Nedjeljno dopodne rezervirano je za kavu s društvom u Zaprešiću, mjestu rođenja i stanovanja Renata Jurčeca porijeklom iz obližnjeg Laduča, poznatog i priznatog nogometnog majstora koji će 4. lipnja biti mlad 51 godinu.
- Kava? Obavit ću to s nogu jer žurim na početak utakmice Trnja i Vrapča u 11.00 – pojasnio je šef stožera Kustošije, negdašnjeg Metalca, čija prominentnost ove sezone podsjeća na najbolje stare dane. – Borimo se za Drugu HNL, nadam se da ćemo uspjeti.
U Trnju je završilo 0:2 što znači da su Trnjani i Kustošijci na četiri boda do vodećeg Vinogradara, koji se poput četvrtoplasiranog Krka nije ni natjecao za drugoligašku licencu. A statusno avanzira vlasnik toga „papira“ koji nije niže od 3. mjesta. Prema tome...
- Prema tome, mislim da smo favoriti – rezolutno će Renato. – U strašnom smo naletu, s pet uzastopnih pobjeda protiv Maksimira, Zagorca, Vrbovca, Samobora i, eto, Segeste, pa računamo i na sljedećih pet koliko je ostalo do kraja prvenstva Treće lige-Zapad protiv Vinogradara, HAŠK-a, Dugog Sela, Trnja i Jadrana Poreč. Ne bih se iznenadio da bude baš tako. Trnje smo dobili kod nas 1:0, tvrdo je, ali mi smo bolji!
Važno je podsjetiti da su Jurini novi u aktualnom razredu:
- Planirali smo plasman od 4. do 6. mjesta, kad ono – pucamo na vrh. Zašto ne. Imamo sasvim sređenu situaciju, predsjednik i uprava zaista se trude, sve je posloženo, uvjeti su čudesni, naša omladinska škola je među najistaknutijima u ZNS-u, toliko smo popularni i traženi da svakodnevno i ja odgovaram na upite brojnih roditelja i aktivnih igrača – svi bi nam se rado pridružili!
Da. U kombinaciji je bio i Arijan Ademi, koji ipak nije smio zbog UEFA-suspenzije, od ljeta se srećom vraća u Dinamo.
- Ako stvarno odemo stepenicu više, domaćini ćemo biti u Rudešu, prvoligaški Rudešani idu u Kranjčevićevu. Premda ne odustajemo od licence za naše igralište i ostale objekte, siguran sam da su kvalitetniji od, naprimjer, Novigradovih, ili Bistrinih dok je bila u tom rangu.
Jurčec je stekao A-diplomu Akademije nogometa. UEFA-Pro ga i ne zanima:
- Nisam zainteresiran, budući da se nogometom ne namjeravam baviti profesionalno, dosta je bilo za igračke ere. Čuvam posao u farmaceutskoj firmi Pfizer, zamjenik sam šefa skladišta u Savskom Marofu. Odgovara mi i dužnost i radno vrijeme, sloboda vikendom tako da ne trpi ni lopta.
Naravno da ne trpi ni skladna obitelj, supruga Renata s kojom ima Izabelu i Franka.
- Ne bih se volio hvaliti, no u vezi s mojim trenerstvom statistika je ovakva: Bistru sam doveo iz Četvrte u Treću ligu, s Lekenikom izborio ostanak u Trećoj, sa Zagorcem ponovio Bistrin učinak, spasio Savskom Marofu članstvo u Četvrtoj ligi, lani se s Kustošijom probio iz Četvrte u Treću i, dakle, vrlo ozbiljno nišanimo Drugu. To su činjenice. Ne bih se kladio da je u amaterskom sektoru prethodnih godina itko postigao više.
Kao da je bilo jučer detaljno pamti i sve adrese nogometaške karijere:
- Najduže sam bio u Zagrebu, osam godina, od 1985. do 1993. Prošao Trećom hrvatskom i Drugom jugoslavenskom ligom, kapetan kad smo u sezoni 1990./1991. sa Šuškom izborili povratak u Prvu saveznu koja se zbog povijesnih okolnosti raspala paralelno s državom. Izvrsno smo se držali i u Prvoj HNL: Gospić, Jurković, Kalapač, Čeko, Župetić, Biškupi, Jurčević, ja... Redovito je dolazilo i 7.000 navijača.
U Inkeru je svlačionicu dijelio s Bronićem, Soldom, Kasumovićem, Čalom, Perkovićem, J. Bogdanovićem, Ašaninom, Šoićem, Kučkom, Vidakom... Posebna priča je Hajduk:
- U Splitu mi je bilo najljepše. Sjajnih godinu i pol, osvojili smo kup i prvenstvo, triput u deset dana tuširajući Dinamo. Kad sam se spremao u Dalmaciju znanci su se rugali „Ti si dinamovac, kaj buš dole, ni'ko te ne bu prihvatil!“ A prihvatili su me svi, kao da sam njihov oduvijek. Pogotovo srdačni bili su istinski gospodin Štimac, pa Gabrić i Vulić, Asanović, Hibić, Vučević, Erceg. Trener je bio Katalinić, brzo su nadirali mladi Mornar i Rapaić. U četvrtfinalu Kupa prvaka s Ajaxom smo u Amsterdamu igrali pred 52.000 gledatelja, izgubili 0:3. Ponosim se što sam u odlučujućih 90 minuta za naslov prvaka u Poljudu s Osijekom čije su boje branili Žitnjak, Špehar, Bićanić... dva pogotka postigao, jedan namjestio, Butoroviću.
S Dinamom koji se tada zvao Croatia uzeo je dva prvenstva i dva kupa, s kim?
- S Ladićem, Šimićem, Marićem, Vidukom, I. Cvitanovićem, Bišćanom, Tomasom, Jurčićem, Prosinečkim, Mujčinom... U međuvremenu smo Ibrahimović i ja posuđeni Cibaliji. Bilo je dobro s Bošnjakom, Andričevićem, Čuturom, Maroslavcem, Raić-Sudarom, Leutarom, G. Meštrovićem... ali kako zaboraviti nezaslužen poraz od Osijeka u finalu kupa 1999.?!
Kad ga je Ardiles otpisao, Bonačić ga je dopisao:
- U Koprivnici je sve štimalo. Sportski grad, odličan trener, solidni rezultati kulminirali su Intertoto kupom. U momčadi su prednjačili Dodik, Ferenčina, Mužek, Solomun, braća Bošnjak, Crnac, Geršak, naknadno i A. Petrović, B. Perković. M. Kovačić.
Prezadovoljan je svime, iako se nije okušao u inozemstvu:
- Bilo je ponuda iz Švicarske, Belgije, Španjolske, na kraju – ništa. Nebitno, super je i ovako.
Kako ne bi bilo, na 7. mjestu najboljih strijelaca Prve HNL svih vremena. S 87 golova u dresu Zagreba (17), Inkera (23), Hajduka (19), Dinama (8), Cibalije (5) i Slavena Belupa (15) u 244 utakmice za bodove u tim klubovima (39+42+46+19+23+75).
Jura juri dalje!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
