On strahovito voli nogomet makar je kao dječak preferirao karate i plivanje.
- Najviše sam se posvetio karateu, ipak najdražem, tako da je boravak na Kantridi kod trenera Ivana Kocijančića trajao samo godinu dana – prisjeća se nesuđeni krilni napadač Ivan Bebek, prva nacionalna „zviždaljka“ koja međunarodnu licencu osvaja još od 2003.
Na tatamiju je nizao zapažene rezultate:
- Bio sam kadetski, juniorski te seniorski reprezentativac u kategoriji do 75 kilograma.
Može li se u tom sportu suparnika doista istući, ili pak dobiti „batine“?
- Pa... s karateom sam prestao kad sam se kao sudac plasirao na A-listu 2. HNL. Bilo je to ozbiljno natjecanje i nisam smio riskirati da na utakmicu dođem natečen ili crven ispod oka!
Inspiracija za povratak na igralište, i to u drugoj ulozi, sazrela je kod kuće:
- Sudac je bio i tata Veselko, prvoligaški (kasnije i predsjednik nacionalnog Zbora, nap. a.) pa sam u sve bio uključen i nehotice, zaintrigirao se i s nepunih 17 godina položio ispit.
Veselko je iz Veljaka, općina Ljubuški, njegova supruga odnosno Ivanova majka, Jadranka, iz Sovića, općina Grude.
- Za mene je uvreda kad mi se zbog oca pripisuje nepotizam. Je li bio nepotizam kad je nekad sin-kovač išao putem oca-kovača održavajući obrt i, što je najbitnije, neprestano učeći na najmeritornijemu mjestu!?
Obitelj je u Rijeku doselila kad su Ivanu bile nepune dvije godine. S te destinacije, dakle, već skoro desetljeće i pol odlazi na brojne svjetske i kontinentalne destinacije, da se domaće i ne spominju. Iako je počeo vrlo mlad, vrijeme ne stoji ni njemu – u svibnju stiže četrdeseta. Da li žali što se, kao niti jedan Hrvat otkad je Hrvatska neovisna, nije probio na završnicu EP-a i SP-a najboljih selekcija?
- Težiš vrhu, no moraš biti svjestan okolnosti s obzirom na zemlju iz koje dolaziš te rejting i zastupljenost naših predstavnika u inozemnim komisijama. Teško je do tih kota, vrlo teško.
Treba i sreće?
- Svakako. Ja sam ponosan na jednogodišnje članstvo u Elitnoj skupini u kojoj ima tek 28 najkvalitetnijih te na zaista dugi status u razredu do nje. Bio sam u ulozi četvrtog suca na tri utakmice Eura 2008. u Austriji i Švicarskoj, sudio na SP-u sastava U-20 na Novom Zelandu 2015. kao i na EP-završnici uzrasta U-21 u Izraelu 2013. Skupio sam 13 utakmica Lige prvaka u grupnoj fazi, više od 50 u Europskoj ligi, tu je i 25-30 službenih u kvalifikacijama A-postava i gotovo 215 u 1. HNL po čemu sam rekorder. Isto tako i po broju derbija Dinama i Hajduka, 15 ili 16. Bez lažne skromnosti, čini mi se da je stvarno dovoljno za ponos...
Glede izostalog doskoka na najveću reprezentativnu pozornicu rabi slikoviti primjer:
- Ne može svatko i uvijek doseći najvišu razinu. Gledamo li nogometaše, nisu svi Luka Modrić premda su vrhunski i dragocjeni!
Nije tajna da su ga zabremzala dva događaja, s mega-mečeva Reala Madrid i Šahtara te Brage i Fenerbahčea. S naznakom da su mu u prvom nehotice odmogli asistenti, o čemu Bebek neće izustiti ni „a“ čuvajući tajnost i kompaktnost svoga tima kojeg sačinjavaju pomoćnici suci Tomislav Petrović i Miro Grgić (unatrag šest godina naslijedio Tomislava Šetku), četvrti Marijo Strahonja, Ante Vučemilović-Šimunović i Domagoj Vučkov koji su na nastupima pod okriljem Uefe avanzirali u dodatne pomoćne suce, u međuvremenu je to i Goran Gabrilo dočim je status četvrtoga pripadao Daliboru Conjaru, sada je tu Goran Pataki.
