Nedjeljno dopodne kod kuće u Varaždinu, tu se Ljubomir Kerekeš osjeća najbolje.
- Prije dvije godine prekinuo sam suradnju s Hrvatskim narodnim kazalištem i opet sam u Varaždinskom. Dosta je bilo putne patnje - trajala je puna dva desetljeća u kojima sam do Zagreba i natrag nanizao milijun i pol kilometara odlazeći na probe i predstave, također i na filmska snimanja te sinkronizacije. Bio je krajnji čas da malo smirim volan, i da se maknem. Premda možeš stradati i u svom dvorištu, ako ti cigla padne na glavu...
Nepotrebno je podsjećati na glumačku dimenziju i impresivan opus ovog osebujnog umjetnika, dakako da je suvišno nabrajati i zavidne nagrade budući da je gledanost ključni odsjaj njegove struke. Gledanost, dakle poznatost i popularnost. Počašćeni smo što se odmah odazvao pozivu za gostovanje u ovoj rubrici. Koji nije bio slučajan jer Ljubomir je dokazani nogometni fan. Je li možda i igrao?
- Da, u supićima Varteksa, jednu sezonu. Poslije, u srednjoškolskoj eri, za Poljanu, mjesto tamo prema Turčinu.
Koju ulogu?
- Češće je to bio mali nogomet u kojem pokrivaš cijeli teren pa ti je svejedno na koji dio odeš. Makar mi je najviše odgovarao desni bočni.
Sigurno ne manjka sličnosti između sporta i glume?
- Dapače, sličnost je apsolutna. S naznakom da je gluma u nogometu jako loša, čak ne amaterska već diletantska. A ako dolazi iz sudačkih redova, to je veliki cirkus!
Zna se da je bio vjerni navijač nezaboravnih “Bumbara“, prvotimaca Varteksa koji su oslikali cijelu eru Prve HNL u trajanju od točno 20 sezona. Vjerojatno niste znali da je Kerekeš počasni član navijačke skupine White Stones.
- Dužan sam reći: cijela ta situacija s NK Varteksom, slavni uzlet pa neslavni pad, u meni je nestala kao nožem prerezana. Tako je, na neki način, i općenito s nogometom. Iako mi je bitno da živi to ime. Zato smo ponovo osnovali klub i krenuli od nule, od najniže županijske lige. U međuvremenu napredovali, dospjeli skoro na korak Trećoj hrvatskoj-istok, u kojoj vodi NK Varaždin.
Ne bismo htjeli kuriti, ali dotični ogranci, Varteks i Varaždin, baš se ne vole...?
- Što reći, osim da je na djelu cirkulacija nekih ljudi i sadržaja koji su meni vrlo poznati; asociraju na vremena koja su nas tu i dovela. Sve prepoznaješ zahvaljujući takvima. Ja sam se tih zaje.. stvarno nagledao. Jasno da sam bio nesklon tom i takvom nogometu, smatrajući kako NK Varteks postoji da bi bio uspješan i – ponosan.
Ljubomir nastavlja:
- Utjehu pronalazim u najzanimljivijoj, pučkoj varijanti. S velikim guštom idem s tim svojim Varteksom po selima, bodrim junake koji gacaju blatom, vičem sa strane oboružan kriglom piva ili užasom od gemišta. I ništa mi ne fali.
Ništa, s obzirom na to da su uspomene na slavne dane i dalje svježe. Koje posebno?
- One na međunarodne utakmice, na Heerenveen i Birmingham, Moskvu i Dundalk i Vaduz... Na zdrav nogomet i domete od formata.
Imao je brojne ljubimce. I zanimljiv pogled na njihov udio:
- Sjajan je tehničar bio Veldin Karić, ali ne bi se razmahao da pokraj sebe nije imao Sašu Bjelanovića! Nogomet jest kolektivni sport, no dobrodošli su vrsni individualci. Kako li su igrali Dževad Turković i Igor Cvitanović kad nam ih je Dinamo poslao na kaljenje! Dopadao mi se stil i prinos Kristijana Ipše, Leona Benka.
Treba li uopće apostrofirati legiju ostalih VŽ-majstora:
- Grgica Kovač, Zlatko Dalić, Miljenko Mumlek, Davor Vugrinec...
Glede Vuge važno zapažanje:
- Kad je doista blistao, kao nitko nikad, Trabzonspor je ponudio 4,5 milijuna DEM. Nisu ga pustili, radije su rasprodali gotovo sve ostale, od Dražena Madunovića do Danijela Štefulja. Pa s malim odmakom i Davora. Turcima iz Trabzona za tek milijun i pol maraka. Kakva politika! Bio je to prvi ozbiljan promašaj, indikator krize, svojevrsni početak svršetka.
Zastaje na trenutak da bi podvukao:
- Ipak su to bila zlatna vremena. Memorirana zauvijek.
Kako je surađivao s Herjavcima, Anđelkom i Nevenkom?
- Korektno, sve OK. Nisam ja imao pristup politici kluba. Niti sam se gurao. Veseli što su mnoga prijateljstva sačuvana.
Ovog vikenda nastavlja se prvenstvo MAXtv Prve lige. Dojmovi, prognoza?
- Igra se solidno. Korisno je za hrvatski nogomet što je Rijeka tako snažna, ambiciozna, natjecanje više nije jednolično – nemamo, doduše, pravo prigovora na 11 Dinamovih naslova zaredom, zaslužio ih je u potpunosti. Rijeka i Rujevica svakako su nešto novo, pozitivno. Ja sam neutralac i iz moje perspektive idu isključivo pohvale.
Vatreni održavaju visoku razinu?
- Dobri su, kaj da velim. Sve u redu, usprkos tome što poneki detalj zadire u davne godine i čudne okolnosti, kad se štošta baziralo na tzv. starim zaslugama. Što mi se preveč ne sviđa. A za rezultat ne brinem čim su na raspolaganju momci iz najboljih europskih klubova, vrhunski po svemu.
Nedavno su u Bedekovčini, u humanitarnoj reviji, nastupali veterani Hajduka, bila je to prilika da se Ljubomir Kerekeš čuje s Nikicom Cukrovom, kolegom i frendom iz vojničkih dana u Kamenskom kraj Karlovca:
- On je tada bio zvijezda i odmah su ga prebacili u Zagreb kako bi trenirao s dinamovcima.
Ljubo je pak nehotice trenirao za dionicu filmskog majora Alekse u kultnoj storiji dinastije Brešan, oca Ive i sina Vinka, atrakciji „Kako je počeo rat na mom otoku“ koja privlači i u n-toj reprizi. Aleksa, Aleksa, da ti je Kamenskom bilo pašta-šute...!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
