PLIMA GOLOVA U RI-MREŽI
U po pet susreta nastavka državnog natjecanja bolje su prošli Zagrepčani osvajajući svih 15 bodova. Redom su matirali sve suparnike: Slaven Belupo 1:0, Cibaliju 2:1, Inter 2:0, Split 4:0, Istru 3:0. Iako nisu blistali, svakako ne u Vinkovcima, ostvarili su plan, a zadovoljstvo je utoliko veće što je izravni takmac remijem u Poljudu malo zastao pa je razlika smanjena na četiri boda.
Što je karakteristično za lidera u bijelom? To da prima puno pogodaka. Evo rezultata: Osijek 3:2, Inter 2:1, Lokomotiva 2:1, Hajduk 1:1, Slaven Belupo 3:2. Jest da u vezi sa svakom partijom ima „olakotnih“ okolnosti: u Gradskom vrtu nikad nikome nije ugodno, činjenica je da se Rijeka dosta teško nosi s Divom iz predgrađa, tu su i Lokosi koji navodno ginu i za sebe i za „patrona“ iz Maksimirske 128, Jadranski derbi pod Marjanom ne nosi ništa osim neizvjesnosti, a Koprivničanci su dokazana prepreka, vlasnici aspirina koji dotičnom favoritu nikako ne paše, o čemu zorno svjedoči nedjeljna drama.
Zanimljiva je paralela s propusnošću. U 20 dvoboja ljetno-jesenskog dijela Riječani su primili samo osam pogodaka (postigli 39) dočim je ovosezonski, zimski omjer 11:7. Prema tome, u pet utakmica mreža im se tresla samo jednom manje nego u 5x4! Nedvojben razlog za brigu. Ne toliko za kuknjavu poradi Mateja Mitrovića koji je transferiran u Tursku; on više nije bitan. Bitno je stabilizirati obranu na čelu s dvojicom stopera. Ispostavlja se da zasad nema čarobne formule. Da se traži idealna kombinacija od kandidata koji se zovu Josip Elez, Aleksandar Šofranac, Ante Kulušić i Dario Župarić. Kad i ako se pronađe, Andrej Prskalo neće biti ni na žeravici ni na vjetrometini.
ĆORIĆ SKUP KOLIKO ANDRIJAŠEVIĆ, RISTOVSKI, GAVRANOVIĆ I MIŠIĆ ZAJEDNO
Najnovija procjena prilično mjerodavnog Transfermarkta ilustrira izrazitu disproporciju u cijeni Dinamovih i Rijekinih profesionalaca. Navest ćemo po desetoricu najskupljih, stoga valjda i najvrednijih, u milijunima eura:
Ante Ćorić 10
Filip Benković 7
El Arbi Hillel Soudani 4,5
Armin Hodžić 4
Marcos Guilherme 4
Angelo Henriquez 3
Marko Lešković 2,5
Domagoj Antolić 2,5
Josip Pivarić 2
Petar Stojanović 1,85
Kompletna momčad s 32 igrača – zapravo s 31 jer za Arijana Ademija nema cijene – mlada je 24,4 godine i neslužbeno vrijedi 60,4 milijuna eura, u prosjeku 1,95.
Situacija na Kvarneru je ovakva:
Franko Andrijašević 4
Stefan Ristovski 2,5
Filip Bradarić 2
Mario Gavranović 2
Alexander Gorgon 2
Roman Bezjak 1,75
Josip Mišić 1,5
Mate Maleš 1,5
Josip Elez 1,25
Andrej Prskalo 1,1
Ukupno: 27 nogometaša prosječno mladih 24,9 godina vrijede 27.1 milijun eura, odnosno svaki po milijun. Skoro dvostruko manje od Dinamovaca! Ali ususret naslovu prvaka trče sa solidna četiri koraka prednosti.
IGRA JAČA OD IGRAČA
Navedene spoznaje pridonose tome da riječki predsjednik Damir Mišković smije biti neusporedivo sretniji od pandana sa zagrebačke strana Mirka Barišića. Također i Armada od Bad Blue Boysa. Ispostavlja se da boj ne bije svijetlo oružje, da nije sve u bogatstvu. Makar se ni Riječani nemaju na što potužiti kad su posrijedi uvjeti, dapače. Ne događa se premijerno da je igra jača od igrača. Moderna igra kolektiva u kojoj dominira perfektno sročeno i sinkronizirano zajedništvo, i ne čeka se potez genijalca; što ako je umjetnik toga popodneva djelomično indisponiran...? Nije suvišno podsjetiti da je ujesen Dinamo promijenio nekoliko moderatora iz svlačionice, trening-poligona i tehničkog prostora. To se vidi i na igralištu i na ljestvici.