- Mi smo ne samo kolege, već i istinski prijatelji. Ja, Tomo i Miro smo pet-šest puta na poziv Howarda Webba, Engleza koji brine o suđenju u prvenstvu Saudijske Arabije, vodili tamošnje derbije, istim povodom zvali su nas i u Egipat i u Mali.
Nagledali su se svijeta, i on njih. U podjednako zahtjevnoj i atraktivnoj misiji, koju nagrđuje samo jedan aspekt protiv kojeg se, kaže Ivan, ne može boriti jer nije tako odgojen:
- Suci, pogotovo ja, stalno su na tendencioznom udaru medija. Kad se zaoštrilo u Bragi i kad su Turci protestirali žustro i bučno, naše tiskovine – portali poglavito! – utrkivali su se u blaćenju sipajući više uvreda nego turski! A kad sam sudio osminu finala Lige prvaka PSG - Bayer Leverkusen u malokojoj tiskovini osvanuo je redak ili dva. Nije fer!
Dakako da osjeća i izljeve često neopravdane klupske ljutnje:
- Zapravo su posrijedi stanovite strukture kojima je cilj zamagliti pravo stanje i sve svaliti na suce kako bi prekrili svoje promašene poteze i odluke. Baš me zanima kako će biti odsad, kad će nas povjerenik određivati ždrijebom.
Kolikogod razočaran, ne dopušta eksploziju nezadovoljstva, uživajući na drugom polu punom pozitivnosti.
- Sretan sam budući da je moja karijera, neovisno o uvjetima, izrazito uspješna. Do krune me dijelio mali iskorak; presudile su nijanse. Ne bunim se, ne žalim se. Sudit ću još tih pet godina najbolje što znam i mogu. Točno je da život protječe brzo, ne vjerujem da je prošlo toliko vremena. Ali jest.
Trči svakodnevno, gdje?
- Na pomoćnom terenu Kantride koji je, preseljenjem prvotimaca Rijeke na Rujevicu, uglavnom slobodan. Jasno da trka nije dostatna, mora se i u teretanu, raditi na snazi i eksplozivnosti. Kompletan đir profesionalca mada smo amateri.
Priča da je nogomet jako napredovao, stoga je zahtjevnije i sucima, zbog velike brzine igre, analogno tome skrivenih zamki, zbog poimanja i važnosti natjecanja.
- MAXtv Prva liga? Divim se i čestitam klubovima. Situacija, u prvom redu gospodarska, i dalje je teška, opstanka nema bez alkemije. A igra se. Korektno i interesantno. Pravo je rješenje to s deset sudionika, više ih i nemamo. Da je barem infrastruktura bolja. Nije ona problem jedino klubova – što poduzima država i lokalna samouprava?
Vuče paralelu s Uefom pa hvali HNS:
- I vani i ovdje seminari traju po četiri dana, omogućeno nam je sve ostalo: oprema, tehnika za komunikaciju. Od ovog proljeća i taj sprej.
Prethodni tjedan bio je na skupu vodećih euro-majstora u Malagi, bez poteškoća položio sve testove. Vrstan je poznavalac teorije i prakse, sjajan predavač i mnogo prije svršetka aktivne dionice prvoklasan instruktor. Predlagač osebujnog rješenja:
- Svi u malom prstu lijeve ruke imamo sve odredbe postojećih 17 članova Pravila igre, od I koji se zove Teren za igru do XVII koji se odziva na Udarac iz kuta. Nije zgorega, naprotiv, uključiti i XVIII: Samo pametno!
Ne poriče Ivan Bebek kompleksnost i kompliciranost obveza:
- Gotovo je nemoguće izbjeći pogrešku. Čovjek nije stroj. Boli kad se iz slučajnog previda stvara afera i dokraja minira povjerenje. I nas previdi užasno smetaju; poslije njih je u svlačionici „tiha misa“, patimo, grizemo se, nastojimo izvući pouke.
Našalio se glede ždrijeba koji starta ovih dana:
- Hoće li kuglice izvlačiti voditeljica-manekenka pa da sve sliči na Loto? I hoće li ta djevojka biti kriva ako neki od nas netočno procijeni kakav prekršaj na centru nakon kojeg će pasti pogodak!?
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
