Muzafer na arapskom znači „onaj koji uspijeva“, „pobjedonosan“. Pravo ime za Ejupija, popularnog „Jupija“, strašnog topnika s blistavim uratkom prošle sezone u Slaven Belupu (16 ligaških pogodaka i drugo mjesto budući da je prvo s 25 osigurao još jedan Makedonac, interovac Ilija Nestorovski). Sigurno se Željko Kopić, trener Farmaceuta, loše osjećao početkom lanjskog kolovoza kad je Ejupi realizirao transfer u Gradski vrt – na veselje tamošnjeg šefa struke Zorana Zekića. Dogodilo se to poslije četiri prvenstvene runde, u kojima Pobjednik nije zabio niti jednom; valjda je bio prisutan tijelom, ne i duhom...? Jednu je utakmicu i propustio.
A onda je krenulo, i te kako, i to kome!
S Belupom je raskinuo 6. kolovoza 2016. i odmah se spojio s Osijekom, registracija je službeno objavljena u glasilu HNS-a dva dana kasnije pa je Muzafer bio na dispoziciji novom sastavu već u 5. kolu 14. kolovoza protiv Hajduka na domaćem terenu. I odmah – bum, „gajba“ za 1:1, u 19. minuti je poništio vodstvo Ante Ercega iz 12. Šest dana potom Osječani su sa svježim pojačanjem gostovali upravo kod Koprivničanaca te pobijedili 3:2. Imali su sreću da Dino Štiglec matira vlastitog vratara, kojega je potom donedavni suigrač sredio čak dva puta ne iskazujući nimalo sentimentalnosti naspram 16,5 mjeseci provedenih u Podravkinom gradu! Dalje je išlo ovako: redom je tresao mrežu Istri 1961, Interu, Cibaliji, ponovo Istri 1961, ponovo Interu, Rijeci i eto, dvaput Hajduku. Jedanaest lakih komada!
Posrijedi je rođeni „killer“, napadač koji i u minimalnoj šansi nazire sasvim realnu mogućnost za egzekuciju. Brz je usprkos prilično impozantnoj konstituciji, ima smisla za igru, ne manjka mu ni hrabrosti ni odlučnosti, a možda i najveća vrlina Muzafera Ejupija jest preuzimanje odgovornosti vjerojatno ponukano nepresušnim golgeterskim apetitom!
Evidentno se u našoj zemlji osjeća odlično, sve bolji i bolji, sve uspješniji. Vodstvo Osijeka predobro je znalo kakav profil nedostaje, zato se bacilo na posao i u perfektnom scenariju stvaranja momčadi i etabliranju kluba posegnulo za makedonskim Albancem. Reprezentativcem te zemlje koji taj status i te kako učvršćuje učinkom Made in Croatia. Što je u redu, lijepo je kad su svi zadovoljni. Svi osim Majstora s mora...
Tko je sljedeći? Ne bismo se kladili da to već u nedjelju neće biti njegovi Podravci, bivši njegovi...
Ovog se vikenda posve drukčijim primjerom predstavio Stefan Ristovski, doista važna poluga Rijeke. Što mu je došlo da u 36. minuti nekontrolirano nasrne na autora gostujućega gola Josipa Ćorića? Lokomotiva je povela na prevrućem terenu, a Josip stvarno pretjerao slaveći i na neki način izazivajući Armadu raspoređenu duž istočne tribine. Zbog toga je Stefan nasrnuo na „krivca“, srdit poradi činjenice da je pogodio brat Dinamovog prvotimca Ante, da je na „dnevnom neredu“ svojevrsna urota kontra lidera, naime – da su Lokosi specijalno motivirani, eventualno i premirani, kako bi zaustavili Riječane u korist zagrebačkih rođaka i frendova te Plavima omogućili podnošljiviji bodovni zaostatak. Pritom je Ristovski zaboravio da nije ON pozvan uredovati ni na koji način, poglavito ne – nesportski. I što je učinio? Prekršaj za žuti karton, treći, koji ga eliminira sa spomenutog mega-meča na Poljudu. Štoviše, neki su mediji (prestrogo) provlačili da je sudac Goran Gabrilo emotivno-agresivnom Ristovskom mogao, čak i morao, pokazati crvenu kartu šaljući ga u svlačionicu, što baš ne bi bilo u skladu s PNI, ali da je tako postupio posljedice za Stefana i njegov tim bile bi još veće. Barem post festum nitko neće Gabrilu, arbitru iz Splita, spočitavati da je nekorektno sankcionirao dotičnog nestaška kako bi pomogao sugrađanima...
Ostaje pouka da se ne isplati glumiti nikakvog „pravednika“, za to su zaduženi i nadležan i drugi. Suci. Koji pritom ne glume, već postupaju po savjesti. Kud bismo došli da se igrači suprotstavljenih postava dijele pravdu, sportska arena pretvorila bi se u rat „Kauboja“ i „Indijanaca“, nepotrebnih desperadosa.
Na kraju je najlošije prošao Matjaž Kek. I stoga što u tako bitnom dvoboju neće imati tako perfektnog desnog braniča ofenzivnih sklonosti, i stoga što je po treći put požutio njegov intimus, crnogorski internacionalac Marko Vešović, također temperamentan do granice dopuštenosti, nerijetko i preko nje. A budući kumovi (Marko se ženi 3. lipnja u Budvi) po toj desnoj strani zaista stvaraju paniku svakom takmacu. Pitanje je kako će se alternacije sučeljavati ranjenim Splićanima. Čiji susjedi, Splitovci, odlaze u Maksimir tako da Dinamo po logičnoj pretpostavci ne bi trebao imati osobitih problema u pohodu na tri sljedeća boda, i temeljem prošlotjednih pola tuceta u prvom ogledu polufinala kupa...
Natjecanje ulazi u fazu pune ekspanzije. Rastu i tenzije, i kalkulacije, i nade. Zasad ne staju ni Riječani ni Zagrepčani i prvenstvo potvrđuje status jednog od najintrigantnijih u povijesti dugoj 26 sezona!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.