Pozorni kroničari Ćirina sportskog opusa znaju njegovu omiljenu strofu, lajtmotiv još nenapisana životopisa kojeg priprema desetljećima i trebao bi svjetlo dana ugledati pod naslovom Pakao mog poziva. Ta famozna kitica glasi:
„U početku htjedoh klonut
Sve to podnijet ne bje lako
Ali ipak sve podnesoh
Ne pitajte, molim, kako!“
Blažević je na Ukrajince premijerno startao u Zagrebu 25. ožujka 1995. Tih dana pročulo se da će gosti predstaviti čudo od djeteta, 18-godišnjeg Andrija Ševčenka. Spekuliralo se o njegovoj promociji dan ranije u Zaprešiću, u susretu mladih reprezentacija (1:0 za momčad Martina Novoselca u kojoj su bili Tomislav Butina, Jozo Gašpar, Ivan Jurić, Silvio Marić, strijelac Danijel Bogdan, na klupi Davor Vugrinec i Tomislav Marić...), no dakako da je ostavljen za Maksimir i postavu kojom je kapetanski dirigirao Oleg Lužni, suigrač iz Dynamo Kijeva.
Kao što se zna, dobili smo golovima Davora Šukera (2), Zvonimira Bobana i Roberta Prosinečkog (11 m). Igrali su i Dražen Ladić, Nikola Jurčević (od 79. Goran Vlaović), Dubravko Pavličić, Nikola Jerkan, Slaven Bilić, Robert Jarni, Aljoša Asanović, Robert Prosinečki, Davor Šuker, Zvonimir Boban, Alen Bokšić (od 75. Dževad Turković).
- Ukrajina je uvijek opasna. Zato sam tražio da zabijemo što prije, kako ne bismo dobili slom živaca – priča Blažević.
Srećom, već u 20. minuti bilo je 2:0 zaslugom Zvone i Davora.
Uzvrat na Stadionu Republikanski 11. lipnja te godine počeo je nadasve nezgodno, fantastičnim pogotkom Sergeja Kalitvinceva, bombom u 13. minuti. Nakon još toliko zbog prekršaja izvan kaznenog prostora u čistoj šansi za domaće isključen je Tonči Gabrić pa je debitirao Marjan Mrmić. Na terenu su bili i Dubravko Pavličić umjesto kojeg je ušao Mrmić, Zvonimir Soldo, Nikola Jerkan, Slaven Bilić, Robert Jarni, Aljoša Asanović (od 49. Nenad Pralija), Mladen Mladenović, Davor Šuker, Zvonimir Boban (od 38. Darko Butorović) i Alen Bokšić. Izgubili smo – bez posljedica. Više je boljelo što je u srazu mladih selekcija (1:1) teško stradao super nadareni Igor Jovičević...
Uoči play-offa za Coupe du Monde skoknuo je izbornik na utakmicu Kupa prvaka Dynamo-Barcelona 3:0.
Fenomenalno izdanje ukrajinskog sastava još više je dominiralo na Nou Campu, 4:0 za Ćirinog ljubimca Andrija Gusina i prijatelje tako da su Luis Figo i imenjak Enrique, Vitor Borba Rivaldo, Christophe Dugarry i klapa totalno posramljeni.
Valerij Lobanovski, čarobnjak koji se na klupi klatio poput one poluge zidnog sata, na raspolaganju je imao zvijezde osobita sjaja, osim ostalih i Oleksandra Šovkovskog, Jurija Dmitrulina, Vladislava Vaščuka, Serhija Konovalova, Andrija Ševčenka, Serhija Rebrova... Savršene fizički, tehnički i taktički.
Naravno da su svi oni bili i reprezentativci, te da je Lobanovski bio „savjetnik“ nominalnom šefu Jozsefu Szabou.
- Kakav prokleti ždrijeb, donio nam je najtežeg protivnika. Jadna nam majka, nemamo ni teoretskih izgleda! – kukao je „Tata“, zasigurno misleći svoje...
I doista, 29. listopada 1997. pred 20.000 gledatelja u Maksimiru dobili smo 2:0 pa značajno zakoračili prema Francuskoj. Strategija se svodila na neprestanu trku kako bi se kontriralo takmačevoj enormnoj brzini i pokretljivosti te blokirao prazan prostor. U vezi s tim Šuker je povučen gotovo do središnjice odakle je dubinski servirao Vlaoviću za drugi mat, za prvi je najzaslužniji bio visoki skakač Bilić, egzekutor poslije centaršuta kojeg je zdesna poslao Prosinečki. A da bi se očuvalo visoko vodstvo nije Hrvatima bilo ispod časti posegnuti za bunkerom!
