Lovili smo ga duže od sedam tjedana. Prvo je zamolio da povodom intervjua pričekamo kraj prvenstva. Potom se čuli nekoliko puta, ali ispriječile su se Igorove obveze. Jedna od najvažnijih bio je dugi sastanak s pulskim gradonačelnikom Borisom Miletićem...
- Najradije ne bih istupao, ali ne mogu prekršiti obećanje – u prologu je naglasio Igor Žiković (40), staloženi funkcionar iz Funtane koji od 31. svibnja ne obnaša važnu dužnost u Istri 1961, iako je nekoliko dana ranije taj sastav furiozno prošao Zaprešićem slamajući Inter 3:0.
Zašto je otišao?
- Problemi su nastali na pripremama u Americi početkom veljače, kad sam se na neki način sukobio s većinskom vlasnikom Michaelom Gloverom, s kojim je jako teško surađivati. Nisam se, naime, mirio s činjenicom da se ne zna tko što treba raditi. U ožujku je razlaz bio izvjestan, htjelo me se maknuti pošto-poto, no ipak sam ostao do svršetka prvenstva.
Ponosan je na vlastiti uradak unatrag 12 mjeseci:
- Štošta smo sredili, unaprijedili. Pogotovo nogometaški sektor, igru i rezultate. Šesto mjesto, dakle na čelu „donjeg doma“, potvrdilo je ispravnost brojnih poteza, a podatak da napokon nismo strijepili do zadnje minute konkretan je sam po sebi. Ne samo da se ove natjecateljske godine nije grozničavo spašavalo u play-offu, nego je status osiguran već prije zimske stanke. Nema sumnje da je momčad za dva koplja iznad kluba, što vlasnicima ne služi na čast!
Evidentno je da tehnički šef nije bio zadovoljan, čime, što mu je smetalo?
- Loša organizacija, stalna improvizacija, nepodmirivanje obveza.
Koliko se kasni s plaćama?
- Tri-četiri mjeseca. Nekima su isplaćene za siječanj, nekima za veljaču. A odgoda stvara tenzije. Šteta jer toliko se napravilo i s domaćim dečkima. Posebno je bitna informacija da smo sve uspjeli postići s mjesečnim budžetom smanjenim s milijun na maksimalno 600 tisuća kuna.
To je odlično, znači da godišnji proračun nije premašivao ni milijun eura!
- Nije mi jasno zašto me izbjegavao Marijo Tot, koji je uporno igrao neku svoju ulogu. Bilo mu je bitno da bude protiv mene. Valjda su tako htjeli drugi, a možda mi se i osvećivao zato što sam poslije jesenske ligaške runde inzistirao da se kormilo definitivno povjeri Darku Raiću-Sudaru. Premda glede Tota nemam ništa osobno, nikakve skrivene težnje, jedino sam htio oslonac na lokalne snage.
Darko je u međuvremenu postao glavni, hoće li biti pravi?
- Zaslužuje tu funkciju, pitanje je – međutim – kako će se nositi sa svim tim nedorečenostima, komplikacijama, smetnjama u komunikaciji i realizaciji?
Prevladava mišljenje da je Istru na stabilne noge postavio upravo Žiković i tandemu s lanjskim šefom struke Goranom Tomićem. Gdje je u toj priči bio Sead Karaselimović, produžena Gloverova ruka?
- O njemu ne želim pričati. Ni o njemu ni o njegovom gazdi; čisti amateri.
Je li se baš trebala dogoditi ona maksimirska blamaža, kad su prvotimci groteskno okrenuli leđa neželjenom vođi Totu?
- Netko je isprovocirao takvo ponašanje. Bila je to reakcija ne tek protiv trenera, već – čak i više – protiv uprave. Ispalo je ružno. Igrači najbolje znaju zašto su posegnuli za tim činom, sigurno je razlog vrlo, vrlo velik. Totu su šefovi „garantirali“ ostanak, ali su ga odstranili bez pardona. Usprkos svemu, ja sam mu htio pomoći.
Pretpostavlja da Michael Glover, koji je kupio 65 posto dionica od Mihaila Ščeglova u hrvatskoj shemi Amerikanca i Rusa, nije korektno izvještavan o istarskim relacijama:
- Sve ukazuje na to da ga je Sead Karaselimović „pumpao“ pogrešnim vijestima pa je slika bila sasvim iskrivljena... Nisu im bili važni toliki pozitivni pomaci, od omladinskog pogona naviše.
Što slijedi?
- Nemam pojma o aktualnom preslagivanju, još manje o njegovom učinku. Ohrabruje što je Istra 1961 u suštini zdrav kolektiv s nekolicinom pouzdanih profesionalaca, vjerujem da će se uvijek pronaći izlaz. Ona je dakako oduvijek i zauvijek moja ljubav, stoga me bole razne razmirice, ta nepotrebna kriza. Dosta lako moglo se na stepenicu više, no bez određenih rješenja to je otežano. Nadam se – ne i nemoguće.
Brine ga suviše benevolentno puštanje šestorice izvrsnih igrača:
- Ja se nikako ne bih mirio s odlaskom Valentina Stepčića, Theophilusa Solomuna, Maria Lucia, Abdelhakima Bouhne i Gorana Roce, ni olako pustio Nikolu Žižića makar mu je istekao ugovor. Najgore je što pritom nije zarađena ni jedna kuna.
Kakva je istina o navodnom vjerovniku Luki Franiću, čija odvjetnica traži suspenziju Istrine licence poradi duga od 19.600 kuna i pripadajuće kamate?
- Nisam upućen u taj slučaj. Kojeg ne treba podcjenjivati, nezgodan je to udarac. Nužno je shvatiti da nitko ne igra „na lijepe oči“, da su obećanja prevladana kategorija, da se obveze moraju poštovati ili ćeš stradati.
U tom kontekstu ne smije se zanemariti prijelazni rok:
- Nužna su pojačanja, ne prinove.
Što o zbivanjima u Istri 1961 kaže Boris Miletić?
- Nisam ovlašten prenositi ničije izjave, osobito ne gradonačelnikove. Istra je prvoligaš kojeg podupiru svi. Naravno da je u fokusu vlasnička struktura i interna atmosfera koja je ozbiljno narušena. Klub treba konsolidirati. Potpuno, a ne ovako: površno, nestručno, kratkoročno. Tako i toliko da se živi iz dana u dan!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
