To s izbornikovim negdašnjim poslom nerijetko se pretvara u ironiziranje na granici sarkazma, što je svojstveno nama Hrvatima. Najbolje je kad tobože nitko nije dobar tako da ga možemo podcjenjivati i provocirati. Kao da je išta kriv ili dužan.
Čačiću se često spočitava (?) taj tv-servis Pod zidom, u neposrednom susjedstvu tržnice na Dolcu. Valjda bi ga se trebao sramiti. I njega i – sebe. Nije važno što se u međuvremenu doškolovao do najviše stručne kategorije Uefa Pro, važno je da mu samozvani eksperti u rukama i dalje „vide“ šrafciger i lemilicu. U glasu pak poruku „Suseda, bute doma u sredu oko trifrtalj devet da vam zrihtam sobnu antenu...?“
Na sličan se način nišanilo i Branka Ivankovića, aktualnog šefa u lideru iranske lige Persepolisu, koji se, zamislite, usudio predstavljati profesorom. Pa je ta titula rabljena za svojevrsnu porugu i pogrdu, da ne kažemo sprdnju. Možda bi bilo bolje da je krovopokrivač, slastičar, monter centralnoga grijanja ili čak tv-mehaničar! Čast svim tim zvanjima, no zar nije ključno je li netko osposobljen za svoje zanimanje? Čačić i Ivanković jesu, i te kako. Imaju se za čim okrenuti i kamo krenuti. Jer su dokazani nogometni stratezi prekaljeni u brojnim taktičkim bitkama. I ne trebaju verifikaciju zluradih.
Ne manjka sličnih primjera. Koliko li su se puta kritizeri okomili na doktorski naslov tehničkog direktora HNS-a Romea Jozaka. Toliko drsko da je sličilo ismijavanju. A čovjek je renomirani predavač na sportskim seminarima pa i katedrama od Londona do Melbournea, od Pekinga do Vancouvera via Viareggio. Čemu, zar ne bi bilo uputnije/zgodnije/primjerenije da je pomoćnik treneru Savskog Marofa ili barem Lijevog Sredičkog?
Kad se trenerskog posla lati odnosno igra Dražen Medić, gazda Zagrebella, opet ne valja. Nema diplomu stoga ni licencu. Nije bio nogometaš. Analfabeti mu zasigurno osporavaju i certifikat o završenom Građevinskom fakultetu koji ionako nema veze s građenjem momčadi nego s građenjem stadiona. Zašto ga ne napadati, pogotovo kad i ako pobjeđuje, nema smisla tutnuti mu i simboličnu pohvalu za sve što čini u svakakvim okolnostima.
I tako redom, i tako neredom.
Onda se sjetimo intervjua s Nikom Kovačem prije točno dva desetljeća na turniru Kralja Hassana II u Casablanci:
Što ti je otac Mato?
-Bauštelac.
A majka Kata?
-Ona radi u Osnovnoj školi.
Učiteljica?
-Ne, čistačica.
Tako se razmišlja i govori u Njemačkoj. Koja ne prezire nijednu profesiju, svaka je časna. Služi za ponos. I za kruh svagdašnji. Za podizanje djece. Za stjecanje zaslužene mirovine. I za čistu savjest.
Ne, Ante Čačić nije precizni mehaničar, serviser televizora, Ante Čačić je nogometni praktičar i teoretičar. Što ne priznaju jedino oni koji žarko navijaju da večeras bodove osvoji klapa iz Reykjavika. Jadnici? Briga nas što su, tko su, gdje su, kakvi su, zbog čega su, kada su i čiji su, ipak je to njihov problem!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
