Analiza desetorice prvoligaša otkriva štošta. Premda se globalni zaključak nameće sam po sebi, naime to da će se za vrh boriti Rijeka, Dinamo, Hajduk i Osijek, da su pretpostavljivi stanovnici donjeg doma Cibalia, Rudeš i Istra te da će negdje između egzistirati Lokomotiva, Slaven Belupo i Inter, ništa nije izvjesno i mogući su raznovrsni raspleti. S napomenom da se baš ne očekuje neki „uljez“ koji bi pomutio status velikoj četvorki. Pokušat ćemo detektirati kako tko diše.
Rijeka
Prvak ima sve: mir, stabilnost, atmosferu. Silan polet kome svakako pridonosi neupitan plasman u 3. pretkolo Lige prvaka budući da oni Velšani nisu u stanju nadoknaditi 0:2 s Rujevice stoga se Riječani – barem u mislima - već spremaju za okršaj s Red Bull Salzburgom. Jest da je otišao najvažniji igrač Andrijašević, no na neki način će ga zamijeniti Heber. Nije nebitan Kvržićev povratak, to je u stvari pokriće za Čanađiju. Zanimljivo je da se moderator Kek nije zainteresirao za Tomasova, što znači da se oslanja na prošlosezonski sastav i stil. Bezjak je došao i otišao, Kulušić i Matić ionako se nisu nametnuli. Što će pokazati Punčec, Đoković i Gomelt?
Dinamo
Doprvak je navikao na kojekakve pretumbacije, oscilacije pa i akrobacije. Velika je hrabrost otpustiti šefa struke dva-tri dana prije prve službene utakmice nove sezone, ali taj čin svjedoči i o rezolutnosti koja ne trpi nedorečenost kamoli osrednjost. To što su (ot)pušteni Goncalo, Schildenfeld, Machado i Sammir i što dvojica mlađih seniora Soldo i Lovren proboj traže na drugim adresama možda je manje važno od činjenice da se vratilo Fernandesa, da su tu Rrahmani i nepoznanica zvana Lecjaks. Nema sumnje da je Dinamo bio i ostao u najužem krugu favorita, odsad pogotovo, motiviran gubitkom obje proljetne trke. Ne kaže se uzalud da je ranjeni lav najopasniji.
Hajduk
Naravno da Majstor s mora živi vječno, ali dokad će životariti podalje trofeja? Jest neprestano nadomak vrhu, može li u trinaestoj sezoni prekinuti post i napokon se zasladiti? Trenutačno se čini da ne može, ipak ne. Nedostaje kreator veznog reda, umjetnik pokraj radnika. Nema novca pa nema ni zvijezda sa strane, teško je vjerovati da će to biti stanoviti Fomitschow i nešto etabliraniji Borja Lopez. Neloša je Radoševićeva nazočnost. Vjerojatno će katkad zabiti Pešić, šteta što rampu više neće spuštati Jefferson. Ritmom kojeg je trener Carrillo forsirao u drugom dijelu prethodnog prvenstva njegovi su momci sposobni zapapriti svakome. Koliko često?
Osijek
Lakše će Osječani u 3. pretkolo Europske lige negoli Splićani, i zato što imaju bolji rezultat s domaćeg terena (2:0 u odnosu na 1:0) i zato što je Luzern objektivno skromniji od Levskog. Trgovanje ovog ljeta ojačalo je Gradski vrt, nije li sjajno što je Bočkaj već ljubimac, da zabija i Grezda, da su prvotimci i novi-stari Šorša i prilično nepoznati Mudražija, izdanak Zagrebella? Osijek djeluje svježe i moćno, očito mu godi interna i eksterna klima, ekipiran je u svakom segmentu, financijski potkovan pa se doima da mu je granica samo nebo. Ako ne zapne u ponekom oblaku... Valjda raspoloženje nije pomutila ni vijest da bi nakon Luzerna morao na PSV.
Lokomotiva
Društvo s Kajzerice ponovo juri pravim kolosijekom. Nema Rrahmanija, Grezde, Bočkaja, Ćorića, Cekicija, Prenge, Begonje, ima Radelića-Žarkova, Solde, Muse, Jakića, Kolara, M. Babića, T. Datkovića. Direktor Šikić i strateg Tokić rotiraju i profitiraju. Lokosi su poznati, dokazani španeri, mladi i talentirani. Ne razbacuju se ionako nepostojećim izobiljem, no nikad im ništa ne nedostaje. Pogotovo su suficitarni željom za nadigravanjem. Stoga neće pogriješiti oni koji ove nedjelje dođu u Maksimir gledati njihov dvoboj s Hajdukovcima. Griješe svi koji smatraju da neće treštati iskre. Tako i treba, zar nije posrijedi vodeća državna liga s vrsnim protagonistima.
