- Eto me na ručku s prijateljima. Još sam u Rijeci, onda putujem kući u Istru.
To se već i te kako zna: Andrej Prskalo (30) je zaljubljenik u svoj kraj, u Labinštinu, napose u selo Mali Golji u kojem ima obiteljsko imanje, posrijedi je općina Sveta Nedjelja.
- Malo sam i umoran, ali tko bi se tužio – ovakvi događaji nižu se jednom u životu.
Za kup-pobjednike nije bilo organiziranog dočeka, toliki su Riječani i Primorci bili na finalu te feštali na licu mjesta.
- Stigli smo oko 02.30 ili 03.00. Normalno da nikome nije bilo stalo do kreveta, „zaružili“ smo u intimnom krugu, mi nogometaši, članovi stožera i ljudi iz uprave. Proveselili se uz glazbu, atmosfera je bila divna, napokon „laganini“.
Za kada je Matjaž Kek zakazao prvi dan priprema?
- Za 12. lipnja. Pokušat ćemo se izboriti za još dva dana, sjela bi fantastično.
Andrej nije iscijeđen usprkos neprestanoj akciji, pogonu koji impresionira. Je li sve odigrao i u kupu?
- Nisam. U Đakovu i Rudešu branio je Simon Sluga.
A kakva je situacija s predvodničkom ulogom?
- Dokapetan sam otpočetka sezone, zamjena Mati Malešu.
Maleš se istaknuo u Varaždinu – nije došao po traku kad je u 60. minuti ušao umjesto Franka Andrijaševića, zaključio je da taj simbol mora ostati na Prskalovoj ruci. Kasnije su pokal primila i podigla obojica.
- Mati svaka čast i velika hvala. Imali smo što i dizati, „Rabuzinovo sunce“ teži dvadesetak kilograma, ne bi škodilo da nam se pridružio još koji suigrač!
U međuvremenu je Andrej kapetansku vrpcu poklonio predsjedniku Damiru Miškoviću:
- Kako ne bih, taj čovjek je najzaslužniji za sve naše rezultate, tolike pobjede i žarko željene trofeje.
Objašnjava kako je traka bilo pet:
- Jedna Matina, jedna moja. Jednu smo darovali asistentu sportskog direktora Ivanu Manceu, jednu donirali u humanitarne svrhe, djeci oboljeloj od malignih bolesti koja se liječe u gradskoj klinici. Još je dakle jedna, tu će uzeti ja budući da sam svoju dao presidenteu.
Kako je sačuvao impresivnu standardnost u MAXtv Prvoj ligi?
- Bio sam apsolutno spreman. Malo se kompliciralo s virozom krajem jesenske dionice, tako da sam prije derbija s Dinamom bio na medikamentima. Proljetos su neko vrijeme zezala leđa, ne toliko da bih mirovao.
Mirovali bi drugi, on je išao glavom na kopačke nošen nevjerojatnim refleksom!
- Izdržao sam sve. Isplatilo se! Kamo sreće da sve to repriziram.
Ni njega ni kolege nije obeshrabrilo 2:5 kod maksimirskih Plavih u zadnjem ligaškom kolu?
- Nije ugodno primiti pet komada. Nismo kukali, svjesni da ćemo „to“ naplatiti na stadionu Varteksa. Neki su nas prebrzo otpisali, zaboravljajući da smo najbolji kad je najteže i najvažnije.
Plaši li se raspada šampionske formacije, naime, strani kupci ne mrdaju s Kvarnera, hoće nekolicinu najkvalitetnijih?
- Nadam se da neće otići više od dvojice. A to se da i nadomjestiti i nadoknaditi. Klub je savršeno organiziran, česte su promjene kadra. Umjesto dobrih stižu još bolji!
Prskalo ostaje:
- Ove zime produžili smo ugovor na nove dvije godine.
Četiri je proveo u Puli. Na Kantridi i Rujevici strpljivo čekao šansu. Čim je Ivan Vargić transferiran u Lazio, zgrabio je i dres i rukavice, stao među vratnice te zagospodario kaznenim prostorom. Kakva eksplozija vrijednosti i pouzdanosti!
- Ufao sam se u sebe i silan rad. Sve dođe na naplatu, prije ili kasnije.
Objašnjava kako su on i momci stekli i opravdali status favorita:
- Poslije odlaska brojnih prvotimaca nitko sa strane nije ni slutio da ćemo biti kandidati za sam vrh. Mi se pak time nismo opterećivali. Išli smo utakmicu po utakmicu.