- Ukrajina je Dynamo, formacija bez mane – podvukao je Miroslav. - S razlogom smo bili blijedi od prestrašenosti budući da goste krasi čudesan smisao za hokejaško kretanje i geometriju. Jedan drugome dodaju „loptu u put“; misliš da to nije ništa, a oni u djeliću sekunde iz igre izbace barem trojicu. Strašno.
Odgovorio je sasvim drukčije od Barcina stratega Louisa van Gaala, koji se neoprezno upustio u frontalni sudar. Blažević je shvatio da širokim postavljanjem i usporenim akcijama nemamo šansi, stoga je radnike i umjetnike s one strane Karpata suočio s „oduzimanjem terena“ i nametnuo prepoznatljiv hrvatski stil: čvrstu kontrolu lopte i gotovo nedokučiva proigravanja.
- Povučeni Šuker bio je faktor iznenađenja, Szabo nije razumio što se događa! Bobanu sam zabranio odlazak preko centra da nas „Tatari“ ne nasamare. Vlaović je morao vrebati pravi pas i uteći pošto-poto.
Upalilo sto posto.
- Sreća naša što nije bilo Ševčenka, kojeg je baš tada kupovao AC Milan...
Uspjeh su izborili Dražen Ladić, Danijel Šarić, Slaven Bilić, Goran Jurić, Dario Šimić, Robert Jarni, Mario Stanić (od 58. Aljoša Asanović), Robert Prosinečki, Davor Šuker, Zvonimir Boban (od 67. Krunoslav Jurčić), Goran Vlaović (od 83. Igor Cvitanović). Izborili i nakratko slavili. Naime, trebalo je u Kijev.
Za novu partiju 15. studenoga ostali smo bez kartoniranih Bilića i Stanića, neoporavljenog Prosinečkog i ozlijeđenog Ladića, vraćali su se Soldo i Bokšić.
- Pamet u glavu, obavili smo tek 52 posto posla! – grmio je „Atila“. – Čeka nas uspon na Golgotu, najveća bitka s kojom su se Ukrajinci suočili nakon nadiranja Nijemaca 1941.!
Boban je hvalio Ševčenka:
- Andrij na San Siro ne stiže slučajno. To je tipičan torpedo koji prema vratima ide silovito, najkraćim putem. Ali, Hrvatsku u dvije utakmice ne može izbaciti ni Brazil!
Tako je i bilo. Urnebes u prepunoj, zaleđenoj areni, huk 70.000 tifoza, Ševina „gajba“ u 4. minuti, Alenova u 27. i eto nas na SP-u! Drvene klupe Republikanskog smrzle su se od muke. Pratile su nas loše pa dobre vile – Žuti su poveli iz zaleđa, no u 12. minuti Vitalij Kosovski je pogodio iz regularne pozicije, ali se norveški mahač ispravio i ništa od 2:0...
Evo junaka koji su prebrodili sportski pakao: Marijan Mrmić, Danijel Šarić (od 56. Niko Kovač), Dario Šimić, Goran Jurić, Zvonimir Soldo, Robert Jarni, Aljoša Asanović (od 89. Igor Tudor), Krunoslav Jurčić, Davor Šuker, Zvonimir Boban, Alen Bokšić (od 63. Goran Vlaović).
Prošla su skoro dva desetljeća. U međuvremenu se s Ukrajinom nadmetala i garnitura Slavena Bilića ciklusa za SP 2010. u Južnoj Africi: u Harkivu je bilo 0:0, u Zagrebu 2:2. Mi smo otpali u skupini, oni (od Grka) u dodatnom razigravanju.
Kako će biti ovog petka? Miroslav Blažević:
- Ne smijemo ni pomisliti da smo favoriti budući da takav stav odvodi u ekscesivno samozadovoljstvo koje je gore od hendikepa. Negativno, uglavnom pogubno. Zbog toga taj status prepustimo Ukrajincima, a sebi namijenimo podređenu ulogu koja inicira strah.
Strah?
- Da. On je najbolji i najveći motivator!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
