Popis klubova je kratak, popis utakmica dug. Protagonisti su nam priuštili bezbroj zanimljivosti, ističući se ili, srećom, manjim dijelom odlazeći u ne baš preporučljivu sferu. Danas dijelimo medalje proglašavajući vodeće za pozitivan i negativan uradak.
PLUS
Zlatni – Franko Andrijašević
Naravno da on zaslužuje najviše pohvala. Otpadak (!?) s Poljuda i Maksimira na Rujevici je definitivno pronašao sebe. Točnije: ona je pronašla njega. Nevjerojatna je razlika u procjeni nečije vrijednosti i poimanju značenja. Riječani su bili sposobni i mudri, zaključili da im treba igrač takvih osobina, takvih vrlina. Bilo bi podcjenjivački ustvrditi da su – pogodili. Ne, pogađaju ili promašuju oni koji popunjavaju lutrijske tikete, u dotičnom slučaju radi se o suhom znanju. O izboru i povjerenju koje je, po općem zaključku, trasiralo put do prvog, povijesnog naslova prvaka. Andrijaševićeva uloga nasred terena sa spontano-imperativnim priključivanjem napadu pa silnim golovima (čak 15) učinila ga je zaista dragocjenim. Svi komplimenti stručnoj službi, napose trojcu Juričić-Mance-Kek koji je brzo uvjerio gazdu Miškovića zašto je Franko zlatnik osobita sjaja. Armada ga nikad neće zaboraviti.
Srebrni – Marko Futacs
Robusni mađarski centarfor (196 centimetara, 96 kilograma) preporodio je Hajduk i osvojio Split. Stilom drobilice, napasnika u svakoj akciji, svakom duelu i svakom skoku, kad suparnika prisiljava na prekršaj, a i sam juriša ne birajući sredstva, stvarao je brisani prostor sebi i suigračima. Iako Majstor s mora i ove godine ostaje bez trofeja, njegov nogomet s nizom spektakularnih pogodaka – Markovih zasad 16 u samo 25 nastupa – i pobjeda vraća vjeru u bolje, slavljeničke dane. Nerijetko je to bio pravi Hajduk, goropadan i opasan, praktički i teoretski nezaustavljiv. Vođa navale u neprestanom pogonu od 1. do 90. minute, nesklon osobnim kalkulacijama, dokraja odan kolektivu. Koji ga je i vodio i slijedio. U tom kontekstu smiješnom se čini informacija Transfermarkta o cijeni od 1,2 milijuna eura ispisana 13. ožujka. Ne kažemo da tu točku treba pomaknuti udesno za jednu znamenku, ali...
Brončani – Lovro Majer
Lokomotivin direktor Šikić naziva ga fantazistom, svečano obećavajući kako nema šanse da ga Mamiću i Dinamu prepusti jeftino poput Pjace. Pritom spominje svotu od pet do deset, zna se čega. Čudno je da brojni eksperti, istinski i samozvani, nisu Majera prepoznali prije dvije godine te ga priključili reprezentaciji U-17 koja je sudjelovala na EP-u u Bugarskoj i SP-u u Čileu, možda bismo se zahvaljujući njemu dokopali kolajne. Makar „drvene“, nagrade za 4. mjesto... Šef A-selekcije Čačić upravo ga je odveo u Ameriku, na reviju s Meksikancima. Sjajni vezni napadačke orijentacije ne mari za sitne godine (19), nameće se, preuzima obvezu i odgovornost – kako li je samo matirao Riječane penalom u sudačkoj nadoknadi, ni ne trepnuvši! Lako je naći igrača, teško nogometaša. Onog kome je uspjeh zagarantiran temeljem neupitnog talenta i pravilnog razvoja. Lovri Majeru stvarno jest.
MINUS
Zlatni – Vanja Iveša
U trećoj dekadi srpnja poznati pulski vratar navršit će 40 godina. Što dovoljno govori o iskustvu i kvaliteti s obzirom na to da je div u kopačkama (205 centimetara) i dalje u kombinaciji za prvi sastav Istre 1961. Sigurno želi samo dobro sredini u kojoj je ponikao. Ali to mu ne daje za pravo da iza kulisa – vele da je baš tako – vuče neobične poteze i huška kolege protiv trenera. Ono što je doživio nesretni Tot još nije zabilježeno: sramotni bojkot kojim je izvrgnut sramoti na n-tu potenciju! Je li čovjek s najvećom zaslugom za pravovremeni spas Zeleno-žutih toliko zabrljao da ga na najvećem hrvatskom stadionu treba izvrgnuti ruglu „zaleđem koje nije offside“!? Valjda postoje i drukčije metode, naprimjer razgovor te bilo kakav dogovor. Skoro smrtno zamjeriti šefu momčadi što je ipak poslušao naredbu glavnog bossa Amerikanca? Nije fer. Mogu li mu Vanja i klapa pogledati u oči...
Srebrni – El Arbi Hillel Soudani
„Majstorski“ je taj Alžirac, inače super i opravdano hvaljeni Dinamovac velemajstorskih rješenja, uvalio capu s kramponima takmacu Capanu. I to dvaput, ne bi li utvrdio gradivo. Gesta razmažene zvijezde koju ne smiješ ni pogledati, kamoli taknuti. Sve ono što se potom događalo spada u grotesku: odluka suca Pejina da ga „kazni“ pogledom na bedž s pojmom RESPECT dostojna patentiranja u FIFA-i, brzopotezno (da li i brzopleto?) zavođenje reda disciplinca Pavličića-Bekića koje je inspiriralo streloviti otklon žalbene komisije s potpisom predsjednika Blaškovića. Malo nikako, malo ovako, malo onako. Sve zbog trenutka dekoncentracije profesionalca kojem ime i prezime počinju s internacionalno dičnim El. Je li to bilo potrebno, nužno i neizostavno, neodgodivo? Afera kojom se zapravo uzornom prvenstvu lijepe crne fleke. No dobro, bilo pa prošlo. Barem je slikovito i poučno.
Brončani – Damir Batinić
Vjerojatno je tako moralo biti. Naime da jedan od najboljih i najkonzistentnijih sudaca zaklonjen tijelima sudionika ne vidi da nije bilo nikakvog kontakta i da dosudi najstrožu kaznu za Dinamo protiv Cibalije. Dakako da je brzo uvidio i priznao previd. Nije pomoglo jer nedužni je izgubio. Može Batinić zahvaliti sudbini što zbog ta dva darovana boda zagrebački Plavi nisu postali prvaci te što zbog jednog izbijenog boda vinkovački Crveni neće ispasti, nadajmo se da neće. Prema tome, pravda je zadovoljena s odgodom. Bolje ikad nego nikad. Iz te turobne situacije koju je, gle čuda, inicirao ovdje „srebrni“ Soudani iznjedrila se totalna ozbiljnost sudačke branše rezultirajući skoro senzacionalnom arbitražom cijelog proljeća, preciznošću i pravednošću na kakvima smiju zavidjeti najveći kontinentalni maheri za suđenje i mahanje, oni koji su se blamirali na derbijima Lige prvaka i Liga famozne Petice.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.