To se nije smjelo dogoditi!
Jest da je i put u pakao popločen dobrim namjerama, ali loši upravljački i sportski rezultati „pogorelaca“ koji odavno nisu „pjesnici“ dokazuje svu promašenost ujedinjenih mandata Dražena Medića – predsjedničkog i trenerskog. Jer nakon što je prethodne sezone ispao iz prvoligaške kolone slijedom katastrofalnog učinka "36 3-8-25 27:64 17" i ove je, u drugoligaškim vodama, nadomak „utapljanju“, trenutačno jedanaesti, s time da u 3. HNL-Zapad seli i deseti. U aktualnom trećem natjecateljskom krugu Zagrebaši su neslavno nanizali pet poraza (bez postignutog pogotka) u šest utakmica, a jedan bod osvojili jednim golom u Novigradu.
Ovog ponedjeljka, poslije nove – tko zna koje – Medićeve tirade u svlačionici, tipičnog ispiranja mozga koje ne bi podnio ni robot Made in Japan, dramatičnu vojskovođinu poruku „Tko ne želi s nama, može ići!“ istog su trena iskoristili donedavni kapetan Dominik Kovačić, najbolji strijelac Edin Šehić te prvotimci Marko Tešija, Dominik Mujić, Ennio Travaglia, Petar Musa i Bruno Prelas.
Malo je reći da im je dogorjelo do nokata. Ostalima isto tako, no ipak su izabrali šutnju.
Šutnju koja razara umorno tkivo ovog kolektiva, lidera skromnosti i šampiona omiljenosti. Nekad! Sad je sasvim drukčije. Sad je Dražen „dražesnim“ stilom rastjerao sve, uključujući dakle i uspjehe. Sedmorica neveličanstvenih odlično su prošla, naime, bez fizičke ugroženosti kakvoj su za Gazdina vladanja bili izloženi Sergej Jakirović, Marin Oršulić, Vedran Celišćak i Bernardo Matić, navodno čak i sin Lovro!? Da ne spominjemo suca Domagoja Vučkova, kontrolora Miroslava Marijanovića i ponekog člana navijačke skupine Bijeli anđeli koji nije dobio po krilu već izravno u glavu. Baš krasno, tako se to radi.
Nema sumnje da je predsjednik oratorskim presingom tlačio brojne trenere: Milu Petkovića, Miroslava Blaževića, Luku Pavlovića, Ivu Šuška, Gordana Ciprića, Dražena Beseka, Luku Bonačića, Vjekoslava Lokicu, valjda i macho-mana Igora Štimca. Sve dok osobno nije uselio u tehnički prostor. Budući da u životu nije stekao ni dan igračkoga staža, propisi HNS-a onemogućavaju mu upis na Akademiju nogometa. Pa je na klupi zahvaljujući lažnom statusu predstavnika momčadi. Funkcionari nacionalnog Saveza i tome su doskočili, povijesnom dopunom odredbe PNI da je za upute ovlašten jedino licencirani trener ili pomoćni trener. Što dotični nije, ali se ne da.
Ne da se ni s koje pozicije. Uzalud javnost rogobori da je Zagreb jedini sportski kolektiv bez Skupštine i Izvršnog odbora, sveden na Medićevu formulu „Klub, to sam ja“. Svaka čast što se izborio za takav položaj. Što glavni sponzor Milan Bandić – sponzor gradskom, ne naravno svojom lovom – o svemu tome ne želi izustiti ni „a“. Ima li pravo na toliku suzdržanost, benevolentnost bez presedana...?
Onaj tko kaže da je šutnja zlato – laže.
Lagati se ne smije. Zato valja podvući da je Dražen Medić najzaslužniji za super moderni Zagrebello, kamp u savskom susjedstvu čiju je gradnju nadzirao danonoćno, bdijući nad svakom travkom i keramičkom pločicom, metodom uredna građanina-perfekcionista zgražajući se zbog svakog odbačenog opuška. Treba podsjetiti da je osigurao povrat većine od skoro 100 milijuna kunskog duga. Te da je kao šef stožera s perfektom postavom Dominika Livakovića, Josipa Jurendića, Dine Štigleca, Denisa Kolingera, Bože Muse, Filipa Krovinovića, Valentina Stepčića, Gabrijela Bobana... prošetao drugoligaškim terenima u sezoni 2013./2014. Danas je, međutim, evidentno kako su sjajnu povratničku godinu u elitnom razredu osmislili Željko Kopić i Zlatko Bašić. Sigurno i Željko Nježić, jedan od najboljih golmanskih učitelja kome je u međuvremenu otkazano...
Medić se na žalost ponaša kao da je na svijetu jedino on završio fakultet. Na sve gleda svisoka, paradirajući apsurdnim filozofskim i psihološkim postavkama, tobože impresionirajući širokom naobrazbom. Kakve to ima veze, ako suradnici i nogometaši prigovaraju da uporno ne primjenjuje osnovne postulate zvane sprinterski i pucački trening? Zar doista smatra da je vješt poput Josepa Guardiole i da će njegovi maheri s loptom ušetati u suparničku mrežu! Doima se da je u stručnom smislu „apšisao“ studiranjem na odgovarajućem učilištu NS BiH, što priči dodaje i zavidnu dozu ironije, humora...
Nije smiješno sjetiti se kako je inatom ili još nečim zakomplicirao slučaj Ivana Krstanovića. Kako je za Besarta Abdurahimija odbio 1,2 milijuna eura pa ga transferirao za 200 tisuća. Damira Šovšića nije htio dati za 1,5 milijuna eura nakraju gubeći 900 tisuća. Filipa Krovinovića isprva je procijenio na 5 milijuna eura, zatim barem na 2, te u finišu inkasirao 600 tisuća. Ne on, nego Zagreb. Taj Zagreb u kojem slama i samog sebe nemjerljivim trudom tako da je naglo ostario. Objektivni promatrač mora ga žaliti, na neki način iskreno suosjećati. Samo da čovjek ne oboli. A čemu, za što, poradi čega, je li baš nužan opći kolaps?
Možda totalnom gubitku kompasa pridonosi i vrlo skromna Lovrina runda u Portugalu: za sedam mjeseci u prvoligašu Boavisti skupio je tek 22 službene minute stoga je ove zime prebačen trećeligašu Gafanhi. Vjerojatno bi se bolje osjećao u Trnju, kamoli Vinogradaru. Ljepše pogotovo.
I tako traje atmosfera nalik Velikom petku. Ima li nada za bilo kakav pomak, uskrsnuće bića, stvari i pojava?
Sretan Uskrs!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
