„Trenera svih trenera“ doista pamte, zovu i pitaju. Mnogo je puta Miroslav Blažević za ove duge natjecateljske godine gostovao na stranicama brojnih tiskovina i portala, na ekranima raznih tv-kuća. Redovito otvoren i originalan, beskompromisan u stavu kojeg je branio emotivno ali i argumentirano. Posebno je zapamćena jedna zanimljiva, često potcrtana rečenica:
- Navijam za Rijeku, ali prvak će ipak biti Dinamo!
Misli li tako i sada?
- Ne!
Ta dva slova ispalio je silnom žestinom i rezolutnošću koja ne trpi potpitanje, nimalo ne dvojeći o raspletu nacionalnog prvenstva. Zašto?
- Zato što Maksimirom dominira potpuna konfuzija. Svi simpatizeri Plavih istinski su razočarani.
Čime najviše?
- Blijedom igrom koja je nedostojna titule za kojom se toliko žudilo, patilo. Ne, to nije nogomet koji vrijedi i neuspjeh je jedina logična posljedica.
Zar je status doprvaka neuspjeh?
- Jest. Zbog jedanaest prethodnih trijumfa u nizu. Zbog teze da će ih, navodno, biti još toliko. Svemu dođe kraj. Nije išlo, nije prošlo, skupilo se previše promašaja.
Koji je najveći?
- Zna se moj stav o treneru kao presudnom faktoru, dakako da ga ne mijenjam.
Prema tome, Ivajlo Petev nije dorastao zadatku?
- Rezultat je dovoljno rječit. Neovisno o koncentratu pojedinačne kvalitete, Dinamovci nemaju kontinuitet, izgledaju skromno, raštimano, nekonzistentno, nikad ne znaš kakvo će – neugodno – iznenađenje servirati. Tako se ne ponašaju velike momčadi. Dotična da, stoga što nije velika!
Iskusni strateg revidira osobni stav:
- Do nekidan sam bio uvjeren da Rijeka neće izdržati. Pogotovo poslije remija u Puli, one subote kad je Hajduk slavio u Maksimiru. Smatrao sam da je taj podbačaj u susjedstvu bolan psihološki, da se izgubilo samopouzdanje i da će aspiracije potonuti silom neprilike. Ukratko, da je posrijedi šok od kojeg se teško pa i nemoguće oporaviti. Ne zaboravimo da bi postava s Rujevice i jednom neodlučenom partijom do konačnog obračuna u Zagrebu u 36. kolu prilično ugrozila svoje izglede te da bi ih s dva remija ili porazom kompromitirala u cijelosti. Međutim, Dinamo se debaklom u Koprivnici postarao da pokal definitivno tutne u ruke prvom konkurentu i jedinom protivniku. Strašno...
Što osobito zamjera Modrima?
- Neprepoznatljivost. Igru bez igre. Stihijske, a ne razrađene akcije, odsutnost svake pa i banalne koncepcije koja za posljedicu ima jedino nemoć. A kad je tako, nemaš pravo na realne ambicije.
Petev ostaje, usprkos svemu?
- No dobro, jasno je da ga ne otpuštaju isključivo zbog financijske domene... Pomirili su se sa situacijom, rezonirajući „Kad smo već izgubili prvenstvo, ne moramo i novac“.
Blažević ne dvoji da je Rijeka šest utakmica prije svršetka nedodirljivi šampion:
- To je sigurno barem 100 posto. Podrazumijeva se i da je favorit u finalu Kupa makar će maksimirski sastav u Varaždinu 31. svibnja po svaku cijenu tražiti pobjedu za utjehu.
Čime prednjači Rijeka?
- Svime. Kompaktnošću, agresivnošću, globalnim stilom, efikasnošću, ambijentom i atmosferom. Da se o stručnoj dimenziji i ne govori.
Matjaž Kek pohvale skuplja u serijama, u valovima?
- Opravdano. Eliminirao je stanovite propuste, sve snimio, sve sredio, lijepo je gledati svaku jedanaestoricu koju pošalje na teren. U tome je snaga, u tome poanta – Rijeka bi bila prvak i da nema osam bodova prednosti!
Ćiro je radio u oba vodeća kluba, i u dva koja ih slijede. Sve pamti, sve prati. Te ističe Damira Miškovića:
- On je u ishodištu te blistave runde, te renesanse. Vukao je sjajne poteze. Ključno je naravno bilo što nije otpustio šefa struke kad baš nije išlo, kad je valjda i Kek vjerovao da su mu dani odbrojeni. Ali ne, Mišković nije odustajao ni od vizije ni od cilja. Pa ga je i realizirao, svaka mu čast. Veliki predsjednik, isto takav sportaš i čovjek!
Kako ugledni sugovornik doživljava Hajdukova postignuća, sve značajnija, upečatljivija?
- Bez pravog Hajduka nema pravog natjecanja, Prva liga izgubila bi draž budući da joj karizmatski jurišnik s Poljuda donosi specifičnu težinu. Španjolac za kormilom? Prerano je za konačnu recenziju Joanu Carrillu. Sada je na dobrom putu, valja na njemu i ostati. Nastavi li istim tempom i načinom, istom bodovnom berbom, zaslužit će povjerenje i podršku. Hajduk je uvijek Hajduk.
Apsolutno, Majstor s mora bogate tradicije i silnog htijenja, obožavan kao malotko. A osječka priča, stabilizacija pa ekspanzija u samo nekoliko mjeseci?
- Tko ne bi pozdravio takav recept, takav uzlet. Činjenicu da se prekaljeni gubitnik, koji je prvoligaški status godinama spašavao skoro u foto-finišu, dokopao visokih kota. One mu i pripadaju, no to je lako reći, trebalo je štošta napraviti. Čestitam na uskrsnuću!
Vodio je „Atila“ još tri hrvatska ligaša, tada – prvoligaša. Jedan upravo čami na dnu drugoligaške ljestvice...?
- Zagreb? Ne bih se izjašnjavao, preskočimo to pitanje.
Varteks, danas doduše Varaždin, uporno se održavao na čelu Treće HNL-Sjever, nedavno ga je prestiglo Međimurje?
- Bilo bi mi drago da Varaždinci avanziraju, vjerujem da im je Druga liga zasad po mjeri. Poslije, tko zna; steknu li uvjete, zaslužit će mjesto među profesionalcima i pokušaj reprize nezaboravne ere.
Ćirin je bio i Zadar, aktualni trećeligaš skupine Jug?
- Drže se Zadrani, poznati i priznati nogometni talenti. I Europa konstatira čak trojicu njihovih u polufinalu Lige prvaka – Luku Modrića, Danijela Subašića, Šimu Vrsaljka. Što kazati, osim „Bravo!“ za legitimne nasljednike Joška Skoblara.
Toliko Miroslav Blažević. Po tradiciji elokventan i neposredan. Po stručnim aspektima kategoričan. Da ga zahvaljujući upućenosti, interesantnosti, intrigantnosti te uvjerljivosti rabimo i nekoliko puta tjedno, ne bi bilo previše; davno etablirani nogometni mag čuva i svježinu i razinu.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
