Zanimljivo je na vrhu: iako je Dinamo u nastavku natjecanja zaostatak za Rijekom smanjio za jedan bod, dakle za jedan korak, i pritom uspješno pregrmio gostovanje na Rujevici, lider prvenstva možda je i zadovoljniji budući da čuva osjetnu razliku i sve je u njegovim rukama. Subotnji derbi potvrdio je ono što se odavno zna: momčad Matjaža Keka igra najbolje, djeluje najkompaktnije, ali Ivajlo Petev raspolaže uistinu sjajnim pojedincima koji vrhunskom izvedbom rješavaju i najkompliciranije situacije – još traje pljesak El Arbiju Hillelu Soudaniju za atraktivan pogodak u mrežu Andreja Prskala kojim je titula stavljena „na čekanje“.
Red je, međutim, da se nakratko oslobodimo vodećeg dvojca, koji je prošlog tjedna zaplijenio toliko interesa. Naime, tu je još osam više ili manje ambicioznih i(li) moćnih sudionika.
Što prvo pada u fokus?
Svakako izvanredna dionica Marija Tota i njegovih pulena. Istra 1961 je najugodnije iznenađenje ovih sedam rundi. Što najkonkretnije potvrđuje učinak: 13 bodova od 21 mogućih, dostatno za 3. mjesto računa li se samo 2017. godina! Uspješniji su samo Dinamo (19) i Rijeka (17), slijede Osijek (12), Hajduk (10), Lokomotiva (9), Split (8), Slaven Belupo (6), Inter (3) te Cibalia (1). Kriza svojevrsnog identiteta s podužim traganjem za kontinuitetom napokon je prestala i na „Drosini“ smiju biti ponosni. Tot je pronašao dobitnu formulu i kombinaciju, radi odlično, ponaša se uzorno. Treba žaliti za sezonama u kojima je bio podalje hrvatskog nogometa: posrijedi je intelektualac prekrasne naravi, jednostavan i korektan, nesklon ikakvim konfliktima, znalac u doslovnom smislu toga pojma. Koliko vrijedi pokazuje najobičniji razmjer: on je u sedam utakmica osvojio tih 13 bodova što je 62 posto, njegovi prethodnici u 20 utakmica tek 17 bodova što je 28 posto. S napomenom da je gubio jedino od Hajduka u Splitu i Dinama u Puli. Jest da je tu puni ulov kod Vinkovčana i Splitovaca, da je raspored bio povoljan, no bio je u drugima pa im baš nije upalilo.
Čestitke zaslužuje i Bruno Akrapović zbog čak osam proljetnih bodova, premda će se nekome to „čak“ učiniti čudnim. Nema potrebe zato što je posve jednaki ulov ostvaren u prijašnjih 20 partija zato je razlika evidentna. Gledajući Crvene ove nedjelje u Gradskom vrtu i površni promatrač zaključio je da su nadasve mobilni, agresivni, nezgodni. I prilično opasni. Te da će, ostanu li pretposljednji, biti favoriti u razigravanju s drugoplasiranim iz Druge HNL. Još ako iskusni i zaista kvalitetni Josip Jurendić prestane skupljati kartone – dosad ih je za 17 nastupa u tome dresu nanizao previše: jednog solo i dva temeljem druge javne opomene.
Osijek je u ritmu pobjeda/poraz, četiri je puta od 19. veljače dobio, tri puta izgubio. Što svjedoči o ofenzivnom stilu: ide po sve, pa što ispadne. Klub je u evidentnoj ekspanziji, jak, sređen, zamjetan po mnogočemu pozitivnom. Zoran Zekić ravna formacijom koja je izvor inspiracije sugrađanima. Na dnevnom redu su pokliči „Svi na stadion!“, „Pokrenimo grad!“, „Pokažimo da Osijek navija za Osijek!“ Atmosfera fantastična.
Hajduka praktički svi vole kritizirati, a on putuje solidno, u skladu s uvjetima i potencijalom. Joan Carrillo još se valjda privikava na hrvatske okolnosti. Nije da ne napreduje. Nezgodno je što navijački izgredi prouzroče partije pred praznim gledalištem, u otužnom, nimalo motivirajućem ambijentu...
Oporavila se Lokomotiva. Nije doduše na razini koja joj je u ne tako davnoj prošlosti (uključujući lanjsku) garantirala iskorak na euro-pozornicu, kako bi i bila kad sastav mijenja stalno, silom prilika i groteskno – s Kajzerice se poradi raznih pobuda odlazi masovno, dolazi isto tako. Važno je da su Mario Tokić i suradnici pohvatali konce i za „lokose“ ne treba brinuti, neće skliznuti na slijepi kolosijek.
Željko Kopić i Farmaceuti neprestano traže odgovarajući aspirin kao pokretačku snagu vlastitih nastojanja. Ide pa stane, stane pa ide. Također se odražavaju redoviti izlazni transferi. A glede ulaza – tko uđe, uđe, dobrodošao. Šef struke je odavno etabliran, poštovan, sigurno izvlači maksimum. Katkad zezne i sportska nesreća.
Malo je stao Div iz predgrađa, malo mnogo. Srećom po nj, ne toliko da bi strijepio za o(p)stanak budući da jesenska zaliha omogućuje relativno miran san. Nipošto za bezbrižnost. Samir Toplak i društvo iz stožera i svlačionice moraju se trgnuti, dokraja zasukati rukave te pokazati da su nalik Interu iz boljih vremena. Naprimjer, iz nedavne ere Ilije Nestorovskog. Inače bi direktor Branko Laljak mogao postati nervozan. Ionako se neprestano gomba s financijama, s kadrovima za novu prvoligašku utrku po običaju jer neprestana je jedino strepnja.
Što reći za Cibaliju? Nikako da se pomakne. Ispostavilo se da je pogriješila s trenerom-strancem, Peterom Pacultom iz Austrije, makar je pitanje bi li itko napravio više. Tanak je nogometaški izbor, sve se svodi na trenutak nečije inspiracije, kojeg nema mjesecima. Šteta. Jedna omiljena destinacija čami u oskudici raznih fela. Neće valjda za sve biti kriv kazneni udarac nehotice poklonjen Dinamu, ni s tim remijem položaj ne bi bio bolji. Perspektiva još manje.
Prvoligaški peloton juri dalje. Glavno je da ne manjka uzbuđenja!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
