bilo ugodnije. Postoji samo jedan atribut: fantastično!
Zaigra li katkad na dva mala?
-Posljednji put za Eura 2008. u Austriji. Šef Bilić, Asanović, Jurčević i ostali stožernici obožavali su hakl. Ali ipak sam ja dosta stariji, morao sam se čuvati usputne havarije. A i kako bih se nosio s takvim klasama, od mene se lopta odbijala kao od hrasta...
U tenis je zaljubljen od SP-a 2006. u Njemačkoj:
-Posrijedi je sport za svaki uzrast.
Sport je Nemecov ritam života. Gentlemanstvo osobni stav. Stručnost iskaznica koju istinski uvažavaju na svim paralelama i meridijanima. Još prije 35 godina prvi je na ovim prostorima (dok se „to“ činilo tek u SAD-u i SSSR-u) transplantacijom hrskavice spriječio amputaciju noge Orijentovom omladincu Podravcu čije je koljeno napao zloćudni tumor. Nebrojenim je bolesnicima vratio i čelično zdravlje i osmijeh zahvalnosti.
-To je moj posao. S fokusom na koljeno, zglob koji nogometašima strada najčešće. Zbog silnih opterećenja.
Do bolnice u Matuljima od kuće u Jušićima automobilom dolazi za dvije minute. Ima suprugu, dvije kćerke, unuka i unuku. Tko je ostao u Varaždinu?
-Sestra i – naša majka kojoj je 95 godina!
Brat, sin, suprug, otac i djed, as u bijelom ogrtaču, uživa u obvezama:
-Dogodi se da dugo, dugo ne izlazim iz ordinacije. Dužnosti se množe. Sve je popunjeno, oko 34 posto pacijenata stiže iz inozemstva.
Predobro znaju kome se obraćaju!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
