Lovre Kalinić, Matej Mitrović, Filip Bradarić, Josip Pivarić i Ante Ćorić zapaženo su sudjelovali u efektnoj pobjedi kod Iraca sa sjevera toga velikog otoka, izravno i neizravno pokazujući vrijednost domaćih klubova te nacionalnog prvenstva koje ih je formiralo i afirmiralo. Kao i desetoricu ostalih s te revije – Ivana Vargića, Domagoja Vidu, Šimu Vrsaljka, Tina Jedvaja, Milana Badelja, Marcela Brozovića, Marka Roga, Andreja Kramarića, Duju Čopa i Marija Mandžukića. Samo Marin Leovac ne vuče korijen s naših terena, nego s austrijskih, ali je za godinu i pol na Kantridi i Rujevici stekao dodatne pluseve koji su ga promovirali u reprezentativca.
Čestitke Anti Čačiću jer se ne ustručava pogleda u ovdašnja dvorišta, siguran da se biseri ne nalaze jedino u inozemnima. Pa ih bez kompleksa vadi i predstavlja, za opće dobro i zajedničku korist. A novih kandidata za doskok u državnu konkurenciju zaista ne manjka, evo ih u podužem redu: Dominik Livaković, Filip Benković, Ivan Fiolić, Josip Mišić, Fran Tudor, Nikola Vlašić, Benedik Mioč, Ivan Šunjić, Kristijan Jakić, Ivica Ivušić...
U tom kontekstvu zanimljiva je paralela s odlascima preko granice. Vječita je tema jesu li, i koliko, promašili nesvakidašnji perspektivci žureći u bogate i, na nesreću, neizvjesne adrese. Pa se analiziraju primjeri Igora Jovičevića, Gorana Vučevića, Zorana Bana, Mateja Delača, Ante Vukušića, Filipa Ozobića, Marija Tičinovića, Josipa Tadića, Ivana Lendrića, Tomislava Šarića, Ivana Kelave, Marka Livaje, Karla Lulića, Marka Dabre... Tko zna kako će nakraju proći Robert Murić i Fran Brodić, hoće li se etablirati Branimir Kalaica, Josip Brekalo, Igor Karlo Majić? Svjedočimo da ruže baš ne cvjetaju ni Josipu Radoševiću ni Alenu Haliloviću. Bore se Mario Pašalić i Stipe Perica, no nije to u rangu i na razini doista uspješnih Ivana Perišića i Matea Kovačića koje, srećom, solidno slijedi Tin Jedvaj, zasad ne i Marko Rog dočim je za privremeni zastoj Marka Pjaca „zaslužna“ neka čudna ozljeda. Ante Rebić dignuo se tek na četvrtoj ino-destinaciji, frankfurtskoj, zahvaljujući razumijevanju i povjerenju trenera Nike Kovača.
Kod kuće je ipak najljepše. Premda ne i najbolje. Ne kaže se uzalud kako bi sve izgledalo drukčije da se utakmice MAXtv Prve lige smjeste u primjereniju infrastrukturu, raskošniji ambijent i, svakako, pozitivniju atmosferu. Nadamo se da i hoće. I da će se tu kaliti vedete spremne za iskorak u zonu tuđeg jezika te, nerijetko, pretjerane strogosti; zar se od stranca stvarno očekuje da daje i do 30 posto više ne bi li imao ravnopravan tretman!?
U međuvremenu „žig iz Belfasta“ strši kao dragocjeni podsjetnik na hrvatsku nadarenost i svestranost. Na meritorno uključivanje svježih, nedvojbenih snaga, onih kojima pripada budućnost. I koje izbornik, naoružan hrabrošću poput Čačića, neće držati u zapećku!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
