Arni, susjed u kvartu nadomak stadiona u Kranjčevićevoj ulici zadnja pošta Zagreb, upravo se vratio iz Prištine i Đakovice:
- Prijatelj se ženio pa sam skoknuo na svadbu, nije nužno spomenuti da se podrazumijevao posjet majci.
Iz Đakovice je i Besnik Hasi, trener Olympiakosa koji je nedavno u play-offu Lige prvaka igrao s Rijekom:
- Čuli smo se, naravno. Niki je četiri godine mlađi, no neko smo vrijeme zajedno bili registrirani za Vlaznimi.
Prezadovoljan je plasmanom, i pun pohvala za hrvatskog prvaka. Svjestan da je njemu i njegovima pomoglo dosta sreće…
Priča li se na Kosovu o gostovanju nacionalne selekcije u Maksimiru ove subote?
- I te kako. Navijači znaju da šansi nema, od zapaženijih rezultata u ovom ciklusu ruke su digli odavno jer brzo se istopio optimizam zbog 1:1 na startu u Finskoj. Poslije poraza od Vatrenih slijedila su dva gubitka od Turske (0:2, 1:4) te po jedan od Ukrajine (0:3) i Islanda (1:2).
Kozniku ne dvoji kako bi se Kosovari trebali ponašati u hrvatskoj metropoli:
- Radosno, sretno i ponosno što se mogu usporediti s reprezentacijom svjetskog ugleda. Preporučujem da igraju i da uživaju. Stožer ih ne smije ničim opteretiti. Jasno je, uostalom, da će se truditi jer protiv velike Hrvatske i takvih klasa svi daju 200 posto!
Slaže se da učinak nije na razini očekivanja:
- Momčad čije boje brane Samir Ujkani, Valon Berisha, Milot Rashica, Amir Rrahmani i nekoliko drugih pojedinaca s međunarodnim uvažavanjem morala je napraviti više.
Izbornik Albert Bunjaki nema baš igrački pedigre?
- Ne znam ga detaljno. Bio je u omladinskoj školi Prištine, kao prvotimac u amaterskim švedskim klubovima. Čudi me da ni poslije sedam godina za kormilom reprezentacije nije definiran kadar, da se u svakoj utakmici predstavljaju dvojica-trojica debitanata. Previše se rotira, mijenja, luta. Nema čvrste koncepcije ni strategije, 60 posto standardnih je premalo. A to se osjeti i osveti. Normalno da se ni do čega ne dolazi preko noći, međutim – prošlo je toliko dana i noći…
Čemu se nadaju u subotu 2. rujna?
- Sigurno se neće predati unaprijed, ne bi bilo sportski, pošteno prema sebi. Razumije se da razina kvalitete, analogno tome i igre, nije zavidna. Ohrabruje istina da je najlakše doći u Zagreb, u kojem gotovo nitko – Kosovo pogotovo – nema što izgubiti. A uvijek se nadaš da će se favorit možda spontano opustiti, na trenutak biti nonšalantan pa ti omogućiti priliku za kontru.
Kakva je kosovska Superliga?
- Sve bolja usprkos problemima s infrastrukturom. Ima 12 klubova. Igra se trokružno. Ljetos su Trepča i Priština po prvi put sudjelovale u kvalifikacijama za Ligu prvaka i Europsku ligu.
U njima je malo Srba?
- Čini mi se da nema niti jednog. Katkad angažiraju Afrikance.
Što predviđa Hrvatskoj, za koju je i sam nastupao: sedam puta, zabio dva pogotka, bio dio brončane ekspedicije 1998. u Francuskoj:
- Plasman na SP u Rusiju nije upitan. Radi se o mega momčadi, o asovima iz najvećih europskih klubova. Divno ih je gledati.
Ardian je i prekaljeni akter sa stadiona Prve HNL:
- Četiri sezone proveo sam u Hajduku, dvije u Dinamu, jednu u Hrvatskom dragovoljcu. Ukupno 137 utakmica i 51 gol. U premijernom prvenstvu samostalne Hrvatske 1992. godine najbolji strijelac s 12 golova. Natjecalo se 12 sastava dvokružno, dakle samo 22 kola, prvak je bio Hajduk. S Dinamom sam pak dvaput osvajao prvo mjesto. Časno je biti standardan prvotimac dva najveća hrvatska kluba, to se ne zaboravlja. Članstvo u ultra jakoj i uspješnoj državnoj postavi poseban je plus.
Ne prigovara što mu Ćiro nije dao ni minutu na Coupe du Mondeu:
- Nikad nisam pitao zašto ne igram. Niti protestirao, nema šanse. Bio sam ponosan što pripadam takvoj squadri. I pričuve su sastavni dio, važne za sigurnost i atmosferu. Moj udio daleko je od Šukermanovog, ali je valjda postojao. Da je bilo manje ozljeda vjerojatno bi bilo više minuta.
Za pretpostaviti je da se nada pozivu predsjednika kosovske nogometne federacije Vokrrija, doima se da bi, prije ili kasnije, izbornička dionica Ardiana Koznikua bila logična?
- Fadil je gazda, sve je na njemu. O meni na toj poziciji češće i konkretnije govore drugi. Ja zaista najmanje. Ne guram se. Što ne znači da nisam zainteresiran. Čekam, čekam, čekam. Uvjeren da je Kosovo sposobno za više, bolje, veće.
Drago mu je što ga se ovih dana sjetio HNS i poslao ulaznicu za svečanu ložu:
- Sve pet. Davor Šuker, Damir Vrbanović i Zorislav Srebrić brinu o svemu i o svima. Posrijedi je Kuća nogometa u pravom smislu.
Veseli se neposrednom praćenju tolikih velikana - Luke Modrića, Ivana Rakitića, Milana Badelja, Ivana Perišića, osobito ljubimca Marija Mandžukića. Rame uz rame top-klase po znanju i iskustvu, po impresivnom djelu.
- Za Kosovo sam pod stare dane igrao dvaput. Moji su jedni i drugi. Ne sumnjam u sjajnu predstavu ni u izvanrednu atmosferu dvije prijateljske nacije i momčadi!
Lakonogi brzanac i lukavi realizator perfektne tehnike dres je zamijenio trenirkom:
- Sad sam trener u Rudešovom pogonu, vodim juniore.
Imaju momci od koga učiti, koga poštovati i slijediti.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