Istra 1961
Hoće li Puljani u sljedećoj sezoni biti kadrovski slabiji i rezultatski lošiji no u minuloj? Dosta toga upućuje na takvu konstataciju. Prvo nogometaški kadar jer logično je priznati da Grujević, mlađi brat Alena Halilovića, Maksimović, Matjaž pa ni Aliyu nisu u razini Solomuna, Bouhne, Lucia, Stepčića, Žižića, Roce... Bitno je da ne zakaže logistika američkog ulagača Glovera, da Raić-Sudar, početnik na zapovjednom mostu, ne ispusti kormilo ni na trenutak, da se uistinu uspostavi povoljna klima te brojnost i povjerenje navijača. Taj grad potreban je Prvoj ligi nazvanoj po Hrvatskom Telekomu. Svakako će trebati i nemala doza sportske sreće.
Slaven Belupo
Pokazatelji svjedoče da Farmaceuti ovh tjedana nisu u naročitoj trgovačkoj formi. Ako gube igrače, za nadati se da skupljaju devize. Lista odlazaka puno je atraktivnija od lista dolazaka – Heber, Burić, Christensen, Melnjak, Stevanović, Gregurina, Tadić, Radić naspram Šarliji, Godi, Kendešu, Vrljičaku, M. Vidoviću, Tataru i Reberskom. Bit će da se u Koprivnici bezgranično uzdaju u stručne reference omiljenog šefa Kopića. I neka, zar u ovoj pripremnoj eri nije bilo i te kako zapaženih, obećavajućih nastupa. Navikli smo da su Slavenu Belupo igre kvalitetnije od rezultata. Da taj team ima glavu i rep, smisao i svrhu. A karta se katkad okrene, prevari, iznevjeri.
Inter
Brojni smatraju da je Inter natjecateljske godine 2016./2017. djelovao mlako, nedorečeno, tanko. S premalo prvotimaca koji zasluženo nose taj status, taj atribut. Da nije bilo jesenske zalihe, proljetna „topionica“ dovela bi Žute pred goleme probleme. Toplak je efektno stišao zloguke proroke i bezbrižno zakoračio u finiš. Neprestano s barićevskom sintagmom „trebaju mi još barem dvojica pravih“. Direktor Laljak nije bio ni gluh ni slijep, zbog toga su se u Predgrađu pojavili stari znanci Santini, Ćosić i Haramustek, potentni V. Blažević, Dalić, Čirjak, Tomičić, prekaljeni Prenga i Rak plus Bencun kao svojevrsni adut. Sidro su digli Čović, Komorski, Kolar, diže ga I. Blažević.
Cibalia
Burno proljeće i burno ljeto svuda rado viđenih Vinkovčana. Tko bi očekivao da će postpacultovska misija biti tako uspješna, zaslugom odlučnog i odličnog Bartolovića. Onda se zakompliciralo u prologu priprema, bojkotom zbog nepodmirenih obveza. Napokon je sve pod kontrolom. Sve? Više ćemo znati poslije partije u Zaprešiću... Stječe se dojam da su prezimena otišlih (Matković, Glavica, Žderić, Karačić. Mastelić, Brekalo) zvučnija od prezimena došlih (Brkić, Štrkalj, Plum, Peričić, Karamarko, Galić). Makar ne presuđuje intuicija. Nije komplicirano naslutiti da će Bosut i u ovom prvenstvu biti nemiran, valovit. Takva je sudbina tamošnjeg nogometa na čelu s Cibalijom.
Rudeš
Novak uvijek intrigira. Rudeš je po prvi put u elitnom razredu. Ozbiljan ali nepretenciozan, sređen ali nimalo bahat. Suočen s realnošću koja veli da predstoje jedino iskušenja. Premijerno, u Osijeku, skoro da ne može biti veće. Koliko je konaca pohvatao Alonso, gost s one strane Pireneja, strateg kojeg šalje poduzetni Alaves, član Primere? Tandem Kneževića, otac predsjednik i sin direktor, dugo su slagali rudešku kuću, ona je ponajprije njihovo djelo. Pustimo sad koga taj klub ima, koga nema, radi se – dijelom – i o anonimcima u kopačkama. Koji će stasati i nipošto se neće predati do zadnje kapi znoja. Nemojmo spominjati ni krv ni suze, zato što im u sportu nije mjesto!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
