Željko Huber, i tako triput. Otac rođen 1930. Sin rođen 1960. Unuk rođen 1990. Tog utorka u prvom planu jedino tata/djed. Razlog je zaista poseban.
- Ovo priznanje daje mi snage za nastavak života. Najsrdačnije zahvaljujem svima, želeći Savezu jednako uspješan rad na razvoju hrvatskog nogometa, a reprezentacijama stalno sudjelovanje na najvećim natjecanjima!
Taj vitalni gospodin lako nosi impozantnu dob. Sjećajući se svega iz duge i bogate sportske karijere. Dakako da nadomak lopti nije tek 50 godina, kako je rekao nazočnima u dvorani, ali i odmah porekao u ovom intervjuu – posrijedi je deset više, 60!
- Isprva sam bio aktivan igrač.
Na kojoj poziciji?
- Vratar. U osječkom Hajduku, onda u Proleteru, na kraju u Šparti iz Belog Manastira.
Zbog lopte nije zapostavio školu i napredak na društvenoj ljestvici:
- Po zvanju sam inženjer organizacije rada. Najduže sam radio u gradskom Vodovodu, bio direktor skoro tri desetljeća. U međuvremenu šest godina predsjednik NS Slavonije i Baranje, dvije na čelu NS Hrvatske, 1981. i 1982. A na istoj funkciji u NK Osijeku dva mandata: od 1967. do 1971. zatim od 1974. do 1979.
Koju generaciji najradije pamti?
- Onu koja je u prvenstvu Druge lige-Zapad 1976./1977. osvojila 1. mjesto i izravno se plasirala u Prvu saveznu ligu poslije 21 godine, stavljajući melem na ranu. U stvari - na tri svježe rane zbog kvalifikacija u ljeto 1970., 1971. i 1973. kad nismo prošli banjalučki Borac, Vardar i Zagreb...
Sve se na neki način vratilo i Osijek je mogao skovati stih „Grad na Dravi opet slavi“.
- U 34 utakmice osvojili smo 48 bodova, drugoplasirani Novi Sad 41, dobili smo ga u ključnih 90 minuta na njegovom terenu, 2:0, u neviđenoj euforiji 5.000 Osječana i Slavonaca. Kakvu smo podršku imali svjedoči podatak da je domaći susret s bihaćkim Jedinstvom pratilo 15.000 gledatelja!
Naizust nabraja aktere u kopačkama:
- Goran Popović, Ljupko Petrović, Ivica Grnja, Ivan Lukačević, Stjepan Čordaš, Mile Dumančić, Pavo Majer, Željko Rodić, Ilija Ivković, Suad Kalesić, Frane Obilinović, Kemal Čelić, Vladimir Smolčić, Mirko Kaluđer, Jakov Petković...
U stručnom stožeru presudna uloga Mate Kasača i Andrije Vekića kojima je asistirao perspektivni Milan Đuričić, šef juniora, direktor zvučnog imena i prezimena: Domagoj Kapetanović. A predsjednik naravno – Željko Huber.
- Prvi gost u novom, vodećem razredu, bila je tuzlanska Sloboda, završilo je 2:1 za nas pred 20.000 promatrača. Protiv Hajduka, 1:1, došlo ih je 30.000, pokidali su rukohvate i provalili na nezavršeni gornji dio tribine-zapad!
Valja podsjetiti da je od svršetka drugoligaške do početka prvoligaške sezone, u dva mjeseca, izgrađen stadion.
- Dok sam vodio Osijek, pogotovo u prvom ciklusu, nije bilo dvojbeno što činiti: srediti klub organizacijski, kadrovski i financijski. Bez toga ne ide. Dugovi su bili veliki. Srećom, takav je bio i potencijal omladinske škole. „Krpali“ smo se kojekako, živjeli, radili, stvarali.
I dok su bili drugoligaši često se odmjeravalo s onima iznad, stjecala praksa na prijateljskim revijama:
- U Osijeku smo pobijedili Vojvodinu 7:2, Partizan 5:1, moskovski Lokomotiv 1:0, s Nottingham Forestom odigrali 1:1.
Povijest bilježi i onaj nevjerojatni rekord Maksimira, na kojem su sredinom srpnja 1973. Zagreb i Osijek u presudnom dvoboju za ulazak u Prvu ligu okupili 64.128 posjetitelja s kupljenom ulaznicom:
- Ah... Kod nas je ostalo 0:0, u uzvratu 2:2 zato su odlučivali jedanaesterci. Mi smo realizirali tri, oni četiri.
