Nije bilo senzacionalno jer Hrvatska je previše kvalitetna da bi na bilo kojem svjetskom stadionu njen uspjeh graničio s čudom, no bilo je spektakularno – nakon što je prvo poluvrijeme promijenjene formacije proteklo što u spontanoj (uhodavanje linija) što u namjernoj sramežljivosti (oprez poradi očekivanog naleta domaćih), drugo je demonstriralo potpunu superiornost, taktičku, tehničku, tjelesnu.
Praznik za oči, za srce i dušu.
Nema dvojbe da su za presudni kvalifikacijski trijumf osobito zaslužne četiri persone, svaka specifičnim prinosom bez kojeg bi SP 2018. ostao u neprobojnoj magli. Nastojat ćemo taj „poker aseva“ opisati što točnije.
Andrej Kramarić
Svrha i poanta igre je pogodak. Oduvijek, uvijek i zauvijek. A Kramarić je sprašio dva. Savršeno pripremljen, genijalno postavljen, ubitačno raspoložen. Kralj strijelaca valjda od vremena u kojem je prohodao. Usprkos tome predugo je čekao takvu količinu povjerenja. Zna se da ga u Dinamu nisu baš cijenili, još manje obožavali. Do kraja se afirmirao u Rijeci, zasad je autor njenog najvećeg transfera. U Leicesteru se nije odmah nametnuo zbog povijesnih okolnosti koje su taj mali klub s velikim sastavom lansirale do naslova prvaka, u Hoffenheimu je pak došao na svoje, po svoje. Sinoćnjim učinkom u olimpijskoj areni Kramarić je napokon zacementirao status u udarnoj nacionalnoj postavi jer „killer“ takvih vrlina smije izbivati samo kad je ozlijeđen ili kažnjen. Osim nogometaškog stila Andreja krasi i ljudski sveden na sintagmu šuti i radi. Radi fantastično. Satkan od inteligencije, imaginacije, inspiracije, svakako i kondicije. Visokog postotka realizacije. Jednostavan, pouzdan u svakom smislu. Ukratko: dragocjen. Zato je uništio imenjaka Andrija Ševčenka te razgalio i domovinu i dijasporu.
Luka Modrić
Zadnji vezni, srednji vezni, lijevi vezni, desni vezni, ofenzivni vezni… Njemu je svejedno. Gdjegod ga postaviš, Luka Modrić blistat će nevjerojatnom snagom talenta odavno preinačenog u vrhunsku vrijednost. Gazda na terenu, šef praktički svake situacije. Lakonog i precizan. Siguran. Samouvjeren i samopouzdan. Neugasivi motor. Vođa temeljem sposobnost i karizme, ne dekreta. Logično da je Luka poslao Krami idealnu loptu za 1:0, da su ga više nego pozorno pratila najmanje dvojica suparničkih igrača kojima je izbornik objasnio kako je posrijedi jedan od najkompletnijih graditelja u nogometnoj prošlosti i sadašnjosti. Posve je jasno da je Modrić nadzirao gotovo sva zbivanja, da je post-festum rukama i osmijesima komunicirao s prethodnikom po kapetanskoj traci Darijom Srnom, slaveći tri boda od kojih je hrvatska javnost uglavnom digla ruke, smatrajući ih nedostižnima. Sve je dostižno kad imaš takvog majstora. Razumnog sportaša čija ključna poruka energično odmiče svaku euforiju: „Još ništa nije gotovo!“ Nije, ali će biti. Tome se nadamo, u to vjerujemo.
Zlatko Dalić
Hrvatska pamti dvojicu izbornika za po jednu utakmicu: Dražana Jerkovića koji je 1978. godine Jugoslaviju u Skoplju vodio protiv Grčke (4:1) i Vlatka Markovića koji je s Hrvatskom 1993. u Zagrebu porazio upravo Ukrajinu (3:1). Nije rasvijetljeno spada li u taj uski uzorak i Tomislav Ivić koji je 1994. bio na klupi u Palermu kad je Hrvatska svladala Italiju (2:1), ali tada suspendirani boss Miroslav Blažević tvrdi da je po njegovim napucima ravnao Branko Ivanković. Neće Zlatko Dalić ostati na tom kijevskom dvoboju, neće jer ne smije. Impresionira način kojim je selekciju u ekspresnom roku od tako sitnih 48 sati uključujući dvije noći naoružao samopoštovanjem i stabilnošću, elementima koji su neupitnu klasu razmahali do… do rapsodije. Ne radi se tek o dvije kadrovske promjene u odnosu na sraz s Finskom - Lovren i Badelj umjesto Pivarića i Brozovića - već o nizu suptilnih inovacija: Vida na desnom boku, Vrsaljko na lijevom, Modrić i kao polušpic, Rakitić povučen, Kramarić iza Mandžukića pa Mandžukić iza Kramarića. Da se brojni razgovori te psihološki poticaji i ne spominju. Sjajno!
Davor Šuker
Popularno je po predsjedniku mlatiti kao po boksačkoj vreći. Prozivati ga, omalovažavati, vrijeđati. Neovisno o tome što se radi o najmarkantnijoj, interkontinentalno najpoznatijoj veličini nogometa u Hrvata. Svaka šuša, napose hrpa medijskih jurišnika među kojima ne manjka psihopata, istrese se na čovjeka kome se doista klanjaju širom globusa. Neograničena količina apsurdne mržnje inicirana „ulicom“. Zar i u ponedjeljak neki anonimni bijednik nije javno pozivao reprezentativce da demonstrativno napuste travnjak!? Za čiji interes, u ime čega, protiv koga. Da, za mandata Davora Šukera s izborničke pozicije skinuti su Igor Štimac, Niko Kovač i Ante Čačić, pa što? Nismo li se potom plasirali i na SP 2014. u Brazilu, i na EP 2016. u Francuskoj, ako Bog da jednako će biti i glede SP-a 2018. u Rusiji. Pradavno je instaliran zaključak da cilj opravdava sredstva. Šukerman je ipak na vrijeme maknuo Čačića, onda kad je dogorjelo do nokata i kad lađa nipošto nije potonula. Eto je danas, plovi sve mirnijim valovima na pravom kursu. Uspjela i šok terapija i operacija. Na ponos normalnih i užas nenormalnih.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
