„Perlica“ je i dalje u formi, kultni restoran nedaleko povijesnih uskočkih zidina, utvrde s vrha klisure koja je branila i narod i vjeru i život. A Stipe Glavina (76) stanjen kao da se sprema za sudački seminar i provjeru tjelesne spreme: nikad mršaviji, vitak i usukan, manekenski uspravan. Tko bi rekao da je ne tako davno obračunao s oba udara, srčanim i moždanim.
- Malo teže govorim, ali misli rade za pet...
Ma, za deset. Vlastitu karijeru pamti kao da je završila jučer:
- Sudio sam od 1963. do 1988. godine. Na A-listi Prve savezne lige bio jedanaest sezona, s FIFA-znakom devet.
Njegovu eru obilježila su i druga jaka hrvatska imena:
- Marijan Rauš, Damir Matovinović, Ico Horvat, Tomislav Fresl, Josip Slaviček...
Tko su bili Stipini omiljeni „mahači“?
- Moji Splićani Ante Duplančić i Boris Sinovčić.
Išli su po cijeloj Jugi?
- Dapače, često vodili izrazito nezgodne utakmice.
Na primjer?
- Pet derbija Crvene zvezde i Partizana; tri u prvenstvu, dva u kupu. Pa super zahtjevni dvoboj za ostanak u najvišem rangu Trepče i Radničkog iz Niša 1:1, ispali su Kosovari.
Nikad nigdje nije bilo tako teško da bi se plašio, da bi otkazivao?
- Ne, ja sam uživao. Nemaš se čega bojati ako si spreman, i ako si pravedan.
Osobito mjesto pripada mega-meču Dinamo-Zvezda u veljači 1982. koji je već u tom dijelu natjecanja zapravo presuđivao o prvaku:
- Plavi su pred raspjevanim Maksimirom slavili 3:0. Briljirao je Zlatko Kranjčar.
Sjećamo se tog nedjeljnog prijepodneva u redakciji SN na četvrtom katu Vjesnikova nebodera, nasmijanoga Glavine dok ga do lifta prati Zvone Mornar, najveći glavni urednik i sportski novinar svih vremena. Što li mu je samo šapnuo...?
- Ništa naročito, osim da bi bilo važno da Dinamo pobijedi. Pobijedio je bez sudačke pomoći, imao sam dojam da su gosti kapitulaciju potpisali već u svlačionici!
Začudo, memorirao je i jednu rečenicu tadašnjeg arbitarskog i reporterskog početnika:
- Napisao si „Sudac je bio autoritativan – ni mekušac, ni policajac!“
Priča da se nekako najugodnije osjećao na Kantridi. Rado se prisjeća i međunarodne promocije nešto zapadnije:
- U Torinu sam vodio susret Juventusa i Šahtara iz Donjecka u Kupu Uefe, 3:0.
Tko je tih godina bio svjetska „zviždaljka“ br. 1?
- Paolo Casarin, za mene bio i ostao. Sjajnim se pokazao i Jack Taylor, beskompromisni ravnatelj finala SP-a 1974. Zapadna Njemačka-Nizozemska 2:1.
Koje je igrače nadasve cijenio, zbog znanja i ponašanja?
- Dinu Zoffa, Marca van Bastena i Juricu Jerkovića.
Jure je, dakle, prvak s domaće scene. Tko ga prati?
- Dragan Holcer, Ivica Šurjak, Velimir Zajec. S prostora ex-države simpatizirao sam nonšalantnog, ali poštenog Vladislava Bogićevića te odmjerenog Momčila Vukotića.
Kakav je s njima, i sa svima, bio podalje terena?
- Srdačan. Ali na utakmicama se podrazumijevala distanca.
Odnosi s trenerima, recimo s „Bijelim šalom“, je li prigovarao?
- Nisam mu dao priliku. Što bi Ćiro protestirao, kad je u 90 minuta kojima sam ja upravljao osvojio najdraže bodove – takvima ih sam tretira.
Iskustvo s Ivićem?
- On se bavio isključivo strukom. Izučavanjem nogometa u globalu i po nijansama. U kontaktima se držao korektno, krasio ga je smisao za način i mjeru.
Stipe je zdušno sudjelovao u formiranju 1. HNL, duže od desetljeća educirajući mlade kolege. Koje izdvaja?
- Edu Trivkovića i Gorana Marića.
Na žalost, niti jedan nije aktivan u opserverskim redovima: Edo je sasvim posvećen radu s učenicima svoje osmoljetke, Goran je pak ministar državne imovine.
- Splitska organizacija je osim Trivkovića dala i Andriju Pivčevića, Antu Ilića, Branka Bajića, Gorana Tenžeru, Alojzija Šuprahu, Andriju Radana, Josipa Strunju, Vicu Pavića... svi su oni sudili Prvu ligu, Bože, jesam li koga zaboravio? Sad imamo Gorana Gabrila i Duju Strukana.
Hoće li Duje dosegnuti Stipinu domaću i međunarodnu reputaciju?
- Volio bih. Sve ovisi o njemu. Potencijal neupitan.
Kako ocjenjuje suđenje u aktualnom prvenstvu, poglavito ovo u finišu?
- Rekao bih da je izvanredno. Očito je da se s momcima sustavno radi. Ni po čemu ne zaostaju za onima iz najcjenjenijih liga, iz famozne Petice.
Slaže se da je strahovita odgovornost pomoćnih sudaca, suočenih s munjevitim, golom oku praktički nedokučivim zaleđima. Hvali MAXtv Prvu ligu:
- Sve je bolja i bolja. Do prije pet-šest sezona moglo se našim dalmatinskim izričajem podvući „Niti smrdi, niti volja“, sad je drukčija. Prava. Uzbudljiva i kvalitetna. Iako je mala, Hrvatska stalno lansira velike nogometaše.
Je li Luka Modrić na vrhu naj-liste?
- Bez konkurencije.
Što nudi Hajduk?
- Ponekog „tića“. Dobro je što mladi stasaju. Eto, napreduje Nikola Vlašić, nadamo se da neće stati. A Hajduk k'o Hajduk, predugo se muči, zaboravilo se kad je posljednji put bio prvak; zašto tim razinama ne može ni primirisati...? Ovo današnje nije loše, lijepo je izgledala mini-serija s pet pobjeda, premda je to daleko od „one“ momčadi, koju je skupio Tito Kirigin, formirao Tomislav Ivić!
Stipe Glavina bio je igrač kliškog Uskoka:
- Dosta kratko. Stoper.
Što bi bio da se opet rodi?
- Također sudac.
Međutim, nije mu to jedini hobi:
- Prvi je suđenje, drugi pjevanje. S klapom „Petar Kružić“ sudjelovao sam na pet-šest omiških festivala. U mjesnoj crkvi Blažene Djevice Marije član zbora. Drugi tenor. Skoro cijeli život.
Eto tako. Baš smo se napričali. Ugovorili novo druženje. Stipe Glavina veli da mu se jave i Dragutin Poljak, i Šime Vukić. Splitske frendove, partnere i učenike vidi često:
- Imam pokaznu kartu Prometa, sjednem u bus i spustim do Rive. Nađem se s Bajićem i sucima-kontrolorima, s nogometašima i novinarima. Popijemo kavu, razmijenimo informacije. Sve me zanima. Svakog dana su obvezna i četiri kilometra pješačenja. Sve mi se čini da će uskoro biti pet!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
