Filip Matijašević (21) sa Zagrebašima sudjeluje već u trećem natjecateljskom razredu:
- Službeno sam debitirao u proljeće 2016. protiv Hajduka u posljednjem kolu, ispadali smo, ali smo se baš trudili, izgubili 2:3. Ja sam igrao četiri-pet zadnjih minuta, dovoljno za važan podatak sportske biografije.
Ima 195 centimetara i 89 kilograma, naravno da djeluje impozantno. Stigao je iz Pakraca ljeti 2015. kao nemilosrdni strijelac četvrtoligaškog Hajduka, no u Zagrebellu je isprva kandidirao za stoperske pozicije.
- Nije bilo jednostavno priviknuti se na profesionalne zahtjeve s dva treninga dnevno. Ipak sam izdržao te prije premijere s Hajdukovcima dvaput bio među pričuvama, stalno vježbajući s prvim sastavom.
Na žalost, Zagreb pod vodstvom predsjednika-trenera Dražena Medića ispao je i iz Druge HNL, ekspresno. Kako je u Trećoj?
- Sada dobro, sve bolje. Povezali smo tri pobjede, skoknuli na 4. mjesto među 18 klubova s 12 od mogućih 18 bodova. Možemo se i moramo boriti za 1. mjesto i brzi povratak u drugoligaško društvo, to je glavni i jedini cilj. Šteta što igrališta naših suparnika nisu kvalitetnija, lakše bismo nametnuli tehničku premoć. Ono u Opatiji bilo je grozno, poskliznuli smo se najviše zbog njega…
Službeni šef struke ligaša iz Kranjčevićeve je Dražen Medunović. A od stare garde tu je samo kapetan Josip Jurendić, poslije epizoda u Dukli Prag i Splitu. Matijašević je ponovo vođa navale:
- Da. Ta mi uloga odgovara najbolje.
Zabio je devet pogodaka, kao i Igor Prijić iz Vinogradara. Vjerojatno obožava tući čelom, dominantan u kaznenom prostoru?
- Ovisi o situaciji. Nemam ništa ni protiv snažnog udarca iz daljine, desnom nogom.
Stanuje i hrani se u kompleksu Veslačka. Sve mu odgovara; upoznao je grad, u kojem je i djevojka Ivana, zaposlenica koncerna Sunce.
- Imao sam ugovor do lipnja 2022. godine, ali više ne vrijedi jer smo postali amateri. Ne žurim, nadam se da ću napredovati, pokazati se i dokazati tako da će sigurno biti ponuda.
Drago mu je zbog činjenice da je svlačionicu dijelio s majstorima koji se zovu Dominik Livaković, Denis Kolinger, Božo Musa, Valentino Stepčić, Filip Krovinović, Gabrijel Boban…
- Bila je to strašna momčad.
Kakva je zapravo aktualna?
- Solidna. Potentna. Osim Jurendića i, eto, mene prvoligaško iskustvo ima jedino Niko Tokić, koji se vratio iz Singapura.
O Filipovoj karijeri brine Goran Brkić, slavonski susjed:
- Pomaže prijateljski, nemamo ništa napismeno niti je to potrebno, riječ je važnija od papira.
Zagrebovom „Hrubeschu“ uzor je Zlatan Ibrahimović:
- Gorostasan, a tako pokretljiv, raznovrstan, tehnički izvrstan.
Možda i netko od Vatrenih?
- Ne, budući da nema klasičnog fora.
Navija za Manchester United. Kako je u vezi s ljubimcima u Pakracu, jesu li svi za Hajduk, za Majstora s mora, budući da je i njihov klub - Hajduk?
- Mislim da je dosta više simpatizera Dinama.
S obzirom na sastav stanovništva, prije nije manjkalo Zvezdaša ni Partizanovaca…
- Normalno da sam sasvim koncentriran na NK Zagreb. Atmosfera je bila monotona, dok nam u ovom prvenstvu nije krenulo. Nije ugodno gubiti i silaziti iz lige u ligu. Tome je napokon kraj.
„Pogorelci“ sanjaju doskok na negdašnje kote. Ne bi to bilo nemoguće da o svemu ne odlučuje samo jedan čovjek – uvijek je dobrodošla razmjena mišljenja, čak i sukob. Loše je i što Grad premalo skrbi o kolektivu koji nosi to plemenito, sveto ime, prepuštajući i na nesreću dopuštajući da ga baca stihija.
- Ja treniram od šeste godine. Nogometom se bavio i otac, onako, rekreativno. On i mama dođu skoro na svaku našu utakmicu, što je to, stotinjak kilometara.
I Filip svrati do svoga kraja čim je slobodan. „Starci“ su mu kupili Opel Astru, sam nije zaradio toliko da bi se motorizirao.
- Nedavno sam položio vozački ispit, ide mi odlično.
Završio je srednju medicinsku, no ta struka trenutačno nije u điru. Bit će ako se izjalove nogometaške ambicije. Sudeći po svemu – neće.
- U Pakracu sam prvotimac postao sa 16 godina, trebalo je proći specijalistički liječnički pregled. U toj sezoni zabio sam 14-15 golova iako sam katkad startao s klupe.
Puno ga je igralište. Nema sumnje da postaje strah i trepet protivnicima koji ne znaju kako ga svrsishodno pratiti, nadskočiti, blokirati. Očito je primjeran i kao dečko: jednostavan, susretljiv, korektan u i po svemu.
- Posvetio sam se ovom poslu i namjeravam uspjeti. Idem korak po korak, utakmicu po utakmicu. Bitno je da napredujem.
Osim s Tokićem u prednjim redovima je i s donedavnim juniorom Renatom Kauzlarićem:
- Dečko ima 19 godina i stvarno obećava, najčešće kao krilo.
Matijašević hvali klub:
- S financijama nema problema. Nije mnogo, ali sve dobivamo uredno tako da se može preživjeti.
Normalan je, skroman, ne pati od nestrpljivosti, od megalomanije još manje. Zadovoljan svakodnevicom.
- U slobodne trenutke razonodim se kompjutorskim igricama. A kad Ivana dođe s posla a ja s treninga, prošećemo. Zagreb je prekrasan.
To je, dakle, isječak iz karijere jednog mladog, perspektivnog nogometaša. Velikog junaka malih terena čije vrijeme ne bi smjelo prohujati s vihorom!
Foto: Sportnews
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
