Želimo:
1) Vatrene na petom SP-u
A-reprezentacija je od osamostaljivanja države sudjelovala na četiri World Cupa – 1998. u Francuskoj, 2002. u Japanu i Koreji, 2006. u Njemačkoj te 2014. u Brazilu. Promašena je samo završnica 2010. u Južnoafričkoj Republici. Uvjereni smo da je potpuno spremna za plasman na petu, 2018. u Rusiji. Zna Ante Čačić da njegova selekcija hrani sve ostale. Ne bojimo se da neće biti na visini zadatka!
2) Korektnost u ligi i kupu
Osim za vještinu i natjecateljski duh, sport je sinonim za poštenje u kojem cilj nipošto ne opravdava sredstvo nego dodatno čeliči viteštvo. Što će ti pobjeda ako je ne zaslužuješ, kakvu radost donosi? Slijedi drugi, odlučujući dio trke na dva kolosijeka, izrazito zanimljiv, neizvjestan, napet. Izazovan sa svakog aspekta. Baš nitko nema pravo na bacanje ikakve sjenke. Zaboga, pa dosta su nas varali drugi...
3) Nove Modriće i Brozoviće
Produkcija ne sustaje, to je velika hrvatska forca, potvrda teze o silnoj talentiranosti i pripadajućoj marljivosti. Ide nam u sportovima s loptom koji naglašeno zahtijevaju inteligenciju, imaginaciju, intuiciju. Širom kontinenta (uskoro i svijeta) izvozimo nove i nove Modriće i Brozoviće, na opće čuđenje o velikoj snazi malog naroda. Malog? Naravno da ne, točna definicija jest – malobrojnog.
4) Klubove u Europi
Premda se volimo rugati promašajima naših predstavnika, jednog pogotovo, u međunarodnoj podjeli rada i rezultata toga rada, participiranje u ino-kupovima bila je i ostaje osobita nadgradnja. Zašto ne priznati ono što je svima jasno, naime to da poeni i euri stižu izvana. Isplati se stoga potruditi s ove i s one strane granice. Te po mogućnosti premašiti vlastite limite. Dokazati da ne nadiremo slučajno.
5) Nacionalni stadion i kamp
Teško je infrastrukturu srediti brzo i cjelovito. Natkriti terene, zagrijati travnjake, proširiti parkinge. Žurimo polako. Međutim, doista je zabrinjavajuće što nemamo kamo odvesti goste s vanjskih meridijana, što su tribine pohabane, tereni kvrgavi ili blatnjavi. Što nema reprezentativnog trening centra u kojem bi polaznici imali sve uvjete. Nogometu treba pomoć jer kako će sve riješiti sam...?
Ne želimo:
1) Navijačke incidente
Puna je kapa tih ekscesa, ispada, kravala, divljanja. Zar uistinu postoje neukrotivo-nepodnošljivi, zadojeni primitivnim antagonizmom preinačenim u mržnju bez presedana? Kome ona koristi, zar hrpa razbijenih glava ne viri i iz napadačkog korpusa? Kažu da na vlastitim pogreškama uče jedino budale. Da je tako, odavno bi naučile! Plaćamo penale neredu. Sramotimo sve. I nabijamo kondiciju.
2) Prazne blagajne
Na žalost, bez novca nema opstanka. Ni natjecanja. Ničega, ne računajući očaj. Vele da je upravo tako u nekim sredinama. Još je i dobro, s obzirom na probleme. Kako mjesecima živjeti bez plaće, kako djetetu kupiti pecivo ako štogod sitno iz svoga novčanika ne izvuku baka ili djed? Nije lako profesionalcima koji su to tek na papiru. A papir trpi sve, jadan, zgužvan. Dakako da izlaz nije ni u predaji!
3) Rat Sjevera i Juga
Ružno je što se obračunima zajapurenih ogranaka publike na posve nepotrebno užarenoj trasi Jug-Sjever, i u kontra smjeru, priključuju navodna gospoda u odijelima. Kojekakvi funkcionari cijepljeni protiv objektivnosti. Prvi drugima spočitavaju nedoličnost svedenu na prijevaru, drugi prvima nesposobnost ogrnutu alibijem. I, gdje je kraj? Hoće li netko popustiti barem za milimetar? HNS uzalud zove...
4) Sudske procese
Čini se da će parnice intrigantnošću premašiti utakmice. Gomilaju se slučajevi, da li i dokazi. Vrište crne kronike. Hoće li osumnjičenici postati osuđenici? Nema im druge nego, neovisno o okolnostima, dokazivati nevinost. Ili ispaštati. Neki već da. Više nitko nema pravo na pogrešan korak. Stanje malo-pomalo postaje neizdrživo. Nogomet ne smije biti zatočenik ničijih interesa. Uključujući i lovce na vještice.
5) Politiku u svojoj butigi
Toliki se rado vrzmaju oko stadiona, svlačionica, čak i kornerskih zastavica. Političko i politikantsko tehniciranje ravno je driblingu Matea Kovačića i pogotku Marija Mandžukića; kako li se javi u pravilnim razmacima, iza svih paravana. Novokomponirani misle da svijet, svakako i sport, počinju s njima. Mašu papirnatim sabljama, pušu u šarene balone. A da za promjenu pokucaju na vrata neke druge butige?
Sretna nova. Započnimo je onako kako je veliki nogometni fan Mirko Filipović završio staru!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
