Milivoj Bračun (Zagreb):
- Riječ je o stabilnom klubu. Sredini sređenoj u svim aspektima; iz te činjenice proistječi njeni veliki uspjesi u ligi i kupu. Četiri godine nije promijenila trenera što znači da Matjaž Kek radi u odličnim uvjetima. Rijeka napreduje korak po korak. Nema turbulencija kakve, naprimjer, muče Dinamo koji je samo ove sezone zarotirao trojicu šefova struke – Zlatka Kranjčara, Željka Sopića i Ivajla Peteva, od kojih je svaki nastupio sa svojom idejom a to nije lako pratiti ni posložiti. Kek je stvorio momčad koja hoće, zna i može, to je kompaktna cjelina, pravi kolektiv koji onda afirmira i pojedince.
- Mene ne čudi što se onaj najrenomiraniji, Franko Andrijašević, nije tako isticao u Hajduku i Dinamu, i njemu je trebalo vrijeme za potpuno sazrijevanje. Premda se događaju promašaji u procjeni talenta i mogućnosti, kao i to da nogometaš ne iskoristi priliku za dokazivanje. U Rijeci je pronašao sebe i zaista blista: hoće ga lopta, hoće ga gol... Taj klub je demonstrirao način na koji bi trebali raditi svi. Dinamo je u krizi otkad nema Zorana Mamića, ne obračunava s teškoćama, stalno je u kandžama nekakve napetosti. O Hajduku da se i ne priča, njegova ključna poteškoća je kontroverza s upravom.
- Nezahvalno je procjenjivati kakve su šanse novom prvaku u Europi. Vidimo da je promenada velika – često igrača prodaje i kupuje. U tome i jest poanta, sportski direktori Srećko Juričić i Ivan Mance u sjajnoj su koordinaciji s Kekom, pronalaze izvrsna rješenja a pritom se i zarađuje. Što se tiče predsjednika, on jest sve pokrenuo, ali mu je još veća zasluga što je sve procijenio, birajući suradnike posebne kvalitete. U takvim okolnostima Damir Mišković „samo“ kontrolira, vodeći klub kao firmu!
Zoran Vulić (Split):
- Rijeka je prva zato što je najbolja, najmirnija, najkonstantnija. Sumnjam da će neki trener hrvatskog prvoligaša uskoro osvojiti toliko bodova koliko Matjaš Kek s Rijekom, osim ako nije u Dinamu. Tek se matematika ispriječila povijesnom naslovu Riječana, no ni ona neće biti zapreka, titula odlazi u prave ruke. Ako je netko zaslužio taj trofej, onda je do stvarno Rijeka. Možeš je voljeti ili ne voljeti, ali moraš joj čestitati. Dapače, služi za putokaz. Sviđa mi se ta njena tišina: trenira se i igra, radi, stvara i natječe, a da se pritom ne gleda u tuđe dvorište. To je vrlo pozitivno, ta tišina koja se čuje nadaleko!
- I ja mislim da ogromne zasluge pripadaju Srećku Juričiću i njegovoj „desnoj ruci“ Ivanu Manceu, majstorima za snimanje i angažiranje pojačanja tako da Kek potom znalački formira cjelinu. Trener opravdano uživa u sigurnosti. Ne bi mu tako bilo u Hajduku i(li) Dinamu, smjenjivali bi ga poslije prvog podbačaja, poneke sitnice za koju uopće nije kriv! Baš sam pročitao izjavu Pepa Guardiole da mu Barcelona i Bayern ne bi tolerirali skromnije rezultate, za razliku od Manchester Cityja... U tome je veličina kluba. U viziji. Pogodilo se sa svima i u svemu. Matjaž doduše nije tkogod, bio je i prvak i izbornik Slovenije.
- Žao mi je što Franko Andrijašević odavno nije u Hajduku kojemu i te kako nedostaje znalac za povezivanje obrane i navale, osovina koja otvara igru čineći maksimum na svakom dijelu terena i, ktome, što je možda presudno, fantastičnim osjećajem za reakciju i pogodak uglavnom rješava utakmicu. Više nego solidni su bočni Stefan Ristovski i Leonard Zuta, čast i Filipu Bradariću i Josipu Mišiću, pa Marku Vešoviću, Romanu Bezjaku, Mariju Gavranoviću, ističe se i Alexander Gorgon. Svi perfektno uklopljeni u tim. Jako mi je drago što je i mali Andrej Prskalo pokazao kakav je vratar, na njega se smije računati i u budućnosti.
