Opravdano se ponosimo izvrsnim rankingom A-reprezentacije na FIFA-ljestvici. Dugo smo bili među vodećom desetoricom, jedno vrijeme čak na 3. stepenici, a posljednji glas iz Züricha datiran na 12. siječnja javlja da smo trenutačno 14. Možda niste znali da je jedna druga hrvatska selekcija još uspješnija, jedanaesta na svijetu.
Naime, futsal Hrvatska!
Majstori parketa kraj siječnja i početak veljače dočekali su veselo pa i ushićeno: bilježi se peta obljetnica od Eura u Splitu i Zagrebu, nezaboravne storije koja je oduševila sve koji vole nogomet. I veliki i mali; taj mali što protokom vremena postaje sve veći! Posve je razumljivo za podsjećanje na dotična zbivanja angažirati Borisa Durlena, predsjednika Komisije za mali nogomet HNS-a, člana UEFA-odbora za futsal i nogomet na pijesku, delegata s međunarodnih utakmica te počasnog predsjednika MNK Uspinjače. Treba li napisati da je Durlen od samog početka, dakle otprije četvrt stoljeća, na čelu našeg futsal-pokreta, zaljubljenik i lokomotiva par-excellence? On se pak šali na vlastiti račun:
- Čovječe, trajem skoro kao Fidel Castro!
Te 2012. Split je zatrpala snježna mećava kakvu nisu pamtili ni najstariji. Ipak je Spaladium Arena bila gotovo puna premda je gradska bus-služba parkirana postrance, zbog ljetnih guma – tko bi očekivao tako ekstremnu neveru? Izbornik Mato Stanković i njegovi hakleri prvo su sredili Rumunjsku 2:1, potom Češku sedmercima 4:3 nakon 1:1 dok se igralo. U sljedećoj rundi nemoćna je bila Ukrajina, 4:2 za domaće, također u Splitu, pred 9.500 nevjerojatnih navijača, autora savršenog ugođaja. Onda se dogodila ta euforija na ZG-Laništu, 14.300 promatrača derbija s Rusijom. I stop na putu u finale jer na dva pogotka Darija Marinovića gosti iz Moskve uzvratili su s četiri. Logično je da se Cro-lopta malo ispuhala tako da se nije moglo ni do bronce, Talijani su slavili 3:1.
- Opet zahvaljujemo svima koji su pomogli da to prvenstvo postane i, zasad, ostane vodeće i po organizaciji i po posjeti u jednom susretu – priča Durlen. – Tadašnji predsjednik Saveza Vlatko Marković omogućio nam je sve uvjete. Nesebično, kao i uvijek, pridonosili su glavni tajnik Zorislav Srebrić, tehnički direktor Romeo Jozak, projekt-menadžer Zoran Cvrk, šefica računovodstva Ružica Bajrić. Ja sam bio direktor turnira, a Denis Kosor zamjenik čiji je udio u splitskom dijelu bio kolosalan!
Kad se sve zbroji, uspjeh zagarantiran.
Euro u dvorani startao je 1996. godine. Od deset finalnih smotri Hrvatska je izborila pet – 1999. u Španjolskoj, 2001. u Rusiji, taj kojeg je 2012. organizirala, 2014. u Belgiji i 2016. u Srbiji. Po sveukupnom učinku je izvanredna osma među aktualnih 55 članica Uefe!
Kakvi su izgledi da 2018. participira u Sloveniji?
Nadamo se - solidni. Već u travnju predstoji kvalifikacijski turnir u Kijevu s Ukrajinom, Belgijom i Crnom Gorom (preliminarni izlučni ciklus preskočili smo zbog zavidnog rejtinga). Nema dvojbe da su domaći opasni, s poznatom i priznatom školom. Belgijanci kotiraju više nego dobro i prijete raznim atributima, a Crnogorci su nedavno u Gibraltaru senzacionalno, 11:4, isprašili Šveđane!
Kandidati za dolazak u Deželu u ovo doba sljedeće godine razvrstani su u sedam skupina po četiri. Izravno će se probiti jedino prvoplasirani. Sedam drugoplasiranih će s najboljim trećeplasiranim u play-off za četiri mjesta, dočim je dvanaesti akter naravno Slovenija.
Hrvatski optimizam buja temeljem rezultata u brojnim prijateljskim partijama, uglavnom u gostima kako bi se momčad privikavala na nezgodne ukrajinske okolnosti: i ambijent i eventualnu nesklonost sudaca. Prvo su u Zalaegerszegu stradali Mađari, 4:0 i 4:2. Zatim u Rotterdamu ambiciozni Nizozemci 4:1 i 5:2. Loše su se proveli i Česi, u Chrudimu 2:1 a u Hradec Kralovama 7:3 za Hrvate. I za kraj dva mata Talijanima nedavno u Zadru, 2:1 pa 4:3 protiv neupitne velesile koja nam ništa slično nije dopustila nikad prije.
Osam utakmica, osam pobjeda u internacionalnim nadmetanjima, stvarno za pljesak!
Nije tajna tko nosi glavni teret: Tihomir Novak, Dario Marinović, Franco Jelovčić, Jakov Grcić, Josip Suton, Vedran Matošević, Žarko Luketin, kapetan Ivo Jukić, uskaču Pave Mudronja, Davor Kanjuh, Kristijan Grbeša, Stjepan Perišić, Saša Babić, Toni Jelavić, Matej Horvat, Željko Petrović, Maro Đuraš, Andrej Pandurević, Hrvoje Cvjetković, Robert Grbić, Kristijan Postružin, Franko Bilić, Luka Perić, Vedran Kazazić...
Izbor je širok, svatko dobiva priliku za isticanje. U pet godina mandata šefa Stankovića evidentan je napredak u svim segmentima igre, a to je najbitnije. Rastemo! Mato je izrazito stručan, sustavan, korektan. Apsolutno posvećen obvezama i privržen nacionalnim bojama. Asistiraju Marinko Mavrović i Marin Smoje. Zapravo je cijela ta ekipa – igračka, trenerska, funkcionarska – samozatajna i svakako primjerna. Ne zaboravlja apostrofirati povjerenje i pomoć dvojca s čela HNS-a, Davora Šukera i Damira Vrbanovića. Zato i ide tako dobro, zapaženo. Glede poštovanja regula i principijelno; kad i ako se nekome, poput Futsal Dinama u kupu, potkrade kakav propust, formalni ali neoprostiv, uistinu se ne oprašta...
Budući da je ovo portal Prve lige, stoga i malonogometne, zgodno je podsjetiti da se državno prvenstvo dvanaestorice nastavlja u petak 3. veljače. Poslije 11 kola iskristalizirao se udarni kvartet: Nacional s 29 bodova, Split Tommy (25), Futsal Dinamo (25) i Novo vrijeme Apfel (24). Nije baš izvjesno da će im se pridružiti Square (15), Brod 035 (15), Vrgorac (14), Osijek Kelme (13), Alumnus (13), Uspinjača (11), pogotovo Albona Potpićan '98 (3) i Solin (3), no vrijedi poruka „Ring slobodan!“
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