Nova država, nove okolnosti, nova postignuća. NK Osijek sudjeluje u 26. prvenstvu HNL, u tom društvu je neizostavan:
- Od takvog pogona to se i očekuje.
Ex-prezidentu posebno je drago što škola ne sustaje, što proizvodnja traje, on ju je poticao prvi stoga je i te kako zaslužan:
- Koga ne bi veselila galerija reprezentativaca predvođena najboljim strijelcem SP-a 1998. Davorom Šukerom! Dubok ili barem solidan trag ostavili su i Goran Vlaović, Igor Cvitanović, Robert Špehar, Jurica Vranješ, Danijel Pranjić, Marko Babić, Petar Krpan, Nenad Bjelica, Tomislav Rukavina, Vlado Kasalo, Miroslav Bićanić, Josip Balatinac, Miroslav Žitnjak...
Ne samo oni, Huber osim već spomenutih u ovom prilogu izdvaja i Mirka Lulića, Branka Karačića, Ivana Šmudlu, Ilicu Perića, Damira Vuicu, Tomislava Steinbrücknera, Dragana Vukoju, Davora Bajsića, Ivicu Kuleševića, Davora Rupnika, Ronalda Grnju, Milana Pavličića, Krunoslava Rendulića, Karla Primorca, Stjepana Jukića, Marija Prišća, Ivu Smoju, Gorana Ljubojevića, Josipa Tadića, Ivana Vargića, Josipa Mišića, Marija Prišća, Antonija Peroševića, Bornu Barišića, Karla Lulića...
Lista je zapravo neizmjerna. Nešto o današnjoj situaciji?
- Ona je izvanredna! Pozdravljam uključivanje stranog kapitala, sjajno je što se pojavio većinski vlasnik Lörinc Meszaros s ovdašnjim partnerom, predsjednikom Ivanom Meštrovićem te direktorom Igorom Galićem. Odlično radi šef struke Zoran Zekić sa svojim suradnicima. A momčad je kvalitetna, moćna, vjerujem da će biti ozbiljan kandidat za međunarodni kup.
Ne blijede sjećanja na partije u Europi, kreševa s Anderlechtom, Rapidom Beč, Brondbyjem, Slovanom, Slavijom.
- To je dodatni iskorak, bitan za sportsko i materijalno jačanje. Zbog čega se preko granice ne bismo natjecali svake godine, neka to bude cilj, obveza i zadaća koja se ne odgađa, naročito sada kad smo se konsolidirali. Uvjeren sam da je postojeća garnitura sposobna nositi taj teret.
Uvaženi sugovornik dodaje:
- Rijeka i Osijek pravi su primjeri, služe i za putokaz. Nisu velikani jedino Dinamo i Hajduk!
Opstoji nada da će biti i pokala, zasad je osvojen jedan, u Hrvatskom kupu 1999.
- Radujem se investiciji u novi kamp na Pampasu, nije nemoguć ni novi, suvremeni stadion, što funkcionalniji, kapaciteta 10-15 tisuća sjedala, zašto ne i na drugoj lokaciji.
Gleda gosp. Željko i preko domaćeg praga:
- Pozdravljam uspjehe A-selekcije, ona je fantastičan promotor naše države. Kad bi sve u Hrvatskoj bilo poput nogometa, bilo bi super, svrstali bismo se među najuspješnije nacije svijeta! Zato podržavajmo vodstvo saveza, našeg Davora koji je bio i ostao ponos Osijeka i Slavonije, poduprimo sve uključene u najpopularniji sport, nemojmo rušiti sami sebe, kamo to vodi...
Toliko Željko Huber najstariji. Željko Huber mlađi igrao je u OS-podmlatku s Lulićem, Kasalom i kasnijim FIFA-sucem Širićem, ofenzivac s pretežitim stažom u Mursi. A Željko Huber najmlađi ipak je izabrao plivanje.
Doista sportska obitelj. Ugledna po svemu. Osobito po životnom djelu glavnog protagonista, opusu koji se pamti i poštuje. Dođete li na bilo koju utakmicu u Gradski vrt, svakako ćete ih spaziti, uvijek raspoložene, odane. Ustreba li – i bučne!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