RASPORED NAOKO POGODUJE MATJAŽEVIMA
U vezi s preostalim natjecanjem Lige 10 valja podsjetiti da su u điru 33 boda. Jer treba odraditi dvije runde iz treće četvrtine prvenstva plus devet iz četvrte. Do zadnjega kruga lakše je Matjaževima: idu zaista tankoj Cibaliji pa u derbiju svih derbija dočekuju Dinamo, koji pak u međuvremenu prima Osijek, nimalo bezazlen Osijek od kojeg je ujesen na svom terenu izgubio 0:1.
A u posljednjoj dionici odnos Rijekinih domaćinstava i gostovanja je 5:4, odnos Dinamovih 4:5.
Na Rujevicu moraju Split, Osijek, Inter, Hajduk i Cibalia dočim Rijeka ide Istri 1961, Lokomotivi, Slaven Belupu i Dinamu.
Maksimir će dočekati Hajduk, Cibaliju, Istru 1961 i Rijeku, a Modrima predstoji odlazak Lokomotivi, Slaven Belupu, Interu, Splitu i Osijeku.
Znači da oba vodeća s Hajdukom igraju na svom stadionu. Da oba idu na noge tradicionalno neugodnim Koprivničancima. Da Rijeka za razliku od Dinama ne mora u Osijek. I da će, sukladno dosadašnjim pokazateljima, u Kranjčevićevoj s Lokosima biti dosta lakše Plavima nego Bijelima.
Što dodati, osim da bi eventualna odluka u 90 minuta međusobnog sudara na maksimirskom travnjaku 27. svibnja uistinu inicirala spektakl!
Teče 26. nacionalno prvenstvo. Dinamo lovi devetnaesti naslov, Rijeka prvi (Hajduk je prvak bio šest puta, Zagreb jednom).
Čini se da Riječane relativno (ili čak apsolutno?) opterećuje psihološki pritisak. Sugerira to izjava njihova trenera poslije iznimno mukotrpne, gotovo infarktne partije s Koprivničancima:
- Strašan je taj pritisak na mojim nogometašima, koji ipak sve odrađuju nošeni velikom željom. Tlači prvo mjesto, svaki je nastup presudan, kvalifikacijski, svi žele pobijediti najbolju momčad Hrvatske, a sa svih se strana nešto piše i govori...
Ah, vjerojatno Kek ne misli da bi trebalo šutjeti kako bi njegov tim uživao u miru? To ne postoji, to bi bilo apsurdno. Jer trka za dragocjeni trofej podrazumijeva i test moralno-mentalnih sposobnosti, snagu duha i neslomljivost karaktera.
Na stranu imperativi i nameti raznih fela, dovoljno je podsjetiti na onu staru: „Dobro je dok ne tuku!“
ČEMU ISPRIKE NEPOSREDNIH PROTIVNIKA
Učili su nas da u sportu ni slučajno nema neprijatelja, da je pretjerano onog s kojim se nadmećeš smatrati protivnikom. Kao, pravi je pojam suparnik, takmac, rival, partner. No kako bi se izbjeglo ponavljanje iste imenice, katkad je izostavljamo. A i čim igraš protiv nekog, logično je da ga tretiraš protivnikom...
Toliko o formi. Ovoliko o sadržaju: posve je nepotrebno da se šef Interova stožera Samir Toplak ispričava što u Zaprešiću nije zaustavljena riječka kaznena ekspedicija, što Lokomotivin ravnatelj Mario Tokić spontano osjeća potrebu podvući da njegovi na Rijeci 120 na sat nisu išli zbog nekog trećeg, jednako vrijedi i za SB-stratega Željka Kopića koji je ove nedjelje doista predstavio ratnike, naravno i za Marija Tota, vođu s Istrine klupe koji nije mogao spriječiti poraz od Dinama. Bilo je i bit će toga još. Baš je izvjesno da se Hajduk prošlog vikenda u srazu s Rijekom založio maksimalno kako bi koristio nadasve omiljenim Purgerima... Shvatimo i priznajmo da svatko radi, igra i gine za sebe. Premda je to stvarnost bezbroj puta dokazala, ostajemo smiješni zarobljenici slutnji preinačenih u sumnje. Dokad!?
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.