Danas je nedjelja s glasovitom sinjskom alkom, bit će pogodaka u sridu, vjerojatno poneki i „uništa“ jer tako je u svakom natjecanju. Mi iz nogometnog miljea i dalje uživamo u jednoj sridi iz srijede te trostrukoj sridi iz četvrtka, kad su Rijeka pa Dinamo, Hajduk i Osijek povoljnim rezultatima ostvarili sjajan doseg – plasman u doigravanje Lige prvaka odnosno Europske lige. Šteta što taj trend dokraja nije pratio ždrijeb u sjedištu Uefe; solidno su u petak doduše prošli Zagrepčani (Skënderbeu Korcë) i Osječani (Austrija Beč), no Riječanima bi od Olympiakosa puno više odgovarao Kopenhagen, APOEL, Maribor pa i Celtic, Splićanima pak Midtjylland, Braga i Red Bull Salzburg, možda čak i Athletic Bilbao, a ne Everton. Ali ne smijemo kukati, glavno da participiramo na visokim kontinentalnim kotama potvrđujući širinu baze, nepresušnu talentiranost i primjerno upravljanje koje podrazumijeva znalački angažman inozemnih trenera i igrača. Koji se rado odzivaju na svaki poziv, sigurni da ovdje neće biti prevareni.
Sridi poput alkarske svjedočili smo i u subotu, kad su članovi Hrvatski Telekom Prve lige odreda građanima čestitali Dan pobjede i domovinske zahvalnosti pridružujući se proslavi Dana branitelja, dokazujući da ne žive pod staklenim zvonom već da i te kako doživljavaju i proživljavaju svete dane iz nacionalne povijesti.
Slučaj je htio da se u nedjelju sučele junaci s kontinentalnih terana, sudionici izazovnih derbija Dinamo - Hajduk i Osijek - Rijeka. Nije, dakle, moglo bolje, zanimljivije, intrigantnije. Nastavlja se serija lidera, optimista i protagonista koji su nam priuštili toliko radosti. Budući da su svi naši, nije nas briga tko će naciljati sridu, tko uništa. Prvenstvo je dugo, četverokružno, bit će obilje takvih obračuna. Pa neka se drže. Divno je što su se tako prijateljski podržavali u trci sa strancima, međusobno ohrabrivali, bodrili, iskreno pljeskali svakom golu kao da je vlastiti. S jasno i javno stisnutim palčevima, nipošto s figom u džepu.
Sve to služi na čast svima. Pridonosi suzbijanju podijeljenosti i razbijanju predrasuda. Zajedno smo jači i, naravno, zajedno smo Hrvatska.
S kratkim vremenskim odmakom grotesknijima se doimaju one podcjenjivačke fore Made in Holland, priglupa sprdnja nizozemskih piskarala koja su Osijek proglasila „podrumom europskog nogometa“, a Gradski vrt usporedila s „dvorištem kaznionice“. Zanemarujući da je tu rođen i stasao Davor Šuker, vodeći strijelac Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj, ekspert koji je upravo njihovu reprezentaciju nemilosrdnim matom skrenuo s trase prema bronci ne mareći za status papirnatog favorita. Kao što njegovi nasljednici u bijelo-plavom nisu marili za suparnike iz napuhanog PSV-a stoga dvaput po 1:0 zorno oslikava odnos snaga i mogućnosti. A što se gradova tiče, rijeke turista nezadrživo se slijevaju prema bajnoj oazi zvanoj Eindhoven, nemaju pametnija posla ni atraktivnijih destinacija. U Philipsovom kraju svakako nema golubova koji bi se pokakali po tribini ili po reflektoru. Oni koji prigovaraju Osijeku imali su peh da dotična pošiljka ne aterira na njihovo tjeme ili rame, naime, opstoji teza kako donosi sreću…
Za ilustraciju besmislica kojima je izvrgnut sastav Zorana Zekića („Tko su sad pa ovi…!?“ ) izvrsno služi podatak o ekspresnom transferu Matea Baraća, hrvatskog Sergija Ramosa, u redove istinskog nizozemskog diva Ajaxa. Osim ako se ovi iz PSV-a ne zapjene te usprotive.
O njima dosta. I previše. Hrvati jašu dalje. Hrabro i ponosno. Nepretenciozno. Svjesni da nogomet ne počinje i ne završava s njima. Ali da imaju štogod reći i postići. Odlučni, ukoliko ne i odlični. Zadržavaju pravo barem na nadu!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