I te kako, i te kakvi – homogeni, uigrani, poduzetni, motorični, kompaktni, rastrčani, agresivni, razigrani. Super uspješni.
- Iskreno zahvaljujem treneru golmana Mladenu Žganjeru na svemu što mi je dao. Nisam u karijeri imao takvog učitelja, sjajnog stručnjaka i čovjeka. Trudio se maksimalno, kao dokazani perfekcionist pozorno osmislio svaki detalj i svaku sekundu vježbanja, sve tempirao majstorski.
Kek je pak velemajstor?
- S njim i nisam toliko komunicirao, njemu je bilo bitno da sam potpuno spreman. Dakako da je Matjaž Kek čudo od znalca i profesionalca, najveći strateg, suptilni pedagog i psiholog; s njim nema labavo!
Što im je to rekao nakon „petarde“ od Dinama, a u pripremi za sljedeći meč s najvećim suparnikom?
- Da ništa nije valjalo, da svaki od nas mora sebi pogledati u oči, da shvatimo za što igramo, da nemamo pravo ni na kakvo opuštanje i da smo dužni iscijediti zadnje zrno snage i kondicije!
I jesu.
- Ljudi su mislili da ćemo pasti, slomljeni fizički. I zbog toga je proradio osobni bunt. Nakraju smo letjeli!
Kako se on uglazbio s užom obranom otkad nema Mirala Samardžića, Marka Leškovića, Mateja
Mitrovića...?
- Izvrsno su se snašli Josip Elez i Dario Župarić. Trebalo je malo vremena da se sinkroniziramo i djelujemo bez problema.
Tko je ipak bio vodeći, ključna poluga, podaci kažu: Andrijašević?
- Naš je plus u tome što u svakom času presuditi može bilo tko. Servirati ili zabiti. Bili smo i momčad i klapa. U prvi plan uskakali su i Franko, i Mario Gavranović, i Alexander Gorgon, pa prvoklasni Filip Bradarić i Josip Mišić, pa nezadrživi Stefan Ristovski i Marko Vešović, Roman Bezjak, rutiner i vođa Mate Maleš.
I Andrej Prskalo!
- To mi je posao.
Hoće li predsjednik uvažiti usputni apel i pojačati premije?
- On je uvijek realizirao sve što je obećao. Najmanje toliko.
Kako komentira svježu poruku Zdravka Mamića da i Riječani i Splićani i Osječani, i svi, komotno mogu zaboraviti lov na titule i pokale, da se vraća Dinamova era?
- Time se ne opterećujem. Ni ja ni itko od nas. Dinamov boss pritom se i hrabri, znači da nas vrlo cijeni, što u izjavama ni ne krije. Ponavljam da se time ne želim zamarati, jedino želim uživati u ovim prekrasnim danima.
Pričao je da mu je reprezentacija san snova, kao i svakom igraču, da je Lovre Kalinić blistav, Dominik Livaković izvanredan, a da Danijela Subašića nije nužno opisivati „toliko je velik, maestralan“. Da su praktički svim vratarima uzori Gianluigi Buffon i Manuel Neuer. Da se ne tuži na vlastitu visinu od „samo“ 185 centimetara:
- Meni je dovoljna. Zadovoljan sam time što mi je Bog dao. Ni Iker Casillas nije puno viši!
Nije nimalo.
- Kako ću provesti stanku? Veselim se odlasku na svadbu u Dalmaciju.
Kome?
- Prijatelju iz svlačionice Dariju Čanađiji.
Zar se ne ženi u Bjelovaru?
- Ne. U Sinju, odakle je mladenka.
Zanimljivo, gospođa Prskalo, Jelena, je iz Varaždina:
- Bila je na finalu, i nekoliko dana produžila u starom kraju.
Kad i gdje su se upoznali?
- Na riječkom fakultetu za cestovni promet prije otprilike jednog desetljeća. Žao mi je što nisam diplomirao, nedostaje deset ispita.
U srijedu im je bila treća godišnjica braka. Imaju Jakova (2), budućeg nogometaša ili...?
- Zasad ga okupiraju samo traktori i bageri!
Kako i ne bi, kad tako rado boravi kod bake i djeda, Mali Golji i njegova je omiljena zona. U prirodi, u travi, u igri s pilićima, u promatranju domaćih životinja, sadnji krumpira i tate dok obrezuje vinovu lozu. Kakva će biti berba?
- Sluti na pun pogodak. Računamo najmanje na 2.000, a najviše na 3.000 litara malvazije, crnog terana, vranca i cabernet sauvignona. Podrazumijeva se da ću počastiti sve u klubu!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