Nenad Gračan (Rijeka):
- Sugrađane gledam redovito. Imaju baš lijepu sezonu. Prednjače odgovornošću i ozbiljnošću, kadar je apsolutno solidan, trener stručan, uprava poduzetna. Zbog toga su iskoristili sve ono što Dinamo nema i posve zasluženo su tu gdje jesu. Trebali su biti i ranije, s obzirom na prepoznatljivu igru i premoć koja se najčešće pretvarala u dominaciju. Imaju i širinu i motiv. Kad bilo koji prvotimac izostane, uskoči alternacija koja gotovo ni po čemu nije lošija pa iskoči, pa se nametne. Nema smetnji u funkcioniranju klupske operative, ne brinu ih financije, što je u hrvatskim uvjetima doista rijetkost. Ide se bez repova, napreduje, pobjeđuje i, eto, osvaja prvenstvo. I vrijeme je, kad se već sve to nije dogodilo 1999. godine...
- Svi s puno argumenata veličaju Franka Andrijaševića, ja nisam iznimka. Međutim, izvanredan je učinak Filipa Bradarića, svakako i Josipa Mišića koji je u smislu ofenzive donio novu dimenziju. Kome se ne dopada i Mario Gavranović? Naravno da pomaže super poticajna atmosfera, s gradom koji živi za svoj klub.
- Čeka se dakle ta nedjelja 21. svibnja 2017. s matiranjem Cibalije i potvrdom naslova prvaka. Ne znam što bi se moglo dogoditi da izostane slavlje. Zapravo znam: ništa! Kaznena ekspedicija sigurno neće stati u susretu s logičnim autsajderom.
Ivica Grnja (Osijek):
- Rijeka bere plodove dugogodišnje pažljive sjetve. Na sceni je i značajan doprinos hrvatskom nogometu. Pa i u onom dijelu koji se odnosi na Dinamo, prvaka s jedanaest uzastopnih titula. Očekivala se i dvanaesta, a kad tamo... Taj prekinuti niz razbio je svojevrsnu dosadu. Ljudi su siti predvidljivih raspleta, koji su počeli čak iritirati – ništa se ne mora znati unaprijed. Zbog toga je sve ovo osvježenje.
- Veseli što se šire granice, na kakve smo navikli i u bivšoj državu. U našoj se, nakon senzacionalnog Zagreba, napokon netko pridružio Dinamu i Hajduku. Nadam se da će se u pobjednički đir uključiti i moj Osijek za dvije-tri godine. Rijeka je uspjela zahvaljujući sustavnom procesu selekcioniranja i pozornom popunjavanju otvorenih pozicija. Sad kad je sve vrhunsko, uspjeh ne izostaje. Na Rujevicu učestalo dovode nove snage – počelo je sa šestoricom Osječana, u međuvremenu se i prodavalo kad je bilo zgodno to jest dohodovno (Leon Benko, Andrej Kramarić, Ivan Vargić, Marin Tomasov...), uskakali su svježi momci. Pametnim programiranjem stvorena je momčad prvaka kao potvrda silnih napora, planova pa i rizika.
- U postojećem sastavu očita je i “glava“ i „rep“, nema loše točke, sve kipi od volje, snage, zrelosti. Matjaž Kek izgradio je čvrstu te rastrčanu formaciju u kojoj se pojedinačne mane skrivaju, a vrline ističu. Za mene su nositelji Marko Vešović, Franko Andrijašević, Mario Gavranović, zatim Roman Bezjak i Stefan Ristovski, dakako i splitski kvartet Josip Elez, Mate Maleš, Filip Bradarić, Franko Andrijašević. Ne zaboravimo da su brojni članovi šampionske postave, glavne i pričuvne, prošli selektivnim procesom HNS-a!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
