Joško Popović je u dresu Šibenika sezone 1998/1999. postigao 21 pogodak, dovoljno za naslov najuspješnijeg. Među vodećima svih vremena drži treće mjesto sa 111 golova, iza Davora Vugrinca (146) i Igora Cvitanovića (126). Gdje je i što radi sada?
- Eto me u starom kraju, u Opuzenu. Živim sa suprugom Lidijom i sinom Josipom, u istoj kući su otac Rudolf i majka Mara. Imamo polja mandarina stoga mi je to većim dijelom godine važna preokupacija. Ljeti pak iznajmljujem apartmane u mjestu Blace na ušću Neretve, dakako vlastite.
Znači da je štošta stekao u kopačkama, igrajući za Velež, Zagreb, Linz, Šibenik i Kamen Ingrad.
- Ne tužim se, niti hvalim. Na kraju svatko prođe onako kako zasluži.
Ljuti ga nesređeno stanje u poljoprivredi:
- Berba je bila dobra, roba prvoklasna. Međutim, iz sezone u sezonu rastu problemi s plasmanom, s otkupom. Ide sve gore i gore, katastrofa... Prije četiri-pet godina bilo je OK, no danas prepreka stiže prepreku. Čini se da ova država proizvođače stvarno želi uništiti; „riješila“ je Slavoniju, uskoro će i Dalmaciju. Bitno je da su političari glavne zvijezde!
Zar ne mogu pomoći ovi njegovi susjedi iz Metkovića, Mostovci, ili im je ključno tehnicirati Zakonom o sportu i stalno p(r)ozivati HNS!?
- Ja ih ne poznajem, niti želim poznavati.
Kako uopće opstoji?
- Nekidan sam se vratio iz Slovenije, od svojih gostiju u Ljubljani i Celju. Da nema njih, mandarine bi uglavnom propale! Ti ljudi ljetuju u Blacama, sprijateljili smo se pa surađujemo i na drugom području.
Posrijedi su zaljubljenici u kitesurfing, pustolovni sport koji podrazumijeva vožnju zmajem i surfanje na dasci. Kod Joška su uvjeti idealni, zbog plitkog mora i solidnog vjetra.
- Osim Slovenaca dolaze i Poljaci, Talijani, Nijemci.
On im se ne pridruži aktivno, lopta je ipak lopta. Zaigra li katkad?
- Da. Pogotovo otkad sam u Opuzenu sagradio malonogometno igralište s umjetnom travom. Ne manjka prigodnih turnira i liga.
Čega se prvo sjeti iz karijere profesionalca?
- Pa... Kranjčevićeve. Tamo sam proveo sedam godina u dva turnusa, pet plus dvije.
Zaista je lijepo bilo od 1991. do 1996.
- Dvaput smo mogli, pa i morali, biti prvaci, 1994. naslov je izmaknuo za dlaku. Sputaju te okolnosti koje su velikima, Dinamu i Hajduku, normalne. Ne izdržiš psihološki. Nismo se znali nositi s pritiskom u odlučujućim trenucima kad jednostavno nisi u stanju dati sve od sebe.
A momčad odlična, sa Žitnjakom, Jurkovićem, Vukićem, Čekom, Kalapačem, braćom Biškup, Župetićem, Keqijem, Špeharom, Pinturićem, Bićanićem, Komljenovićem, Popovićem...
- Prava zagrebaška klapa neovisno o tome tko je odakle došao. Ton su davali predsjednik Vrdoljak, direktor Dračić, član uprave Čuljak, klupske legende Azinović, Smolek, Rukljač. Sjajno se uklopio trener Skoblar.
Naravno da ne preskače legendu osobita kova, sportskog direktora Jerkovića:
- Imponirali su mi brojni i dugi razgovori s Dražom. Bio je super susretljiv, znanje prenosio nesebično. Učio sam od najboljega.
NK Zagreb 2016. samo tone?
- Teško mi je komentirati. Nisam upućen da bih bio kategoričan. Činjenica je da dosta toga ne valja. I da se Medić previše opteretio.
Loše se rasplelo i s dva druga Popovićeva kluba:
- Kamen Ingrad je nestao, Šibenik se muči među drugoligašima. A oba su se natjecala i u Europi, Zagreb kao naknadni i zasluženi prvak pogotovo!
Na Šubićevcu je stekao titulu topnika lige, kako je bilo?
- Zgodno. Dvije sezone s čestim promjenama šefa struke, tokom druge, te moje iako smo završili u Ligi za ostanak, izredali se Kedžo, Magić, Mršić. Igrali Karabeg i Dražić, prethodno i Križanac, Stipe Balajić...
U Velikoj se dopunjavao sa Zekićem?
- On je bio čista špica, ja malo povučen. Ta uloga mi je baš odgovarala.
Zec ga je imenovao ravnateljem sportskog sektora, dojmovi?
- Bilo je previše utjecaja i poteškoća tako da sam predahnuo čim sam se maknuo.
Jasno da pamti izvrsnu eru kod Veleža, kome je pristupio 1985. kao 19-godišnjak:
- Kako ne, kad su me trenirali Marić i Bajević, a direktor bio Halilhodžić!
Ide li još na utakmice?
- Rijetko. Pogledam jedino svog Neretvanca, solidnog člana 3. HNL-Jug.
Što zamjećuje na širem planu?
- To da je puno lakše stvoriti jaku reprezentaciju nego jaku ligu. Uvijek se nađe 15-20 vrhunskih igrača, poput aktualnih raspoređenih po Realu, Barcelonu, Interu, Juventusu, Liverpoolu, Monacu, Atleticu, Fiorentini.
I Joško je jednom zaigrao za Vatrene izbornika Blaževića, tada nekompletne, s devetoricom debitanata?
- Travnja 1994. sa Slovačkom u Bratislavi, izgubili 1:4. U drugom poluvremenu ušao sam umjesto Koznikua, i zabio.
Nije izvjesno da će itko ugroziti njegovi „broncu“ među prvoligaškim goleadorima?
- Kako i bi, ako ode u inozemstvo čim spraši pet-šest puta? A nekad su za malu Pazinku u vrhu napada bili Pamić i Pršo, kasniji reprezentativci!
Krivo mu je što se naše nacionalno prvenstvo ni po jednom infrastrukturnom i financijskom elementu ne može usporediti s većinom stranih:
- Zato nemojmo samo prigovarati. S obzirom na razne limite liga je sasvim korektna.
Kako procjenjuje izglede u subotnjem derbiju?
- Rijeka je u boljoj situaciji, bila bi zadovoljna i neodlučenim. Ali ako Dinamo dobije i smanji razliku na tri boda, slijedi jako uzbudljiv drugi dio natjecanja!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
