Bilo je za očekivati da profesionalci Modrih neće dobro proći u Torinu jer Juventus je i dalje Stara dama koja drži do sebe, stoga je tih 2:0 logična posljedica nadmetanja u kojem gost i nije bio sasvim inferioran. Međutim, sraz istoimenih takmaca u Ligi prvaka mladih s 1:0 za naše ponovo je potvrdio da u Maksimiru rastu asovi budućnosti, nasljednici gotovo nebrojenih prethodnika.
Čestitke treneru!
- Na čemu, na zadnjemu mjestu...? – nije se za pohvalom polakomio Mario Cvitanović (41), ravnatelj Dinama koji je eto pobijedio.
Da, „klinci“ su usprkos svemu posljednji s obzirom na to da sedam bodova nije bilo dovoljno za bolji plasman. Takvom raspletu umnogome je kumovala nekompletnost?
- Kad se osvrnem na šest dotičnih utakmica lako zaključim da je cijelo vrijeme kompletan bio samo naš stožer, momčad malokad, skoro nikad!
Zagrepčani su porazili Juventus i na svom terenu, 2:1, sedmi bod osvojen je kod Seville (1:1) , koja je na „Hitrec-Kacianu“ slavila 4:2 dočim protiv Lyona nije baš išlo ni na strani, 0:2, ni kod kuće, 1:2.
- Da smo bili u punom sastavu, ljestvica bi bila drukčija!
Cvitanović ne govori napamet. Uostalom, treba se sjetiti događaja iz lanjske runde, kad je sa strašnom Barcelonom imao zakazane obračune za plasman u polufinale, ali je nes(p)retni „slučaj Fintić“ sve srušio.
- Što se može. Bitno je da vrijedimo, da se ne moramo nikoga bojati.
Niže svježe kadrovske deficite:
- Nismo imali Benkovića, Ćorića i Gojaka koji su kod seniora, zbog priključivanja prvotimcima neredoviti su bili i Šemper, Knežević, Sosa, Olmo, na kraju i Moro, Božić je bio ozlijeđen, Lovren kažnjen. Pa kako onda u bitku po prolaz!?
Nema dvojbe da je nedostajao i otišli dvojac Brekalo-Kalaica.
- Sa svima njima bilo bi neusporedivo uspješnije. No recimo da je ključno boraviti u najvećem euro-izlogu, mi smo tu opetovano. Radimo, učimo, napredujemo.
Cvitanović je dvije godine šef mladima, jednu pak vodi postavu U-23 u drugoligaškom natjecanju:
- U kojem smo obvezni početi sa šestoricom mlađih od 21 godine.
Slijede politiku kluba, koji se ponosi vlastitom školom i školarcima:
- Naravno. Nemamo primjedbi ni na uvjete ni na tretman.
Mario je upravo diplomirao na Akademiji nogometa HNS-a, stekao diplomu za najvišu licencu, UEFA-Pro:
- Promocija je 19. prosinca. Neću doći, u to vrijeme nastupamo na Premier Cupu u Londonu, idući petak sastajemo se s Chelseajem, tri dana potom s Feyenoordom. Sa Swanseajem smo već završili, 0:0.
Radi se o turniru najboljih 12 engleskih i isto toliko kontinentalnih klubova kategorije U-23, sve mora biti gotovo do Nove godine.
- Sjajno je što Dinamo pripada tom i takvom društvu, pozivnicu smo stvarno zaslužili.
Neprestano se potvrđuje teza o priznatoj hrvatskoj nadarenosti?
- Potencijal neupitan. Nužna je samo strpljivost igrača i trenera. I roditelja, koji bi htjeli da njihovi sinovi bogati i slavni ne postanu sutra, nego – jučer!
Mario Cvitanović mlade nade formira kad su u najosjetljivijem dobu, na prijelazu iz juniorskog u seniorski staž:
- Zaista je delikatno. Zato što se odjednom traži sve drukčije: ritam, tempo, izdržljivost u duelima, a i dodatne fizičke komponente, također i tehničko-taktičke finese. Važno je da mi treneri povećamo zahtjeve i postrožimo kriterije. Jer u novom uzrastu nogomet prestaje biti tek igra, postaje posao. Stoga se paralelno mijenja i shvaćanje, s njim i odnos. Svijest da više na terenu nisi s onima kojima dominiraš, već s uglavnom boljima i jačima te je presudna prilagodba.
U vezi s potonjom rečenicom slikovito je nešto iz Torina, u kojem je ekstra-talentirani Moro bio izvrstan, ali su mu dvaput Bijelo-crni odnijeli loptu u trenutku nebudnosti; evidentno nije ni pretpostavljao da će se to dogoditi, a dogodilo se zato što su mu protivnici bili prekaljeni „matadori“, ne vršnjaci „mliječnih zubi“!
- To je ta praksa, privikavanje na nove uvjete. Smanjeno je vrijeme djelovanja, a posebno naglašena brzina akcije i reakcije. Odsad se dakle i uživa i bori, prestaje pravo na pogrešku, ona se skupo plaća.
Kako bi rekao Ćiro – osuđen si na potez u frakciji sekunde, inače „Halali, Huso, mater“.
- Nema straha za mlade, nema praznog hoda, nema krize. Jedino ima pretjeranih očekivanja. Nisu svi predodređeni za karijeru vrhunskog nogometaša. Hrvatska jest čudo s četiri i pol milijuna stanovnika, što je apsolutno skromno u usporedbi s nacijama koje imaju 30-50-70 milijuna. A po svemu prednjačimo u regiji, nerijetko i šire. Nikome nije jasno gdje pronalazimo nove i nove perspektivce, čak i zvijezde koje će putem starijeg Lovrena, Modrića, Ćorluke, Eduarda, Brozovića, Mandžukića. Presudno je shvatiti da obuka nije završena, da nisu gotovi, spremni za najveće ispite. I za najveću zaradu! Polako, ništa neće pobjeći ako si doista pravi.
U čemu smo pravi, u čemu nismo, barem ne odmah?
- Krasi nas ta famozna tehnika, sklonost igri, tzv. situacijska inteligencija. Ima mjesta za popravak „fizike“, izdržljivosti u dvobojima. Nismo ni na taktičkim vrhuncima. Srećom, sve je dostižno ako je karakter čeličan. S tim da ne smijemo sanjati jedino o enormnim rezultatima i isto takvim transferima.
Mario Cvitanović toliko. Za definiciju i uputu: deveterostruki reprezentativac na poziciji lijevog braniča ili stopera, istaknuti Dinamovac koji je išao na mlazni pogon, jednostavan kad je najkompliciranije. Takav je i danas. Kad bi ga se ocrtavalo jednim pojmom, izbor bi bio ekspresan: stručnjak!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.