Koliko plus šest znači Rijeci, koliko minus šest Dinamu, je li osječka pobjeda (3:2 nakon 1:2) veliki poticaj nogometašima Matjaža Keka, što je eventualno htio poručiti Zdravko Mamić rečenicom „Nemam ništa protiv da naslov ode na Rujevicu“, jesu li se dinamovci malo zasitili zbog tako mnogo titula – jedanaest zaredom...?
To smo pitali i o tome razgovarali s vodećim hrvatskim sportskim psihologom Amirom Zulićem (50), Zagrepčaninom, vlasnikom tvrtke Ponder, neizostavnom članom profesorskog tima koji od 2004. djeluje na Akademiji nogometa našeg nacionalnog saveza plijeneći povjerenje i poštovanje ravnatelja Vatroslava Mihačića.
- Činjenica je da stanje u Rijeci i Dinamu promatram samo izvana. Međutim, općenito se zna da je za onoga koji vodi bolje ne razmišljati o dotičnoj prednosti – u tom slučaju ona bi se mogla brzo otopiti. Zato je iz perspektive Riječana uputno isključivo napadati i napadati, nipošto se braniti.
Ponašati se kao da te force i nema?
- Da. Bitno je da lider ide – kako to treneri i inače vole reći – utakmicu po utakmicu. Pritom ga ne treba zanimati/zamarati koliko ima bodova, odnosno koliko protivnik nema.
Što je najbolje za Zagrepčane?
- Ne opterećivati se zaostatkom. To prije što predstoje dvije međusobne utakmice. Ne mislim da im ponestaje motiva zbog 11 ligaških trijumfa; nisu ih osvajali isti akteri, prema tome sadašnjima dotični podatak znači malo ili nimalo. Jest da bi nekima to bila repriza, no spoznaja o mogućem nastavku serije također je inspirativna. Jednako vrijedi i za Zdravka Mamića, pa tko od nas nije gladan uspjeha!
Ugledni stručnjak dodaje:
- Ivajlo Petev i momci vjerojatno se ovih dana ne zamaraju suparnikom iz Rijeke, nego suparnikom iz Vinkovaca koji ih čeka u nedjelju. Naime, to bi bilo logično i stoga uputno.
Raspoloženje među „Kvarnerskim galebovima“ svakako je učvršćeno pobjedom u Gradskom vrtu, možda i spontano lete prema neslućenim visinama?
- Ja im to ne bih preporučio. Ipak je posrijedi tek jedan ispit, tri boda u hodu jer nije vrijeme za slavlje. Još ne. Osnovno je iz tih 90 minuta izdvojiti sve dobre i sve loše strane, analizirati ih, izvući pouke. Ne zapamtiti jedino rezultat. Ja bih uvijek forsirao vjeru u sebe i svoju vještinu, razmatrao je li moj stil u redu.
Što je s vjerom u pobjedu?
- Ništa. Svatko od nas može vjerovati da će svladati Federera ili Klička, pa što!? Treba vjerovati u vlastitu sposobnost i moć, činiti sve da se osnaže. Usmjeravajući se na konkretne zadatke.
Što ako aktualna prednost počne padati, ako Dinamo smanji na četiri ili tri koraka razmaka?
- Ukoliko su jedni i drugi usredotočeni isključivo na rad, neće se osvrtati ni na što. Uostalom, prvaku je dovoljan i bod fore, ili bolji omjer u uzajamnim susretima, ili gol-razlika. U svemu je strašno važan faktor okoline: obitelji, šire rodbine, prijatelja, medija, pogotovo pak publike jer sportaši se nikako ne smiju ponašati poput navijača! Ne smiju kalkulirati, dakle zbrajati i oduzimati, vagati, sanjati.
Bi li Amir Zulić pristao biti psihologom prvotimcima Dinama ili Rijeke?
- Naravno. Svima! Psiholog nije tu da bi radio s igračima koji imaju probleme, već s onima koji žele biti bolji. To je isto misiji kondicijskog trenera koji ne potiče i dodatno ne opterećuje nedovoljno spremne - spremu diže svima. S naznakom da je u svakom trenu nužna kontrola emocija.
Povratnik među Plave, osebujni Jorge Sammir Cruz Campos, ispalio je originalnu zamisao: „Ajmo manje trčati!“?
- Ideja je da sportaši daju maksimum, a da ih treneri dovedu do tog stadija. Ne vjerujem da se pritom podrazumijeva reduciranje trke, naprotiv... Pretpostavljam da se Petev nasmijao i poslao ga na dva dopunska kruga. Od bugarskog stručnjaka ne treba očekivati čuda (zgodno je što izvrsno barata našim jezikom), premda će proljeće pokazati i dokazati štošta.
Pa, kako će sve to završiti?
- Zna li itko? Dakako da ne zna. U tome je draž sporta. Veselim se nastavku prvenstva i, osobito, raspletu. Tako bi morali rezonirati i igrači.
Nešto o Keku?
- Neprestano je u borbi za sam vrh usprkos značajnim promjenama kadra u svakom prijelaznom roku. Nije dvojbeno da je kvalitetan.
Kakvi su hrvatski treneri, što zamjećuje kod svojih studenata?
- Predajem „Psihologiju sporta“, na svim razinama. Što više slušaju, sve ih više zanima. Evidentno je da otkrivaju nova područja čije poznavanje otvara nove mogućnosti i šansu za napredak.
Pa i za tri boda?
- Zašto ne. Budući da vide smisao, ne ustručavaju se nazvati pa pitati za savjet.
Amir Zulić nije „liječnik duše“, tim poslom bavi se psihijatar. No radni spektar psihologa ima dodirnih točaka s onom što čine psihijatar, sociolog, pedagog, defektolog, socijalni radnik. Poanta je na istraživanju ponašanja pojedinaca i skupina, ne bi li se ključnim saznanjima riješili određeni problemi. I u sportu, na putu do medalje ili do naslova državnog prvaka!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
