I dalje je najuspješniji strijelac naše rukometne selekcije, sa 719 pogodaka u 185 utakmica. Mirza Džomba, Riječanin (r. 1977.) čiju je sportsku sudbinu odredio Veno Đonlić, profesor tjelesnog odgoja u Osnovnoj školi Škurinje:
- Naravno da smo svi mi klinci igrali ili pokušavali igrati nogomet, on je prvi izbor svakome, probaš pa ideš dalje. Veno je bio i rukometni trener tako da je u meni nešto vidio. I odveo me na malo igralište...
Da se nastavničkim poslom bavio tko zna koji nogometni trener, recimo Marijan Jantoljak, možda bi malog Mirzu poveo na Kantridu?
- Da, pa bih u međuvremenu eventualno postao prvotimac Real Madrida, tamo desno prethodnik Garethu Baleu, ha, ha!
Smije se jer kaže da je to ipak nemoguće:
- Nisam baš nadaren za veliku loptu. Točno je da smo na pripremama reprezentacije nerijetko haklali, onako, za promjenu, ali isticali su se drugi, ja sam bio prosječan. Ili ni takav.
No dobro, samokritičnost je pretjerana. Sportsmen takvih vrlina ne može biti loš ni u kojoj grani, taman da to hoće.
- Činjenica je da danas češće zaigram nogomet nego rukomet. Tako se poklopi. Živim u Kostreni i pridržim se veteranima NK Pomorca.
Priznaje da je tek u ovim godinama shvatio kakav je, zapravo, najpopularniji sport:
- Kompliciran, kompleksan. Težak. Nisam ni slutio da zahtijeva toliko toga, od talenta preko tjelesnih komponenti do taktike. Suočiš se s tolikim prostorom, kreneš u nepoznato i... i zezneš stvar - zaboraviš li se, neoprezno izgubiš loptu i ostaneš nasukan s one strane centra, iza leđa pojavi se ogromna livada kojom protivnik ode po gol i pobjedu!
Simpatični Džomba iskreno priznaje:
- Otkako sam to spoznao, nogomet uvažavam puno više.
Kako doživljava prvoligaške lidere s Rujevice?
- Oduševljen sam i nestrpljiv, jedva čekam nastavak prvenstva.
Nada se da će Matjaž Kek i momci izdržati, da je +6 dovoljna prednost čak i naspram ambicioznom Dinamu?
- Toliko se lijepoga dogodilo unatrag nekoliko sezona. U ovoj pogotovo. Ljudi stalno čitaju, slušaju, pričaju. Čini se da je svima dosadilo prenormalno, presterilno natjecanje u kojem može biti svakakvih uzbuđenja i iznenađenja, jedino nema novosti u vezi s naslovom prvaka kojeg osvaja Dinamo. I tako jedanaest puta zaredom. Doima se da i toj seriji dolazi kraj. Konačno, zaista je vrijeme...
Pozna li te riječke mušketire u kopačkama?
- Osobno ne. Međutim, u Kostreni su mi prvi susjedi Alexander Gorgon i Franko Andrijašević, valjda ćemo se napokon sresti i skoknuti na piće.
Hvali taj gradić ili, kako veli, „selo nadomak gradu“:
- S obzirom na izoliranost uživamo u miru, a opet smo tako blizu da za koju minutu stižemo u središte Rijeke.
Mirza ima divnu obitelj - suprugu Belmu te kćerkice Unu i Adu. Sve je više usmjeren poduzetništvu u građevinarstvu, a ne zanemaruje ni obveze amaterskog rukometnog djelatnika:
- Član sam foruma na gradskoj i županijskoj razini. Rado pomognem, ako mogu.
Njegove izvedbe na parketu ostaju za vječnost. Nevjerojatna lakoća asa u dresu s brojem 11, akcije pune duhovitosti i atraktivnosti, rekordna omiljenost. Zastupao je boje Zameta, Badela 1862 Zagreba, Fotex Veszprema, Ciudad Reala, potom iznova Zagreba koji se zvao Croatia osiguranje, na kraju Kielcea. Od 1997. do 2008. standardan hrvatski reprezentativac, zlatni sa SP-a 2003. u Portugalu i OI 2004. u Ateni kad je izabran u idealnu postavu, srebrni sa SP-a 2005. u Tunisu, dvaput zlatni na MI, 1997. u Italiji te 2001. u Tunisu, najbolji strijelac EP-a 2004. u Sloveniji. Sedmerostruki osvajač hrvatskog prvenstva i kupa, po tri puta ponovio to u Mađarskoj, po dva puta u Španjolskoj. Predmnijeva se i trijumf s Realom u Ligi prvaka. Dakako i godišnja nagrada „Franjo Bučar“. Karijera za primjer, uzor i putokaz, život moralne vertikale obožavane do krajnjih granica, i preko njih!
- Ne mogu se potužiti. Sad su to samo statistički podaci, no bilo je prekrasno, ostaje nezaboravno.
Razgovarali smo ove nedjelje popodne. Navečer se „Kauboji“ nadmeću s Egipćanima za prolaz među osam naj-naj na planetu:
- Očekujem prolaz. Bude li tako, ostvarit ćemo cilj, što je najbitnije.
Vješto, otvoreno, doista majstorski komentira na RTL-televiziji. Razložan i objektivan, uvijek dobronamjeran. Ali, vratimo se nogometu. Hoće li uskoro u novi mali hram HNK Rijeke?
- Kako ne, barem na odlučujuće susrete. Presretni smo što se naša momčad od kandidata za ispadanje preobrazila u kandidata za naslov. Jest posrijedi zasluga uglavnom jednog čovjeka, predsjednika Damira Miškovića, ali tako to ide u našoj zemlji...
Učestalijim odlascima na Kantridu startao je u kvalifikacijama za Europsku ligu:
- Poput najvećeg navijača pratio sam kako izbacujemo Stuttgart. Bilo je i bit će novih „Stuttgarta“!
Na pitanje o najkvalitetnijem hrvatskom nogometašu odgovara u dahu:
- Luka Modrić je bez premca. Najkvalitetniji, najveći, najkarizmatskiji. Dovoljno je podsjetiti da je jedan od najstandardnijih i najpoštovanijih u najjačem svjetskom klubu Realu Madrid.
Ističe i ovo:
- Tri sam godine radio i živio u Španjolskoj, uvjerio se kako tamošnji mediji, i javnost uopće, tretiraju zvijezde. Zato me ne čudi da je ovih dana Cristiano Ronaldo u nemilosti zbog tri nešto skromnije utakmice. Za razliku od Modrića, koji drži i nivo igre i nivo uvažavanja. Pogledajte kakvi su mu intervjui, korektni i kulturni, svako slovo odmjereno. Skromnost i samozatajnost na n-tu potenciju. Misli o svemu i na sve, svuda se predstavljajući u najljepšem svjetlu, svaka mu čast!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
