Profesor splitske gimnazije Josip Barač nedugo potom brzo je prelomio kako će se zvati novi sportski kolektiv: razmatrajući predložena imena Mosor, Borac, Marjan i Velebit opredijelio se za – Hajduk! Prvi predsjednik bio je Kruno Kolumbatović, prvi trener Oldrich Just. Prvi nastup kontra lokalnog takmaca Calcia Spalato i nedvojbena prva pobjeda, impozantnih 9:0 kao nagovještaj nadasve uspješne budućnosti.
Majstor s mora od tada je osvojio 18 državnih prvenstava i 15 kupova. Triput je igrao u četvrtfinalu Kupa prvaka koji se danas zove Liga prvaka, po jednom u četvrtzavršnici Kupa Uefe, sada je to Europska liga, i u Kupa pobjednika kupova, kontinentalnog natjecanja koje je u međuvremenu ukinuto.
Posebno su intrigantni dometi u bivšoj Jugoslaviji i vlastitoj Hrvatskoj: sedam naslova prvaka i devet kupova s YU-predznakom (čak pet trijumfa u Kupu maršala Tita zaredom, uključujući onaj posljednji prije raspada/razlaza 1991. godine) odnosno po šest pokala za prvenstvo i kup u CRO-ambijentu. Zadnju šampionsku titulu u ex-državi u sezoni 1978./1979. osvojili su igrači Ivan Budinčević, Zoran Vujović, Šime Luketin, Boro Primorac, Vedran Rožić, Luka Peruzović, Dražen Mužinić, Nenad Šalov, Mišo Krstičević, Mario Boljat, Zlatko Vujović, Boriša Đorđević, Ivica Šurjak, Slaviša Žungul, Mićun Jovanić, Davor Čop, Ivan Katalinić. Vodio ih je Tomislav Ivić. A prethodni u Hrvatskoj datira iz ciklusa 2004./2005. kad su Ivan Katalinić, Blaž Slišković i Igor Štimac naizmjence trenirali možda manje zvučne, ali uspješne aktere, bili su to Tvrtko Kale, Vladimir Balić, Hrvoje Vejić, Tomislav Rukavina, Jurica Vučko, Tonči Žilić, Vlatko Đolonga, Mladen Bartulović, Petar Šuto, Dario Damjanović, Nenad Pralija, Ivan Leko, Niko Kranjčar, Krunoslav Lovrek, Natko Rački, Almir Turković, Mate Dragičević.
Važan datum u prebogatom životu ovog uglednog kluba s obilježjima institucije jest i 28. listopada 1950. kad je u Zagrebu formirana navijačka skupina Torcida.
Od 1911. do 1979. Hajduk je igrao na stadionu „kod starog placa“, zvanog i „pod murvom“. Posrijedi je povijesna lokacija „kraljeve njive“ na kojoj su ispisane tolike pobjede. No od Mediteranskih igara 1979. sve je preseljeno na super atraktivnu „poljudsku ljepoticu“ kapaciteta 34.198 sjedala.
Obje adrese iznjedrile su galeriju neupitnih asova, junaka svoga vremena. Vrijedi pobrojiti one s najviše nastupa, a i pogodaka:
Frane Matošić 739/729
Ivica Hlevnjak 665/237
Bernard Vukas 615/300
Jurica Jerković 529/219
Ivica Šurjak 504/141
Leo Lemešić 491/455
Ivo Radovniković 475/160
Vladimir Šenauer 471/132
Pero Nadoveza 460/296
Zlatko Vujović 420/182
Zvonko Bego 375/173
Zlatko Papec 366/167
Aljoša Asanović 356/108
Ljubomir Benčić 353/355
Vladimir Kragić 353/266
Joško Vidošević 349/228
Slaviša Žungul 342/182
Andrija Anković 326/250
Tomislav Erceg 296/123
Vojko Andrijašević 294/154
Među predsjednicima najuspješniji su glasoviti Tito Kirigin za čijeg su se mandata uzela četiri prvenstva i pet kupova, slijedi kontroverzni Nadan Vidošević s tri prvenstva, dva kupa i četiri superkupa te samozatajni, ali učinkoviti Branko Grgić s tri prvenstva, jednim kupom i dva superkupa.
Glede pokala od pripadnika trenerskog ešalona primat drži Tomislav Ivić, popularni a katkad i osporavani „šjor Ivan“, s tri prvenstva i četiri kupa, s tri prvenstva zakitio se i Ljubomir Benčić, raznovrsni reprezentativac s Hvara, dočim su Luki Kaliterni, legendarnom „barba Luki“, pripala dva prvenstva i jedan kup.
Treba posebno izdvojiti Zlatnu generaciju koja je dominirala većim dijelom desetljeća od 1970. do 1980. Sačinjavali su je Ivan Katalinić, Mario Boljat, Ivan Buljan, Dragan Holcer, Luka Peruzović, Vedran Rožić, Dražen Mužinić, Jurica Jerković, Ivica Šurjak, Slaviša Žungul, Petar Nadoveza.
Ne smiju se zaboraviti ni uvaženi „brončani“ sa SP-a u Francuskoj te jednako ponosni nositelji bile boje Robert Jarni, Igor Štimac, Slaven Bilić, Aljoša Asanović, Igor Tudor, Anthony Šerić, Ardian Kozniku, dakako i Alen Bokšić kome je isključivo ozljeda spriječila sudjelovanje na Coupe du Mondeu...
Razumije se da su upravljači, igrači, stručnjaci i navijači ponajvećeg hrvatskog kluba jučer dostojno slavili 106. rođendan vječitog mladića Hajduka, kolosa koji živi i živjet će vječno bez obzira na poneku eru u kojoj rezultati nisu baš blistavi. Predsjednik Ivan Kos izrazio je nadu u dolazak boljih i ljepših dana to prije što momčad izgleda vrlo solidno i što se neprestano diže pod ravnanjem španjolskog stratega Joana Carrilla. Na oduševljenje 18.029 članova registriranih u 2017. godini i skoro nepregledne vojske obožavatelja ili barem simpatizera sa svih meridijana i paralela. Podrazumijevala se misa u obližnjoj crkvi Sv. Ante, cvijeće kraj spomen-ploče na sjevernoj tribini za sve znane i neznane, ali napose odane hajdukovce stradale u Domovinskom ratu, kao i na groblju Lovrinac za nogometaše, trenere i funkcionare koji se zauvijek pamte i štuju.
Evidentni su golemi napore da se Hajduk posve stabilizira i krene ususret najvišim natjecateljskim dometima. To nije tek cilj, nego i obveza onih koji ga vode i vole.
Ova pak svetkovina nije jer ne može i ne smije biti prigoda ni za kakve primjedbe, nego samo i jedino za čestitke!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
