Ima tko na Rujevici analizirati razloge podbačaja, ne jedino rezultatskih, pa tražiti izlaz iz krize koja podjednako dere položaj i na tuzemnoj i na inozemnoj ljestvici, ali i ponos koji je prethodnim uspjesima polučenim u seriji prilično učvrstio i ego. Mi ćemo se s distance pozabaviti dostupnim činjenicama, koje su na žalost traumatizirale riječku nogometnu jesen. Da stvarno jesu, očituje se po reakcijama iz kluba budući da i trener i igrači ne štede kritikama na vlastiti račun.
U PRVENSTVU SKROMNIH 59,52 POSTO USPJEŠNOSTI
Nakon lanjskih 14 kola Riječani su se opravdano dičili sjajnim učinkom od 38 od 42 moguća boda, na 12 ligaških pobjeda nadovezala su se samo dva remija. Svjedočilo je to o čak 90,48 posto osvojenih bodova i kategorički navijestilo dionicu za pamćenje, što se i dogodilo premijernim i stoga povijesnim naslovom prvaka u životu kluba starog ili mladog 71 godinu. Sada ih poslije 14 utakmica imaju 25 odnosno 13 manje. Kako je moguće? Je li normalno da za glavnim konkurentom Dinamom već zaostaju devet koraka s posrtajima u oba međusobna sraza, 0:2 kod kuće, 1:3 u gostima. Uradak od osam dobivenih a pet izgubljenih partija dopunjen jednim remijem djeluje više nego skromno za momčad koja je u 36 rundi šampionske sezone kapitulaciju morala priznati samo dvaput, u 32. kolu kod Lokomotive 0:1 i na završnoj smotri u Maksimiru 2:5, što je bio malo nezgodniji odsjaj opuštene slavljeničke atmosfere.
KADROVSKE KOMBINACIJE I PRETUMBACIJE
Naravno da nedostaje najbolji pojedinac prethodne natjecateljske godine Franko Andrijašević, svakako se osjeća i odlazak Stefana Ristovskog, vjerojatno nije svejedno ni što se posuđenik Roman Bezjak otputio s Kvarnera. Godinama je brojnim komplimentima opisivan rad sportskog direktora Srećka Juričića i njegove desne ruke Ivana Mancea, dvojca koji je s toliko spretnosti i sposobnosti – u suglasnosti s trenerom Matjažom Kekom i po odobrenju predsjednika Damira Miškovića – popunjavao kadrovsku križaljku. Ljetos je, međutim, zapelo. Zbog niza neodgovarajućih prinova čiji rejting i potencijal bremzaju svrstavanje u – pojačanja. Dostatno je iz službenog zapisnika prepisati ta imena i prezimena: Davis Samuel Nwolokor, John Davidson, Roberto Punčec, Charalampos Mavrias, Tomislav Gomelt, Matej Jelić, Boadu Maxwell Acosty, Jakov Puljić… Povremeno bljesne Heber Araujo Dos Santos, i Domagoj Pavičić obećava, valjda bi i Jakov Puljić da dobije minutažu. Ostali ipak ne, zasad ne, premda je Acosty najavio velike mogućnosti, upotrebljiv je i Punčec tko zna do koje razine, nije posve razvidno zašto se odustalo od povratnika Marina Tomasova, a Damjan Đoković trajao je kraće od sezone kupanja u Voloskom…
ENIGMA GAVRANOVIĆ
Zakompliciralo se s povremenim švicarskim reprezentativcem Marijom Gavranovićem, uistinu prvoklasnim realizatorom. Šteta. Naime, šteta za Rijeku. Klub je isprva htio zatajiti da je za dečka zagrizao Dinamo, potom je Damir Mišković priznao da je zvao Zdravko Mamić, prošli tjedan stvoren je pravi misterij u vezi s Gavranovićevim nenastupanjem u derbiju s Dinamom pa se posumnjalo u ozljedu kako bi se provuklo da dotični ne smije (!?) igrati protiv budućeg poslodavca. Naša posla, navade i kerefeke. Kad se događa svašta i ništa. Mario je na meti Armade. Pecnuo ga je i suigrač Filip Bradarić, sugerirajući da uvijek ima vatre čim se počne dimiti. Ta otvorena kritika dokaz je svojevrsnog stanja svijesti stanovnika Rujevice, koju dokumentira i sinoćnji crveni karton Josipu Mišiću. Problemi ponekad stižu u povorkama, za pretpostaviti je da ih nastoje spriječiti po svaku cijenu.
KEK ZAUVIJEK, ILI NEŠTO KRAĆE
Pet posljednjih utakmica, četiri „šamara“. Neprispodobivo kaznenoj ekspediciji koja je oduševljavala kompaktnošću sastavljenom od rastrčanosti, razigranosti i raznovrsnosti. Pa što je sad ovo, zar je netko ugasio svjetlo…? Matjaž Kek je preveliki profesionalac, ktome i gospodin, da svu krivnju ne bi svalio na svoja leđa. Makar je više nego evidentno da ne zaslužuje toliku dozu iskrenog pokajanja. Predugo su ga u pokušaju prodora do Lige prvaka ostavili s akterima nedostatne vrijednosti, bez klase za željene kote. A on se ispričava, mobilizira, obećava. Stručnjak za kojeg je RI-predsjednik govorio da bi ga htio za kormilom barem cijelo desetljeće. Na koga je oko bacala Crvena zvezda. Koji je apostrofiran kao privremeno ili trajnije rješenje za izbornika Hrvatske. Koga, dakako, za šefa nacionalne momčadi poglavito hoće u Ljubljani. Što nosi budućnost koja je već počela?
NA POČETKU I NA KRAJU SVE OVISI O NOVCU
Nije dvojbeno da je Damir Mišković aktualni klub 1) spasio, 2) oporavio, 3) razvio, 4) proslavio. Kamo bi tekla Rijeka da njega nije bilo? No, nitko nije svemoguć. Nije li nedavno informirao da fundacija Social Sport, inače 70-postotni vlasnik HNK Rijeka (preostalih 30 posto pripadaju Gradu) potražuje dug od 4,6 milijuna eura. Odakle vratiti, ako samo za plaće nogometašima dostaje 1,2 milijuna eura mjesečno? Nije tajna da je i dalje bolna točka mirovanje „projekta Kantrida“. Neovisno o nezavidnim postignućima nataloženim do nezadovoljstva i razočaranja nema mjesta panici. Razumljivo je da brine deset ovosezonskih poraza u 25 službenih nastupa – bratski podijeljenih na Hrvatsku i Europu – ali požar se ne gasi benzinom. Rijeka će se dići. Ukoliko i neće plaviti sve redom, neće ovako ni nju. Nadamo se da je šokantan rasplet s Austrijancima u partiji nemoći i deklasiranosti zapravo običan slučaj. Nesreća na radu. Ona famozna iznimka koja potvrđuje pravilo!
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže Hrvatski nogometni savez. Preuzimanje teksta i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HNS-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hns.family te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Preuzimanje fotografija nije dopušteno. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
