Koliko god razgranata, njena svestranost je logična. Jer Marija Damjanović (45) život je posvetila nogometu. Slikovitom ilustracijom potvrđuje to i svojim „profilom“ na WhatsAppu: palac gore, hrvatska zastava, lopta, srce.
- Ja sam iz Strizivojne, čistokrvna Slavonka – kaže ponosno.
U najpopularniju sportsku granu zaljubila se zbog Zlatka Kranjčara, sjajnog napadača Dinama. U međuvremenu uživala u izvedbama još jedna „devetke“ maksimirske momčadi i nacionalne formacije:
- Davor Šuker ostaje primjer za sva vremena.
I ona je dakle usmjerena ofenzivi:
- Moji dresovi bili su s brojem 7 ili 9. Što je uobičajena oznaka za krilnu ili klasičnu špicu.
Kako bi poredala vlastite osobine?
- Prilično brza, solidnog driblinga, sklona udarcu.
Igrala je za ŽNK Maksimir i Zagreb, dvije godine i u Njemačkoj odakle se vratila u Zagreb pa u finišu karijere pojačala Osijek.
- Nastupala sam i za reprezentaciju bivše države. Za našu od početka, od 1993.
Davala pečat, širila horizonte.
- To je kombinirani naraštaj u kojem su bile i Nada Bešker i Marija Matuzić, Branka Kozić, Blaženka Logarušić, Snježana Fočić...
Marija se paralelno bavila i suđenjem te dospjela do najviših kota:
- Deset godina nosila sam znak Fife. U inozemstvo najčešće odlazila s dvije Lidije, Kunštek i Kraljić. Na ovdašnjim terenima u toj se eri moglo dospjeti najdalje do A-liste 3. HNL.
Sljedeći podatak vrijedan je osobite pozornosti:
- Zasad sam jedina žena u Hrvatskoj s UEFA-Pro diplomom!
Znači s najvećom mogućom stručnom licencom, što je i raritetno i zanimljivo.
- Da nas je barem više. To sam naglašavala u Savezu; zašto se i žene ne bi educirale, stjecale najvišu nogometnu naobrazbu?
Rado se prisjeća svojih kolega-studenata:
- Bili smo druga generacija na Akademiji nogometa HNS-a, vjerojatno najjača, zapamćena i po tome što su tada diplomirala petorica slavnih Brončanih – Slaven Bilić, Igor Štimac, Robert Jarni, Aljoša Asanović i Ardian Kozniku! Među ostalima i Krunoslav Rendulić, Drago Narandža, Ivica Datković...
U međuvremenu je vodila žensku postavu Hrvatske, onu glavnu, donedavno pak U-19. Kakve su cure?
- Odlične. Na jesen počinju kvalifikacije za EP, ne sumnjam da će dati sve od sebe pa iznenađenje nije isključeno.
Ženski nogomet, nažalost, dosta zaostaje za muškim, kako ga pokrenuti, učiniti ravnopravnijim inozemnoj konkurenciji?
- Sizifov je to posao. Srećom, vidljivi su pomaci. Radujemo se svakom napretku. Važno je spustiti se u klubove, proširiti bazu, forsirati selekciju i doselekciju, formirati talent-programe. Pomoći na razne načine. Europa je sa svojih „trista čuda“ strašno odmakla i normalno je da gubimo osjetnom razlikom, ali i ona će biti sve manja čim se oporavimo financijski.
Na razini Saveza osim redovito zainteresiranog predsjednika Davora Šukera i izvršnog direktora Damira Vrbanovića potporu već jako dugo iskazuje senzibilni doajen Zorislav Srebrić, nesebično se trudio i tehnički direktor Romeo Jozak, zbog toga bi budućnost doista trebala biti ljepša, uspješnija. S utakmicama na kojima se kao navijači neće pojavljivati tek rođaci, dečki, znanci. I slučajni prolaznici.
- Zašto volim nogomet? – ponavlja pitanje Marija Damjanović, te odgovara: - Zato što mi je omogućio priliku za natjecanje i dokazivanje, toliko sportskih i ljudskih izazova, putovanja, prijateljstava. Najbolje se osjećam na igralištu!
U svakoj od svojih specijalnosti, nekad i sad:
- Kao stručnjak moraš prepoznati i ustanoviti što ekipi nedostaje, zasukati rukave, pratiti koliko te slušaju, uvažavaju, slijede.
Nema većeg zadovoljstva od činjenice da su poboljšanja neupitna?
- Apsolutno. A kvalitetu daje kvantiteta. Što je talent veći, veći su i zahtjevi.
Rado ističe jednu titulu, ime i prezime:
- Prof. Pero Dujmović. Kad mi je nakon očeve smrti bilo teško, najteže u svakom smislu, i nisam mogla podmiriti školarinu, on je rekao „Pusti to, platit ćeš kasnije...“
Čini nogometašica Damjanović ono što voli, trudi se, usavršava. Predano, veselo, optimistički. Drukčije i ne zna. Strogo profesionalno, ali i s mjerom opuštenosti koja briše imperative.
- Jasno da pratim i MAXtv Prvu ligu. Sasvim dobru. Rijeka daje ton, Dinamo standardan, Osijek u usponu, Hajduk stalno s mladima.
Nema zime za Vatrene?
- Toplo se nadam da će plasman na SP 2018. u Rusiji biti stvar tehnike.
Je li i po njenom poimanju Luka Modrić klasa nad klasama?
- To je očito. Dok drugi grozničavo razmišljaju kamo bi s loptom, on vidi tri poteza unaprijed! Divim se tim idejama, lakoći izvedbe, jednostavnosti rješenja. Naravno da njegova vrijednost u ponajboljem svjetskom klubu još više dolazi do izražaja – on suigrače čini boljima. Kako li im samo dodaje, kao na taci!
Da, na taci i pokretnoj traci. Danas Marija-Margareta ima novu dužnost:
- Treniram Dinamov sestrinski pogon, vodimo u 2. ŽNL i očekujemo plasman u prvi razred. To je novi zadatak i ja mu se posvećujem sto posto. Imam opsežne planove!
Za kraj jedna opća napomena:
- Nogomet sačinjavaju igrači, suci, treneri, funkcionari. Svi se trudimo, i svi imamo pravo na pogrešku. Nemam ništa protiv znanosti i najsuvremenije tehnologije, poput one testirane na nedavnom klupskom svjetskom prvenstvu zamišljene kao pomoć sucima. Pod uvjetom da se ne pretjeruje; presudan je ljudski faktor. Ako ćemo razmišljati drukčije, pametnije je ostati kod kuće - sjesti u fotelju i „svađati“ se s televizorom!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
