On je vjerojatno idealan za tu dužnost. Uvijek nasmijan i susretljiv, a nadasve inteligentan i ozbiljan. K tome mlad (36), školovan upravo za medijskog medijatora.
- Pola života proveo sam u EPH-u. Cijelo desetljeće u Sportskoj rubrici ugledne novine. A kao izvjestitelj iz Maksimira upoznao Dinamo izvana i iznutra – kaže Lesički, dodajući: - Osjećao sam zasićenost dnevnom rutinom pa mi je trebala promjena. Dogovorili smo se brzo.
Modri su ostali bez Sandre Špičić i Vedrana Attiasa i potreba je bila evidentna. Makar su u toj branši brojni djelatnici:
- Tomislav Marčinko je direktor komunikacijskog sektora, Ado Kožul i Ognjen Naglić savjetnici uprave, Miroslav Tomašević zadužen za povijest, autor jako dobre knjige.
Alen je znao što hoće:
- Kreirati i realizirati odnose s javnošću, ne biti tek spiker koji će na press-konferenciji pozdraviti nazočne, zamoliti trenera najavu utakmice pa pozvati kolege da pitaju... Ima prostora za pomak, to mi je bio glavni motiv.
Prošla su, eto, skoro tri mjeseca. Dojmovi?
- Zadovoljan sam svime. Poslom, sredinom, uvjetima. Raditi u Dinamu je drugi svijet naspram svega ostaloga. Mislio sam da je tempo puno lakši, ležerniji, ali sam se iznenadio. Prednost mi je što dolazim iz medija i dnevne operative tako da poznam sustav proizvodnje informacija. Suradnja je sve bolja, nadam se – i učinci.
Objašnjava početne spontane otklone, osobito nogometaške:
- Bilo je teško uhvatiti se s tolikom apatijom. Momcima je sezonama nametan osjećaj nekakve krivnje, što je gotovo neshvatljivo. Zato su se povukli u sebe, začuđeni i razočarani. Daju sve, no galerija ih stalno proziva. Nemaju pravo na skromnije, kamoli loše izdanje. Posrijedi je odbojnost koja se često pretvara u podcjenjivanje, katkad i mržnju. Čime su je zaslužili, zaboga!?
Glasnovnik niže neupitne elemente:
- Zar Dinamo nije povijesna institucija, sportski brend bez premca u državi i regiji, tvornica internacionalaca, reprezentativaca i rezultata u seriji. Dokad će biti izložen otporu i negiranju?
Takva je klima dakle inicirala začahurenost i nepovjerljivost društva u kopačkama. Opsežno i tendenciozno analiziranje svakog udarca i centaršuta, svake obrane i akcije. I inzistiranje na kritikama...
- Nije jednostavno ući u svlačionicu koja im je intimni prostor, nešto poput spavaće sobe običnoga građanina. Naime, isprva tako nije bilo ni meni jer su me smatrali novinarom, možda i uljezom koji će otkriti eventualne tajne. Naravno da neću. Uostalom, zar nismo zaposlenici iste tvrtke, partneri. Mnogo razgovaramo. Moja je dužnost otvoriti svakoga, učiniti maksimum da stekne povjerenje. I da ne smatra kako ga netko ne voli ako javno konstatira da nije na vrijeme loptu dodao ili izbio.
Osim vanjskih bilo je i unutrašnjih utjecaja:
- Nerijetko im se gurala spoznaja da je sve neprijateljsko. Dakako da nije. Nije publika samo destruktivna, niti svi novinari podmeću.
Kakav je sadašnji odnos s izvjestiteljima?
- Korektan. Kulturan. Nema fige u džepu ni „muljanja“ bilo koje vrste ni s naše ni s njihove strane. Svi su veliki profesionalci, traje borba za vijest i temu, napose za ekskluzivu. S druge strane, oni su „glas kluba“, bitni za povrat vojske navijača.
Glede toga ističe:
- Dinamo nije napušten, ostavljen, za Dinamo se živi. Kad smo nedavno bili u City Centru Zapad s Antom Ćorićem, Bornom Sosom, Marijom Šitumom, Hilalom Soudanijem i Filipom Benkovićem nastala je opća pomama, djeca – čije su emocije najčišće – vrištala su od uzbuđenja i sreće. Nije problem posjetiti škole čak i vrtiće, popularizirati klub i njegove asove. Treba vratiti Plave noći; zar je u redu da godišnje na četiri odlaska u Slavoniju, po dvaput Osijeku i Cibaliji, nema takvog susreta sa simpatizerima. Ili u Zagorju i Međimurju, Lici, Istri, svakako i Dalmaciji u kojoj baš nije ugodno predstavljati se dinamovcem...
Lesički otkriva:
- Dok ćemo se pripremati u Međugorju slijedi Plava noć u Čitluku, 14. siječnja. Pod motom „Dinamo u srcu, Brotnjo“.
Hvali relacije s direktorom Tomislavom Svetinom i ravnateljem marketinga Tomislavom Rukavinom. Kakav je u aktualnoj domeni trener Ivajlo Petev?
- Odličan. Razumije ulogu i važnost reportera i redovito im je na raspolaganju.
Posebno je pak press-šef istaknuo predsjednika Mirka Barišića:
- Njegova vitalnost impresionira. Neprestano je s momčadi, uz momčad, za momčad.
I jedan detalj podalje igrališta:
- Na žalost, viđamo se i na sve učestalijim komemoracijama, kad predsjednik bez ikakva šalabahtera reda podatke, uspomene, zaključke, toliko precizno i svježe „da se smrzneš“. Kakva koncentracija!
Da ne zaboravimo: hoće li, može li Dinamo biti prvak?
- To se podrazumijeva, to nije dvojbeno! Sve je u našim rukama.
Alen je derbi s Hajdukom u 20. kolu pratio s poljudske tartan-staze, zaogrnut kapom i strašću. Kad je Soudani poentirao, zamalo je preskočio korner zastavicu i skočio na gredu sjevernih vrata!
- Šteta što se prvenstvo prekinulo. Da nije, naslagali bismo sve redom, onak' kak' se spada. Nije bitno, učinit ćemo to u nastavku.
Traje prijelazni rok, ima li novosti?
- Zamolio sam svoje da mi ništa ne govore dok se sve ne riješi. Vidim da tiskovine i portali spominju razna imena, od kojih za 90 posto nisam čuo. Ako netko nešto i pogodi, ispalo bi da sam ja šapnuo/odao, stoga je bolje da nisam upućen ni u što...
Alen Lesički je obiteljski čovjek. Oženjen Ivanom, novinarkom Večernjeg lista, imaju 3,5-godišnju Taru Anđelu.
- Stanujemo u Perivoju između Samobora i Bregane. Nije blizu. U klubu sam od jutra do mraka, onda još moram jedan sat putovati. Planiram urediti kat roditeljske kuće u kojoj sam odrastao, kilometar od stadiona.
Kilometar od Maksimira? Sad je pogotovo jasno zašto je bio suđen Dinamu, i Dinamo njemu!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
