Na pitanje je li barem u djetinjstvu ganjao bubamaru, predsjednik Hrvatskog zbora sportskih novinara Jura Ozmec odgovara „iz voleja“ naspram samome sebi:
- Priznajem da moj talent nije bio baš impresivan, što ne znači da s društvom iz ulice nisam često bio na obližnjem Srednjoškolskom igralištu.
Ta ulica je Vodnikova, a to igralište smjestilo se nedaleko sadašnjeg hotela Westin i tri srodna fakulteta: Arhitektonskog, Građevinskog i Geodetskog. Sjećanje poštovanog sugovornika se glede ove teme sasvim budi:
- Zamislite, imam i jedan trening u NK Zagrebu, nisam doduše siguran je li s pionirima ili kadetima. S kolegom sam šetao Kranjčevićevom kad su nas, brojčano nedostatni, pozvali na lešnati teren tamo iza kuglane. Dakako, ja sam stao pred mrežu.
I, jesu li ga izrešetali?
- Čak i nisu. Štoviše, trener je rekao da dođem sutra.
Nije otišao, prioriteti su bili drukčiji:
- Bavio sam se plivanjem, judom i osobito veslanjem. Ponosim se činjenicom da mi je učitelj bio Nikola Bralić, ekspert koji je do olimpijskog zlata doveo Martina i Valenta Sinkovića. Očito mu je iskustvo rada sa mnom pomoglo u ostvarenju tako grandioznog cilja, ha, ha!
Jura se okušao i u dvojcu, i u četvercu, i u osmercu:
- Bitno je da rabim samo jedno veslo, nebitno koje, lijevo ili desno. Rezultati stvarno nisu bili loši. A dragocjeno je poznanstvo i prijateljstvo s tadašnjim kolegama, današnjim doktorima, inženjerima, profesorima i direktorima – čini mi se da smo upravo zbog sporta još začudo normalni...
Njega drži poznati „mladostaški duh“:
- Aktualni sam dopredsjednik HAAK-a Mladost. Imamo se kime pohvaliti: hrvatska rekorderka, diskašica Sandra Perković, zasad je dvostruka olimpijska, jednostruka svjetska i četverostruka europska prvakinja!
Ostajemo u famoznoj Ulici pjesnika:
- Volio sam Zagrebaše, uživao gledajući pripadnike sjajne generacije Rukljača, Lipovca, Antolića, Čopora, Močiboba i pogotovo Smoleka. Sva su mjesta na tribini redovito bila popunjena pa smo se švercali na „istok-stajanje“ koristeći kamionski ulaz!
U međuvremenu je Ozmec stasao do rasnog tv-reportera i urednika. Kao šef HZSN-a zapamćen po vehementnom otklonu neobične ideje:
- Kad je jedan grozan portal smiješnom akcijom pokušao inicirati bojkot naše nogometne reprezentacije žurno sam se usuglasio sa svim članovima Izvršnog odbora i napisao nedvosmisleno priopćenje. Poslije se predlagač pokušao izvući tezom da nije bio protiv Hrvatske, nego protiv Zdravka Mamića i Davora Šukera. Nije prošlo.
Uzalud vam trud, svirači.
- Kako želiš i hoćeš, kako možeš i smiješ biti protiv izabrane vrste svoje zemlje, zar to nije ne samo deplasirano već užasno? Jasno kako bi jednako, kontra svih moralnih normi, bilo da se urotnički usmjeriš prema bilo kojoj selekciji, streljačkoj, vaterpolskoj, karataškoj... Besmisleno, neshvatljivo. Tome sam se rezolutno morao suprotstaviti i kao novinar, i kao sportaš, i kao čovjek. Isto tako nikad neću razumjeti pojedince koji neće igrati za reprezentaciju svoje zemlje.
Otkriva slikovit podatak:
- Ja sam s te pozicije u HZSN-a napisao okruglo trinaest demarša, dakle javnih prosvjeda, zbog ponašanja Zdravka Mamića, stručnjaka za ugrožavanje novinarskih sloboda!
Prema tome, Ozmecov kriterij se ne mijenja, savjest ostaje čista.
- Ma nije riječ o savjesti, o nekakvoj ujednačenosti ili “ravnopravnosti“. Bojkot nacionalne vrste jednostavno nema šanse zato što nema logike kamoli opravdanja. Briga me jesi li protiv Šukera, Mamića, protiv Pere ili Jure, Ante ili Mate. Jedno su ljudi, drugo institucije. S naznakom da ne podilazim dotičnom Savezu, kojeg nikad nisam novinarski pratio.
HND je reagirao posve različito?
- Ja i napose moji suradnici, insajderi, nastojali smo predsjedniku Saši Lekoviću i glavnom tajniku Vladimiru Luliću pojasniti u čemu je zapravo poanta, no njihov se stav drastično razlikovao. Nažalost. Kad je tema kultura ili neko drugo područje, bolje upućene ipak saslušaju i poslušaju...
Smatra da Kuća nogometa zaslužuje i te kakvo uvažavanje:
- S tim se ne slažu jedino neobjektivni i tendenciozni. Zar je upitno kakav je HNS, jedna od najboljih, najkvalitetnijih i najuspješnijih sportskih organizacija, ako ne i vodeća: po masovnosti, rezultatima, financijama, povijesti, tradiciji. Kratko rečeno: treba mu skinuti kapu!
Nije Jura o nogometu izvještavao, jest poodavno surađivao s gazdom Vlatkom Markovićem u povodu uvjeta na stadionima:
- Zajedničkim snagama nastojali smo na svakom prvoligaškom objektu instalirati dovoljno telefonskih i strujnih priključaka, WI-FI, što korektniju novinarsku kabinu i ložu, mjesta za foto-reportere. A s Vlatkovim prezimenjakom Miroslavom, prvoligaškim povjerenikom za sigurnost, činimo sve što stignemo u vezi s tim aspektom.
Sviđa mu se profesionalni razred?
- Liga 10 je sve jača, bolja, zanimljivija. Nikad neizvjesnija. Navijam da o prvaku Rijeka i Dinamo odluče u posljednjoj minuti posljednje utakmice, to sportu daje čar! O intrigantnosti prvenstva štošta kazuje uzlet HNTV-a, drago mi je što se izravno prenosi i na Sportskoj televiziji kojoj sam glavni urednik.
Jura Ozmec i HZSN za 20. veljače pripremaju Sabor na kojem će se najistaknutijim žurnalistima dodijeliti nagrade i priznanja za 2016. godinu, jedna i za životno djelo. Na inicijativu i lokalpatriotski poriv glavnog tajnika Marijana Bakića skup će biti u ponajljepšem hrvatskom gradu Karlovcu, u hotelu Korana Srakovčić, pod pokroviteljstvom agilne lokalne uprave i uvaženoga gradonačelnika Damira Jelića.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
